Na dan kada je pred Haškim tribunalom počelo suđenje generalu Ratku Mladiću u Banjoj Luci je održana druga u ciklusu tribina posvećenih pitanju tranzicione pravde, koje organiziraju Centar za demokratizaciju i tranzicionu pravdu i Fondacija Friedrich Eebert. Zaključeno je da su za spore procese suočavanja s prošlošću u regionu krive političke elite koje, umjesto dijaloga, njeguju kulturu poricanja.
Najveći problem u suočavanju s prošlošću i utrđivanju istine o ratnim dešavanjima na prostoru socijalističke Jugoslavije je što umjesto kulture dijaloga i sjećanja njeguje se kultura poricanja, smatra predstavnice Centra za humanitarno pravo iz Beograda Marijana Toma.
Razlog za takvo stanje, smatra Toma, leži u političkim elitama koje, i pored brojnih presuda za ratne zločine Haškog tribunala i sudova u Hrvatskoj, Srbiji i BiH, imaju svoje viđenje ratnih dešavanja:
„Veliki broj ljudi je na sudovima u ovim zemljama procesuiran, utvrđena je njihova krivica i oni su kažnjeni za ono što su učinili ili za ono što su prepustili da kazne u periodu oružanog sukoba. Međutim, ono što ostaje kao veliki problem to je potreba političkih elita u ovom regionu da se ne bave ovim pitanjma, odnosno da ono što se desilo, odnosno verziju prošlosti koja njima odgovara postave kao validno. I ono što je takođe veliki problem, to je da ta zvanična verzija prošlosti koja postoji u našim društvima uglavnom ne odgovara utvrđenim činjenicama koje su utvrđene ili na Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju ili na domaćim sudovima za ratne zločine“, ocjenjuje Marijana Toma.
Podvlačeći odgovornost političkih elita za sporost procesa pomirenja i suočavanje s odgovornošću za događaje iz proteklog rata, Toma je ukazala da se to neminovno prenosi i na same građane.
Potvrdila je to i podacima iz istraživanja koje je provela misija OSCE-a u Srbiji 2011. godine, prema kojem je samo 64 posto građana Srbije čulo da je tokom rata Sarajevo bilo pod opsadom vojske RS i da su civili svakodnevno ubijani snajperima:
„37 posto od 64 posto koji su čuli veruje da je Sarajevo bilo toliko pod opsadom i da su neki civili tamo stradali od snajperskih hitaca, a samo 15 posto od tih koji veruje da je to istina veruje da je to ratni zločin. Dakle, za samo 15 posto građana Srbije držanje jednog grada pod opsadom i snajperska vatra i bombardovanje predstavlja ratni zločin.“
Nespremnost za istinu
Slične rezultate u svojim istraživajima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj o ratnim dešavanjima je dobio i beogradski Centar za ljudska prava, što samo potvrđuje da poricanje novije istorije postoji u cijelom regionu.
Ono što je problem poricanja i što će imati veliki posljedice na proces pomiranja u regionu je to što nismo spremni da pogledamo istini u oči, podvukla je Marijana Toma:
„Ne samo da nismo spremni da utvrdimo istinu i da joj pogledamo u oči, već ćemo nastaviti tim putem da poričemo žrtve, da poričemo njihov status,da poričemo njihovu patnju, da opravdavamo zločine koji su počinjeni nad njima i da na bilo koji način veličamo počinioce ratnih zločina - jer su oni naši.“
Osnovni problem je u vladajućim politikama, i u Bosni i Hercegovini i u cijelom regionu, jer ako se bolje pogleda, nije napravljen značajniji ideološki iskorak od 1991. godine, kaže Todorović:
„Ratne ideologije zasnovane na etničkom čišćenju, uništavanju svega što je etnički i religijski drugačije, na neki način su veoma prisutne i snažne danas i one zapravo kreiraju i dalje političku scenu. U velikoj mjeri to je prisutno i u regionu, a mislim da će biti prisutno i u narednom vremenu, tako da nas ne treba čuditi ne samo postojanje nekih visokih tenzija u dnevnoj politici nego i kad je u pitanju suočavanje s istinom i utvrđivanje činjenica nismo daleko odmakli i ignorišu se čak presude Haškog tribunala i nekih drugih sudova u regionu koje su dale jedan prilično tačan i precizan prikaz nečega što se dešavalo.“
Profesor Filozofskog fakulteta u Banjaluci Miodrag Živanović vjeruje da će proces suočavanja sa prošlošću posebno u BiH ići jako sporo, prije svega zbog toga što je nacionalizam postao prosječno stanje svijesti, a koji je podržan Ustavom BiH i izvedenom legislativom.
„Mislim da postoji najmanje pet istina kad je riječ o tome šta nam se dogodilo. Tri istine su istine ovih nacionalnih političkih elita. Onda imamo i posebnu jednu istinu – izbjeglica i raseljenih lica. Imamo i istinu međunarodne zajednice. Dok se taj koloplet ne razriješi, mi nećemo moći imati istinski, autentični susret sa prošlošću. Dolazimo do nečega što traži mnogo vremena - u našim uslovima ja mislim da će to biti daleko duže negoli što je imala Njemačka svoju denacifikaciju“, zaključuje Miodrag Živanović.
*********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Najveći problem u suočavanju s prošlošću i utrđivanju istine o ratnim dešavanjima na prostoru socijalističke Jugoslavije je što umjesto kulture dijaloga i sjećanja njeguje se kultura poricanja, smatra predstavnice Centra za humanitarno pravo iz Beograda Marijana Toma.
Razlog za takvo stanje, smatra Toma, leži u političkim elitama koje, i pored brojnih presuda za ratne zločine Haškog tribunala i sudova u Hrvatskoj, Srbiji i BiH, imaju svoje viđenje ratnih dešavanja:
„Veliki broj ljudi je na sudovima u ovim zemljama procesuiran, utvrđena je njihova krivica i oni su kažnjeni za ono što su učinili ili za ono što su prepustili da kazne u periodu oružanog sukoba. Međutim, ono što ostaje kao veliki problem to je potreba političkih elita u ovom regionu da se ne bave ovim pitanjma, odnosno da ono što se desilo, odnosno verziju prošlosti koja njima odgovara postave kao validno. I ono što je takođe veliki problem, to je da ta zvanična verzija prošlosti koja postoji u našim društvima uglavnom ne odgovara utvrđenim činjenicama koje su utvrđene ili na Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju ili na domaćim sudovima za ratne zločine“, ocjenjuje Marijana Toma.
Od 64 posto građana Srbije koji su čuli o tome, 37 posto veruje da je Sarajevo bilo toliko pod opsadom.
Potvrdila je to i podacima iz istraživanja koje je provela misija OSCE-a u Srbiji 2011. godine, prema kojem je samo 64 posto građana Srbije čulo da je tokom rata Sarajevo bilo pod opsadom vojske RS i da su civili svakodnevno ubijani snajperima:
„37 posto od 64 posto koji su čuli veruje da je Sarajevo bilo toliko pod opsadom i da su neki civili tamo stradali od snajperskih hitaca, a samo 15 posto od tih koji veruje da je to istina veruje da je to ratni zločin. Dakle, za samo 15 posto građana Srbije držanje jednog grada pod opsadom i snajperska vatra i bombardovanje predstavlja ratni zločin.“
Nespremnost za istinu
Slične rezultate u svojim istraživajima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj o ratnim dešavanjima je dobio i beogradski Centar za ljudska prava, što samo potvrđuje da poricanje novije istorije postoji u cijelom regionu.
Ono što je problem poricanja i što će imati veliki posljedice na proces pomiranja u regionu je to što nismo spremni da pogledamo istini u oči, podvukla je Marijana Toma:
„Ne samo da nismo spremni da utvrdimo istinu i da joj pogledamo u oči, već ćemo nastaviti tim putem da poričemo žrtve, da poričemo njihov status,da poričemo njihovu patnju, da opravdavamo zločine koji su počinjeni nad njima i da na bilo koji način veličamo počinioce ratnih zločina - jer su oni naši.“
Branko Todorović
Izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske Branko Todorović smatra da je problem suočavanja sa prošlošću u regionu mnogo kompleksniji od samog poricanja, ali se slaže da najveću odgovornost za trenutno stanje snose političke elite.Osnovni problem je u vladajućim politikama, i u Bosni i Hercegovini i u cijelom regionu, jer ako se bolje pogleda, nije napravljen značajniji ideološki iskorak od 1991. godine, kaže Todorović:
„Ratne ideologije zasnovane na etničkom čišćenju, uništavanju svega što je etnički i religijski drugačije, na neki način su veoma prisutne i snažne danas i one zapravo kreiraju i dalje političku scenu. U velikoj mjeri to je prisutno i u regionu, a mislim da će biti prisutno i u narednom vremenu, tako da nas ne treba čuditi ne samo postojanje nekih visokih tenzija u dnevnoj politici nego i kad je u pitanju suočavanje s istinom i utvrđivanje činjenica nismo daleko odmakli i ignorišu se čak presude Haškog tribunala i nekih drugih sudova u regionu koje su dale jedan prilično tačan i precizan prikaz nečega što se dešavalo.“
Profesor Filozofskog fakulteta u Banjaluci Miodrag Živanović vjeruje da će proces suočavanja sa prošlošću posebno u BiH ići jako sporo, prije svega zbog toga što je nacionalizam postao prosječno stanje svijesti, a koji je podržan Ustavom BiH i izvedenom legislativom.
„Mislim da postoji najmanje pet istina kad je riječ o tome šta nam se dogodilo. Tri istine su istine ovih nacionalnih političkih elita. Onda imamo i posebnu jednu istinu – izbjeglica i raseljenih lica. Imamo i istinu međunarodne zajednice. Dok se taj koloplet ne razriješi, mi nećemo moći imati istinski, autentični susret sa prošlošću. Dolazimo do nečega što traži mnogo vremena - u našim uslovima ja mislim da će to biti daleko duže negoli što je imala Njemačka svoju denacifikaciju“, zaključuje Miodrag Živanović.
*********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.