Zakona o oduzimanju nelegalno stečene imovine na razini BiH još nema, a u NVO nisu optimisti ni da bi zakon mnogo promijenio jer je mali broj presuda političarima za korupciju, kriminal i sumnjive privatizacije.
„Nisam bogat već dobro situiran“, kazao je u jednom intervjuu nekadašnji premijer FBiH Nedžad Branković pokušavajaći odgovoriti na pitanje o porijeklu svog bogatstva kojeg je stekao nakon rata.
„Bio je to jedan period gdje smo mogli malo biti komotniji, a ja, pošto sam dobar menadžer, dobar inžinjer, malo bolje sam to vrijeme iskoristio na način da sam mogao biti direktor u dobroj kompaniji, da sam mogao biti u dva, tri nadzorna odbora predsjednik, da sam mogao biti u parlamentu“, kazao je Branković.
Nedžad Branković tek je jedan od ovdašnjih političara i osoba bliskih vladajućim krugovima koji su posljednjih petnaestak godina stekli enormno bogatstvo čije porijeklo nije jasno utvrđeno.
Zdravko Čorić, dugogodišnji sindikalni predstavnik firme Soko, zastupa blizu 8.000 nekadašnjih radnika ovog prijeratnog hercegovačkog industrijskog giganta. Ogorčeno podsjeća da je kompanija sa najvećim tehnološkim dostignućima u vojnoj industriji uspjela preživjeti rat, ali ne i najviši vrh HDZ-a BiH, zbog kojeg je, tvrdi, u maloj i velikoj privatizaciji firma u potpunosti upropaštena.
„Mi znamo da nam se iza leđa smiju. Jer sudovi su korumpirani, tužiteljstva su privatne firme vrhova stranaka na vlasti. I, normalno, ti mene pripazi u mom kantonu, ja ću tebe u tvom kantonu“, kaže Čorić.
Sumnjive privatizacije pod pokroviteljstvom vladajućih struktura, kriminal i korupcija na svim nivoima vlasti osnovni su razlozi zbog kojih BiH još uvijek nema državni zakon o oduzimanju nelagalno stečene imovine.
Nakon što to nisu uspjeli uraditi kao opoziciona stranka u državanom parlamentu, SDP je nedavno predstavio radni tekst nacrta zakona koji bi se uskoro mogao naći pred federalnim parlamentom.
„Suština našeg ranijeg prijedloga, koja će biti i osnova i za novi zakon, jeste ustvari u tome da se imovina koja je stečena krivičnim djelom oduzme i u tom postupku koji se vodi pred sudom onaj ko raspolaže tom imovinom treba da dokaže porijeklo imovine - je li na zakonit način stečena ili nije“, pojašnjava pravni ekspert SDP-a Sabrija Pojskić.
Zakonom se, uz ostalo, predviđa utvrđivanje okolnosti u kojim je određeni građanin BiH na nezakonit način stekao imovinu. Također, predviđena je i uspostava agencija koja će spriječiti otuđivanje te imovine, odnosno osigurati da ta imovina nakon sudske presude postane javno dobro. Pojskić dodaje:
„I tu je nosilac aktivnosti tužilac, a postoji agencija koja treba da raspolaže sa oduzetom imovinom, bilo privremeno bilo trajno.“
Koristiti iskustva susjeda
Iako su u SDP-u uvjereni u podršku stranaka platforme koje čine vladajuću koalciju u FBiH, u SDA smatraju kako ponuđeni nacrt zakona izaziva određene nedoumice.
Za Ismeta Osmanovića, predsjednika kluba SDA u federalnom parlamentu, sporna je upravo uspostava agencije po uzoru na hrvatski USKOK, koja bi imala mogućnost istrage, ali i izuzimanja imovine sve do pokretanja i okončanja sudskog postupka.
„Mi smatramo da je potrebno biti vrlo oprezan i regulisati stvari na način da one sutra ne budu zloupotrijebljavane i da se ne pojavi neka vrsta reketiranja“, kaže Osmanović.
Sličnog je mišljenja i Marinko Čavara, zastupnik HDZ-a BiH, koji podsjeća da u Krivičnom zakonu već postoji mogućnost oduzimanja nezakonito stečene imovine.
„Ne znam da li da podržavam uspostavljanje novih agencija jer mi imamo bezbroj tih agencija, zavoda, više se ne zna ni ko šta radi“, navodi Čavara.
Izvršenje sudskih odluka koje nalažu oduzimanje nezakonito stečene imovine, na državnom nivou prepušteno je institucijama pravobranilaštva. Pa ipak, nijedana od 56 presuda, koje su im proslijeđene, nije provedena. Ukupna vrijednost tih presuda je oko 50 miliona eura.
„Mi se tu pojavljujemo kao istražitelji vrlo neuspješno. Pokušavamo od institucija koje to mogu, dobiti podatke gdje se ta imovina nalazi i u pravilu dobivamo podatke da osuđeno lice koje je dužno da vrati tu imovinsku korist nije evidentirano kao vlasnik, recimo, neke nekretnine“, pojašnjava Medina Vilić, pravobranitelj BiH.
Za razliku od FBiH, u RS već postoji zakon koji tužiteljima daje veliku prednost jer imovinu mogu privremeno oduzeti, a da pritom ne moraju dokazati da je stečena kriminalom. Ipak, prednosti ovog novog zakona do sada su iskorištene tek u dva slučaja, kaže Ivana Korajlić, iz Transparency Internationala:
„Jedan ili dva slučaja. Stalno najavljuju da će biti neki veliki slučajevi, da će biti oduzimanje miliona i miliona, ali nikad ništa od toga nije bilo. Pitanje je primjene zakona. Bez obzira što je oformljena i agencija koja je zadužena za oduzimanje i za raspolaganje tom imovinom u RS-u, do sada nismo vidjeli nikakve rezultate.“
Eksperti se slažu kako je ovu oblast potrebno urediti na državnom nivou, ujednačiti propise i zakone među entitetima. Također upozoravaju kako su za to neophodne izmjene Ustava, koje se za sada ne mogu očekivati.
Profesor na Fakultetu kriminalistike u Sarajevu Eldin Mujanović smatra da se u BiH jednostavno mogu koristiti iskustva iz susjednih zemalja, koje su se se proteklih godina odlučno uhvatile u koštac sa “nepristojno bogatim ljudima” - kako je tajkune nazvao srbijanski predsjednik Boris Tadić.
„Treba pustiti struci da kaže šta u pojedinim odrebama jeste dobro, šta nije, može li se šta poboljšati. Treba reći da je taj zakon još jedan dodatni instrument tužiocima da se bore protiv svih vidova kriminala, pogotovo organizovanog kriminala - i da se sva ova politikanstva konačno izbace“, zaključuje Mujanović.
„Nisam bogat već dobro situiran“, kazao je u jednom intervjuu nekadašnji premijer FBiH Nedžad Branković pokušavajaći odgovoriti na pitanje o porijeklu svog bogatstva kojeg je stekao nakon rata.
„Bio je to jedan period gdje smo mogli malo biti komotniji, a ja, pošto sam dobar menadžer, dobar inžinjer, malo bolje sam to vrijeme iskoristio na način da sam mogao biti direktor u dobroj kompaniji, da sam mogao biti u dva, tri nadzorna odbora predsjednik, da sam mogao biti u parlamentu“, kazao je Branković.
Nedžad Branković tek je jedan od ovdašnjih političara i osoba bliskih vladajućim krugovima koji su posljednjih petnaestak godina stekli enormno bogatstvo čije porijeklo nije jasno utvrđeno.
Zdravko Čorić, dugogodišnji sindikalni predstavnik firme Soko, zastupa blizu 8.000 nekadašnjih radnika ovog prijeratnog hercegovačkog industrijskog giganta. Ogorčeno podsjeća da je kompanija sa najvećim tehnološkim dostignućima u vojnoj industriji uspjela preživjeti rat, ali ne i najviši vrh HDZ-a BiH, zbog kojeg je, tvrdi, u maloj i velikoj privatizaciji firma u potpunosti upropaštena.
„Mi znamo da nam se iza leđa smiju. Jer sudovi su korumpirani, tužiteljstva su privatne firme vrhova stranaka na vlasti. I, normalno, ti mene pripazi u mom kantonu, ja ću tebe u tvom kantonu“, kaže Čorić.
Nakon što to nisu uspjeli uraditi kao opoziciona stranka u državanom parlamentu, SDP je nedavno predstavio radni tekst nacrta zakona koji bi se uskoro mogao naći pred federalnim parlamentom.
„Suština našeg ranijeg prijedloga, koja će biti i osnova i za novi zakon, jeste ustvari u tome da se imovina koja je stečena krivičnim djelom oduzme i u tom postupku koji se vodi pred sudom onaj ko raspolaže tom imovinom treba da dokaže porijeklo imovine - je li na zakonit način stečena ili nije“, pojašnjava pravni ekspert SDP-a Sabrija Pojskić.
Zakonom se, uz ostalo, predviđa utvrđivanje okolnosti u kojim je određeni građanin BiH na nezakonit način stekao imovinu. Također, predviđena je i uspostava agencija koja će spriječiti otuđivanje te imovine, odnosno osigurati da ta imovina nakon sudske presude postane javno dobro. Pojskić dodaje:
„I tu je nosilac aktivnosti tužilac, a postoji agencija koja treba da raspolaže sa oduzetom imovinom, bilo privremeno bilo trajno.“
Koristiti iskustva susjeda
Iako su u SDP-u uvjereni u podršku stranaka platforme koje čine vladajuću koalciju u FBiH, u SDA smatraju kako ponuđeni nacrt zakona izaziva određene nedoumice.
Za Ismeta Osmanovića, predsjednika kluba SDA u federalnom parlamentu, sporna je upravo uspostava agencije po uzoru na hrvatski USKOK, koja bi imala mogućnost istrage, ali i izuzimanja imovine sve do pokretanja i okončanja sudskog postupka.
„Mi smatramo da je potrebno biti vrlo oprezan i regulisati stvari na način da one sutra ne budu zloupotrijebljavane i da se ne pojavi neka vrsta reketiranja“, kaže Osmanović.
Sličnog je mišljenja i Marinko Čavara, zastupnik HDZ-a BiH, koji podsjeća da u Krivičnom zakonu već postoji mogućnost oduzimanja nezakonito stečene imovine.
Izvršenje sudskih odluka koje nalažu oduzimanje nezakonito stečene imovine, na državnom nivou prepušteno je institucijama pravobranilaštva. Pa ipak, nijedana od 56 presuda, koje su im proslijeđene, nije provedena. Ukupna vrijednost tih presuda je oko 50 miliona eura.
„Mi se tu pojavljujemo kao istražitelji vrlo neuspješno. Pokušavamo od institucija koje to mogu, dobiti podatke gdje se ta imovina nalazi i u pravilu dobivamo podatke da osuđeno lice koje je dužno da vrati tu imovinsku korist nije evidentirano kao vlasnik, recimo, neke nekretnine“, pojašnjava Medina Vilić, pravobranitelj BiH.
Za razliku od FBiH, u RS već postoji zakon koji tužiteljima daje veliku prednost jer imovinu mogu privremeno oduzeti, a da pritom ne moraju dokazati da je stečena kriminalom. Ipak, prednosti ovog novog zakona do sada su iskorištene tek u dva slučaja, kaže Ivana Korajlić, iz Transparency Internationala:
„Jedan ili dva slučaja. Stalno najavljuju da će biti neki veliki slučajevi, da će biti oduzimanje miliona i miliona, ali nikad ništa od toga nije bilo. Pitanje je primjene zakona. Bez obzira što je oformljena i agencija koja je zadužena za oduzimanje i za raspolaganje tom imovinom u RS-u, do sada nismo vidjeli nikakve rezultate.“
Eksperti se slažu kako je ovu oblast potrebno urediti na državnom nivou, ujednačiti propise i zakone među entitetima. Također upozoravaju kako su za to neophodne izmjene Ustava, koje se za sada ne mogu očekivati.
Profesor na Fakultetu kriminalistike u Sarajevu Eldin Mujanović smatra da se u BiH jednostavno mogu koristiti iskustva iz susjednih zemalja, koje su se se proteklih godina odlučno uhvatile u koštac sa “nepristojno bogatim ljudima” - kako je tajkune nazvao srbijanski predsjednik Boris Tadić.
„Treba pustiti struci da kaže šta u pojedinim odrebama jeste dobro, šta nije, može li se šta poboljšati. Treba reći da je taj zakon još jedan dodatni instrument tužiocima da se bore protiv svih vidova kriminala, pogotovo organizovanog kriminala - i da se sva ova politikanstva konačno izbace“, zaključuje Mujanović.