Na suđenju bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću s iskazom je počeo bivši pripadnik Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske, Dražen Erdemović, koji je priznao učešće u masovnim egzekucijama zatočenih Bošnjaka 16. srpnja 1995. godine na farmi Branjevo, kod Zvornika.
Kao svjedok pokajnik Erdemović je dao iskaz na već 6 haških suđenja u vezi zločina nakon zauzimanja Srebrenice. Njegovo svjedočenje u pisanom obliku već je usvojeno u dokaze u Karadžićevom procesu, ali je doveden u Haag nakon što je odobren zahtjev optuženog da ga unakrsno ispita u sudnici.
Svjedok pokajnik Erdemović pojavio se u sudnici pod zaštitnim mjerama, skrivenog lika i glasa budući da je nakon odsluženja petogodišnje kazne zatvora uključen s porodicom u program zaštite svjedoka čime je dobio novi identitet. Na početku njegovog iskaza tužitelj Michell je pročitao sažetak svjedočenja u vezi pokolja između 1000 i 1200 zarobljenih bošnjačkih muškaraca
„Postrojili su ih u jedan red, leđima okrenutim prema streljačkom vodu. Kada su se postrojili Brane Gojković je naredio da se otvori vatra. Dražen Erdemović i još sedam pripadnika 10. diverzantskog odreda otvorili su vatru po zatvorenicima iz automatskih pušaka. Nakon toga uslijedila je još jedna grupa civila, uslijedilo je na isti način i njihovo pogubljenje. A pogubljenja su se odvijala u grupama po 10 ljudi i to je trajalo od otprilike 10 sati ujutro do 3-4 sata poslije podne“, stoji u iskazu Erdemovića, koji je i ovom prilikom potvrdio.
(VIDEO: Erdemovićevo priznanje 1996. godine)
http://www.youtube.com/embed/P4NQ3dtV8TI?rel=0
Karadžić je Erdemovića želio vidjeti u sudnici kako bi pokušao prikazati da on nije pripadao regularnoj jedinici Vojske Republike Srpske, već paravojnoj, koja je ubila zarobljenike zbog zlata, a ne naređenja viših oficira što pak tvrdi optužba.
Tužiteljstvo je zato prikazalo dokumente o formiranju 10. diverzantskog odreda kojem je Erdemović pripadao, među ostalim i njegov ugovor s Vojskom Republike Srpske.
„A potpis koji se nalazi u donjem desnom uglu, možete li reći čiji je to potpis?“, upitao je tužitelj.
„Imaju dva potpisa u donjem desnom uglu. General (Ratko) Mladić i zapovjednik odreda Milorad Pelemiš“, odgovorio je svjedok.
(Sažetak iskaza Dražena Erdemovića)
Tužiteljstvo je predstavilo i dokumente o novoj osobno iskaznici Erdemovića i još 7 pripadnika 10.diverzantskog odreda od vlasti bosanskih Srba u svrhu skrivanja zločina početkom 1996. godine.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Karadžić je tražio detalje o spornom događaju želio potaknuti sumnju kako je do opisanog smaknuća došlo samoinicijativno, van borbenih djelovanja 10. diverzantskog odreda, a ne prema naređenjima višeg zapovjedništva. Također je želio doznati od Erdemovića kako zna da se radilo o zarobljenim civilima, a ne o vojnicima Armije BiH.
„Rekli su nam da dolaze autobusi sa civilima iz Srebrenice", odgovorio je svjedok na pitanje optuženog – je li tko spominjao ubijanje do trenutka kad su došli na farmu.
Nakon što Erdemovića unakrsno ispita optuženi, kao sljedeći svjedok optužbe za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini trebao bi svjedočiti bivši načelnik Glavnog štaba VRS-a Manojlo Milovanović.
Kao svjedok pokajnik Erdemović je dao iskaz na već 6 haških suđenja u vezi zločina nakon zauzimanja Srebrenice. Njegovo svjedočenje u pisanom obliku već je usvojeno u dokaze u Karadžićevom procesu, ali je doveden u Haag nakon što je odobren zahtjev optuženog da ga unakrsno ispita u sudnici.
Dražen Erdemović svjedoči na suđenju Radovanu Karadžiću, 27. veljače 2012.
Svjedok pokajnik Erdemović pojavio se u sudnici pod zaštitnim mjerama, skrivenog lika i glasa budući da je nakon odsluženja petogodišnje kazne zatvora uključen s porodicom u program zaštite svjedoka čime je dobio novi identitet. Na početku njegovog iskaza tužitelj Michell je pročitao sažetak svjedočenja u vezi pokolja između 1000 i 1200 zarobljenih bošnjačkih muškaraca
„Postrojili su ih u jedan red, leđima okrenutim prema streljačkom vodu. Kada su se postrojili Brane Gojković je naredio da se otvori vatra. Dražen Erdemović i još sedam pripadnika 10. diverzantskog odreda otvorili su vatru po zatvorenicima iz automatskih pušaka. Nakon toga uslijedila je još jedna grupa civila, uslijedilo je na isti način i njihovo pogubljenje. A pogubljenja su se odvijala u grupama po 10 ljudi i to je trajalo od otprilike 10 sati ujutro do 3-4 sata poslije podne“, stoji u iskazu Erdemovića, koji je i ovom prilikom potvrdio.
(VIDEO: Erdemovićevo priznanje 1996. godine)
http://www.youtube.com/embed/P4NQ3dtV8TI?rel=0
Karadžić je Erdemovića želio vidjeti u sudnici kako bi pokušao prikazati da on nije pripadao regularnoj jedinici Vojske Republike Srpske, već paravojnoj, koja je ubila zarobljenike zbog zlata, a ne naređenja viših oficira što pak tvrdi optužba.
Tužiteljstvo je zato prikazalo dokumente o formiranju 10. diverzantskog odreda kojem je Erdemović pripadao, među ostalim i njegov ugovor s Vojskom Republike Srpske.
„A potpis koji se nalazi u donjem desnom uglu, možete li reći čiji je to potpis?“, upitao je tužitelj.
„Imaju dva potpisa u donjem desnom uglu. General (Ratko) Mladić i zapovjednik odreda Milorad Pelemiš“, odgovorio je svjedok.
(Sažetak iskaza Dražena Erdemovića)
Tužiteljstvo je predstavilo i dokumente o novoj osobno iskaznici Erdemovića i još 7 pripadnika 10.diverzantskog odreda od vlasti bosanskih Srba u svrhu skrivanja zločina početkom 1996. godine.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Karadžić je tražio detalje o spornom događaju želio potaknuti sumnju kako je do opisanog smaknuća došlo samoinicijativno, van borbenih djelovanja 10. diverzantskog odreda, a ne prema naređenjima višeg zapovjedništva. Također je želio doznati od Erdemovića kako zna da se radilo o zarobljenim civilima, a ne o vojnicima Armije BiH.
„Rekli su nam da dolaze autobusi sa civilima iz Srebrenice", odgovorio je svjedok na pitanje optuženog – je li tko spominjao ubijanje do trenutka kad su došli na farmu.
Nakon što Erdemovića unakrsno ispita optuženi, kao sljedeći svjedok optužbe za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini trebao bi svjedočiti bivši načelnik Glavnog štaba VRS-a Manojlo Milovanović.