Policija istražuje kredite koje je koprivnički prehrambeni gigant „Podravka“ dao splitskoj firmi „SMS“, o čijem se postojanju nije znalo pune dvije godine. Tako je to kada poslovanjem upravlja politika, a ne struka, upozoravaju naši sugovornici.
Je li posrijedi samo netransparentno poslovanje, ili se radilo o ponavljanju klasičnog obrasca, da management tvrtke novcem same tvrtke otkupi tu tvrtku - priča niz puta viđena u Hrvatskoj i drugim tranzicijskim zemljama? Neki novinari, već otprije skloni žutilu, tvrde kako iz pouzdanih izvora znaju kako je cijeli plan preuzimanja „Podravke“ imao kodno ime „Spice“, odnosno „Začin“, i da je u igri bilo, ne devet milijuna eura kredita, već dva i po puta toliko.
Dugogodišnji „podravkaš“, jedno vrijeme član Nadzornog odbora „Podravke“ i gradonačelnik Koprivnice, socijaldemokrat, Zvonko Mršić, kaže kako ne želi prejudicirati rezultate policijske istrage. Međutim, ova afera pokazuje slom modela kako dvije stranke vladajuće koalicije - HDZ i Hrvatska seljačka stranka (HSS) - upravljaju poduzećima u državnom ili pretežno državnom vlasništvu:
„Prije nekoliko mjeseci bila je glavna skupština dioničkog društva Podravka, gdje su u potpunosti ignorirani dioničari. U Nadzorni odbor su ušli ljudi isključivo voljom dviju političkih stranaka. Oni, očito, ili nemaju kompetencija provoditi ulogu nadzornog odbora, ili nemaju interesa, ili to ne smiju činiti.“
Jer nemoguće je da Nadzorni odbor u dvije godine ne uspije primijetiti da je enorman odljev „Podravkinog“ kapitala prema maloj dalmatinskoj tvrci, koja je više manufaktura nego tvornica, dok u isto vrijeme zaduženost „Podravke“ naraste za 25 posto, upozorava Mršić:
„Ovdje je proboj u političkoj podjeli unutar Nadzornog odbora, a ako je zaista točno ono što se ovih dana piše ili objavljuje u hrvatskim medijima, može se govoriti o kriminalu.“
Nisu samo stranački interesi spotakli ovu tvrtku, koja u Koprivnici zapošljava dvije trećine od svojih ukupno šest tisuća radnika, upozorava jedan od najboljih poznavatelja privatizacije na hrvatski način i autor niza knjiga na tu temu, Darko Petričić:
„To se dogodilo u prvom redu zbog toga što određena revizija i ovog puta nije radila svoj posao. Da je ona vodila računa o tome kako posluju tvrtke koje su u većinskom ili djelomičnom državnom vlasništvu, takve financijske transakcije i manipulacije bi bile u startu otkrivene. Budući da je državna revizija pod apsolutnom kontrolom stranke na vlasti i njene politike takve stvari se ne otkriju dok god ne pukne afera preko novina. Onda se više ne mogu zataškavati podaci i činjenice i to onda mora izaći vani.“
Petričić očekuje da će politika nastojati zaštiti glavne igrače od skandala koji je neminovan. Kao glavni predstavnik HDZ-a spominje se bivši „podravkaš“, a sadašnji potpredsjednik Vlade, Damir Polančec, a kao glavni HSS-ov mešetar, njihov predsjednik Josip Friščić:
„Očekujem da najgore što se u ovom slučaju može dogoditi je kažnjavanje bivše ili sadašnje Uprave. Vjerujem da će se Friščić i Polančec izvući sa drugarskim ukorom.“
Je li posrijedi samo netransparentno poslovanje, ili se radilo o ponavljanju klasičnog obrasca, da management tvrtke novcem same tvrtke otkupi tu tvrtku - priča niz puta viđena u Hrvatskoj i drugim tranzicijskim zemljama? Neki novinari, već otprije skloni žutilu, tvrde kako iz pouzdanih izvora znaju kako je cijeli plan preuzimanja „Podravke“ imao kodno ime „Spice“, odnosno „Začin“, i da je u igri bilo, ne devet milijuna eura kredita, već dva i po puta toliko.
Dugogodišnji „podravkaš“, jedno vrijeme član Nadzornog odbora „Podravke“ i gradonačelnik Koprivnice, socijaldemokrat, Zvonko Mršić, kaže kako ne želi prejudicirati rezultate policijske istrage. Međutim, ova afera pokazuje slom modela kako dvije stranke vladajuće koalicije - HDZ i Hrvatska seljačka stranka (HSS) - upravljaju poduzećima u državnom ili pretežno državnom vlasništvu:
„Prije nekoliko mjeseci bila je glavna skupština dioničkog društva Podravka, gdje su u potpunosti ignorirani dioničari. U Nadzorni odbor su ušli ljudi isključivo voljom dviju političkih stranaka. Oni, očito, ili nemaju kompetencija provoditi ulogu nadzornog odbora, ili nemaju interesa, ili to ne smiju činiti.“
Jer nemoguće je da Nadzorni odbor u dvije godine ne uspije primijetiti da je enorman odljev „Podravkinog“ kapitala prema maloj dalmatinskoj tvrci, koja je više manufaktura nego tvornica, dok u isto vrijeme zaduženost „Podravke“ naraste za 25 posto, upozorava Mršić:
„Ovdje je proboj u političkoj podjeli unutar Nadzornog odbora, a ako je zaista točno ono što se ovih dana piše ili objavljuje u hrvatskim medijima, može se govoriti o kriminalu.“
Nisu samo stranački interesi spotakli ovu tvrtku, koja u Koprivnici zapošljava dvije trećine od svojih ukupno šest tisuća radnika, upozorava jedan od najboljih poznavatelja privatizacije na hrvatski način i autor niza knjiga na tu temu, Darko Petričić:
„To se dogodilo u prvom redu zbog toga što određena revizija i ovog puta nije radila svoj posao. Da je ona vodila računa o tome kako posluju tvrtke koje su u većinskom ili djelomičnom državnom vlasništvu, takve financijske transakcije i manipulacije bi bile u startu otkrivene. Budući da je državna revizija pod apsolutnom kontrolom stranke na vlasti i njene politike takve stvari se ne otkriju dok god ne pukne afera preko novina. Onda se više ne mogu zataškavati podaci i činjenice i to onda mora izaći vani.“
Petričić očekuje da će politika nastojati zaštiti glavne igrače od skandala koji je neminovan. Kao glavni predstavnik HDZ-a spominje se bivši „podravkaš“, a sadašnji potpredsjednik Vlade, Damir Polančec, a kao glavni HSS-ov mešetar, njihov predsjednik Josip Friščić:
„Očekujem da najgore što se u ovom slučaju može dogoditi je kažnjavanje bivše ili sadašnje Uprave. Vjerujem da će se Friščić i Polančec izvući sa drugarskim ukorom.“