Na suđenju bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću svjedočio je kao svjedok tužiteljstva policijski insajder Petko Panić, bivši pomoćnik zapovjednika srpske policije u Zvorniku.
On je u glavnom dijelu svjedočenja potvrdio svoj iskaz dat potkraj prošle godine na haškom suđenju bivšim visokim policijskim dužnosnicima MUP-a Republike Srpske Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, a o preuzimanju vlasti u Zvorniku od strane srpskih snaga te o mučenju i ubijanju Bošnjaka u zatočeničkim objekatima kao što su Dom kulture u Čelopeku, tvrtkama Novi izvor u Karakaju i Zvorniku te farmi Ekonomija. Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženom Karadžiću je pak potvrdio kako su pripadnici paravojnih jedinica, bili jači od policije koja ih nije mogla kontrolirati.
Karadžić je tijekom ispitivanja policijskog insajdera želio prebaciti odgovornost za sve zločine na području općine Zvornik na paravojne jedinice od kojih pere ruke, tvrdeći različito od tužiteljstva – da su djelovali samovoljno te samostalno od vojske i policije.
Prema optužbi, osnutak paravojnih formacija je potaknut upravo od Srpske demokratske stranke, SDS-a kojoj je optuženi bio na čelu, kako bi pomogle u etničkom čišćenju u općinama gdje se željela preuzeti vlast. Karadžić pak tvrdi da on nije odgovoran za zločine koje su počinile paravojne jedinice budući da ih nisu mogle kontrolirati ni policijske snage čiji je svjedok Panić bio pripadnik.
„Rekli ste da se događalo da paravojske pošalju policiju, natjeraju na liniju fronta, a da su oni ostajali u pozadini i maltretirali građane bez obzira na vjeru“, citirao je prijašnju izjavu optuženi.
„Da u početku je pogotovo tako bilo“, potvrdio je svjedok.
(Karadžić o događaju gdje je Arkan spriječio sporazum o podjeli općine Zvornik)
Podsjetimo Panić je u glavnom iskazu potvrdio kako su paravojne jedinice sudjelovale u protjerivanju bošnjačkih žena i djece te zatočavanju muškaraca, a da su ih plaćale srpska općina i policija. Tužiteljstvo je njegovu tvrdnju poduprijelo dokumentom u kojem postrojba Željka Ražnjatovića zvanog Arkan dobija 300 000 njemačkih maraka od općinskih vlasti za uslugu zauzimanja Zvornika. Iako potvrđuju da su paravojne jedinice stavljene pod zapovjedništvo Vojske Republike Srpske, optuženi Karadžić je iskoristio ratne dnevnike zapovjednika njezinog Glavnog štaba Ratka Mladića – kako bi potvrdio da su bile van kontrole.
„A sljedeći (odlomak) kaže: neke su se formalno stavile u brigadu, ali rade po svome. Je li to i Vaše iskustvo?“, upitao je optuženi nakon čitanja odlomaka iz Mladićevog ratnog dnevnika.
„Da pojedinci su se prijavljivali u brigadu, a i dalje su radili samostalno“, potvrdio je svjedok.
Panić je tijekom odgovora spomenuo kako su paravojne jedinice korištene za zločine jer su imale ljude koji su već dobili iskustvo ubijanja na ratištu u Hrvatskoj dok redovni policajci bosanskih Srba još nisu imali iskustvo pucanja u žive mete.
Napominjući da je on to samo čuo, a ne i osobno vidio, Karadžić je pokušao dovesti u pitanje informacije o ubijanju i zlostavljanju bošnjačkih muškaraca s područja Klisa i Diviča koje je insajder Panić dobio kao pomoćnik zapovjednika srpske policije u Zvorniku.
Naime svjedok je prethodno ispričao kako je početkom srpnja 1992. godine pripadnicima policije naređeno da odu u Bijeli potok gdje su pomagali jedinicama Vojske Republike Srpske protjerati oko pet do šest tisuća žena, djece i starijih osoba nesrpske nacionalnosti s područja Klisa. Oko 700 muškaraca je pri tom odvedeno u Tehničku školu u Karakaju, a nakon nekoliko dana svjedok je saznao da su ubijeni u Gerinoj klaonici.
Svjedok je ispričao također da je dobio informaciju kako su Bošnjaci iz Diviča zlostavljani i ubijani u Domu kulture Čelopek od strane grupe koju je vodio Duško Vučković zvani Repić. Njega je nekoliko svjedoka na Haškom sudu već opisalo kao najbrutalnijeg srpskog dobrovoljca koji je u spomenutom objektu osobno ubio oko 50 zatočenika.
(Karadžić tvrdi da ni svjedok nije vidio ubijanja i zlostavljanja već samo čuo o tome)
Suđenje za genocid i ostale zločine u više bosanskohercegovačkih općina nastavilo se svjedočenjem novog svjedoka optužbe, no na sjednici potpuno zatvorenoj za javnost budući da se radi o zaštićenom svjedoku s najvećim mjerama zaštite.
U programu Pred licem pravde koji se emituje svake nedjelje u 18 i 30 sati sati kao i u redovnim dnevnim emisijama, RSE izvještava o suđenju Radovanu Karadžiću, bivšem vođi bosanskih Srba koji je uhapšen 21. jula 2008. godine u Beogradu.
Optužnica tereti Karadžića za najteže ratne zločine u 11 tačaka od kojih se dvije odnose na genocid. Ostale tačke otužnice odnose se na zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene tokom rata u BiH od 1992.
Ratni predsjednik samoproglašene republike bosanskih Srba, kasnije preimenovane u Republika Srpska (RS), najviši je zvaničnik, pored Miloševića, kome se sudi pred Haškim tribunalom. Više tekstova o suđenju Karadžiću pročitajte ovdje.
On je u glavnom dijelu svjedočenja potvrdio svoj iskaz dat potkraj prošle godine na haškom suđenju bivšim visokim policijskim dužnosnicima MUP-a Republike Srpske Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, a o preuzimanju vlasti u Zvorniku od strane srpskih snaga te o mučenju i ubijanju Bošnjaka u zatočeničkim objekatima kao što su Dom kulture u Čelopeku, tvrtkama Novi izvor u Karakaju i Zvorniku te farmi Ekonomija. Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženom Karadžiću je pak potvrdio kako su pripadnici paravojnih jedinica, bili jači od policije koja ih nije mogla kontrolirati.
Karadžić je tijekom ispitivanja policijskog insajdera želio prebaciti odgovornost za sve zločine na području općine Zvornik na paravojne jedinice od kojih pere ruke, tvrdeći različito od tužiteljstva – da su djelovali samovoljno te samostalno od vojske i policije.
Prema optužbi, osnutak paravojnih formacija je potaknut upravo od Srpske demokratske stranke, SDS-a kojoj je optuženi bio na čelu, kako bi pomogle u etničkom čišćenju u općinama gdje se željela preuzeti vlast. Karadžić pak tvrdi da on nije odgovoran za zločine koje su počinile paravojne jedinice budući da ih nisu mogle kontrolirati ni policijske snage čiji je svjedok Panić bio pripadnik.
„Rekli ste da se događalo da paravojske pošalju policiju, natjeraju na liniju fronta, a da su oni ostajali u pozadini i maltretirali građane bez obzira na vjeru“, citirao je prijašnju izjavu optuženi.
„Da u početku je pogotovo tako bilo“, potvrdio je svjedok.
(Karadžić o događaju gdje je Arkan spriječio sporazum o podjeli općine Zvornik)
Podsjetimo Panić je u glavnom iskazu potvrdio kako su paravojne jedinice sudjelovale u protjerivanju bošnjačkih žena i djece te zatočavanju muškaraca, a da su ih plaćale srpska općina i policija. Tužiteljstvo je njegovu tvrdnju poduprijelo dokumentom u kojem postrojba Željka Ražnjatovića zvanog Arkan dobija 300 000 njemačkih maraka od općinskih vlasti za uslugu zauzimanja Zvornika. Iako potvrđuju da su paravojne jedinice stavljene pod zapovjedništvo Vojske Republike Srpske, optuženi Karadžić je iskoristio ratne dnevnike zapovjednika njezinog Glavnog štaba Ratka Mladića – kako bi potvrdio da su bile van kontrole.
„A sljedeći (odlomak) kaže: neke su se formalno stavile u brigadu, ali rade po svome. Je li to i Vaše iskustvo?“, upitao je optuženi nakon čitanja odlomaka iz Mladićevog ratnog dnevnika.
„Da pojedinci su se prijavljivali u brigadu, a i dalje su radili samostalno“, potvrdio je svjedok.
Panić je tijekom odgovora spomenuo kako su paravojne jedinice korištene za zločine jer su imale ljude koji su već dobili iskustvo ubijanja na ratištu u Hrvatskoj dok redovni policajci bosanskih Srba još nisu imali iskustvo pucanja u žive mete.
Napominjući da je on to samo čuo, a ne i osobno vidio, Karadžić je pokušao dovesti u pitanje informacije o ubijanju i zlostavljanju bošnjačkih muškaraca s područja Klisa i Diviča koje je insajder Panić dobio kao pomoćnik zapovjednika srpske policije u Zvorniku.
Naime svjedok je prethodno ispričao kako je početkom srpnja 1992. godine pripadnicima policije naređeno da odu u Bijeli potok gdje su pomagali jedinicama Vojske Republike Srpske protjerati oko pet do šest tisuća žena, djece i starijih osoba nesrpske nacionalnosti s područja Klisa. Oko 700 muškaraca je pri tom odvedeno u Tehničku školu u Karakaju, a nakon nekoliko dana svjedok je saznao da su ubijeni u Gerinoj klaonici.
Svjedok je ispričao također da je dobio informaciju kako su Bošnjaci iz Diviča zlostavljani i ubijani u Domu kulture Čelopek od strane grupe koju je vodio Duško Vučković zvani Repić. Njega je nekoliko svjedoka na Haškom sudu već opisalo kao najbrutalnijeg srpskog dobrovoljca koji je u spomenutom objektu osobno ubio oko 50 zatočenika.
(Karadžić tvrdi da ni svjedok nije vidio ubijanja i zlostavljanja već samo čuo o tome)
Suđenje za genocid i ostale zločine u više bosanskohercegovačkih općina nastavilo se svjedočenjem novog svjedoka optužbe, no na sjednici potpuno zatvorenoj za javnost budući da se radi o zaštićenom svjedoku s najvećim mjerama zaštite.
O suđenju Karadžiću
O suđenju KaradžićuU programu Pred licem pravde koji se emituje svake nedjelje u 18 i 30 sati sati kao i u redovnim dnevnim emisijama, RSE izvještava o suđenju Radovanu Karadžiću, bivšem vođi bosanskih Srba koji je uhapšen 21. jula 2008. godine u Beogradu.
Optužnica tereti Karadžića za najteže ratne zločine u 11 tačaka od kojih se dvije odnose na genocid. Ostale tačke otužnice odnose se na zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene tokom rata u BiH od 1992.
Ratni predsjednik samoproglašene republike bosanskih Srba, kasnije preimenovane u Republika Srpska (RS), najviši je zvaničnik, pored Miloševića, kome se sudi pred Haškim tribunalom. Više tekstova o suđenju Karadžiću pročitajte ovdje.