Strasti u regionu se zaoštravaju nakon otkrivanja spomenika Miru Barešiću, hrvatskom emigrantu koji je 1971. u Švedskoj ubio tadašnjeg jugoslovenskog ambasadora Vladimira Rolovića.
Šef srpske diplomatije u tehničkom mandatu Ivica Dačić izjavio je da Hrvatska ne odgovara ni na jedno pitanje Srbije, kao i da je poziv Zagreba da se Beograd okrene budućnosti "tragikomičan". „Ako je uslov da budemo deo EU to da budemo kao Hrvatska, da budemo revizionisti koji rehabilituju nacizam, fašizam i ustaštvo, onda mi nećemo u EU", rekao je Dačić.
Kako je naveo, pitanje je zašto niko ne reaguje na sve što se događa u Hrvatskoj i ocenio da Zapad i EU u ovom trenutku vode "politiku 'ne verujemo svojim očima'".
Pre toga je Srbija uputila protestnu notu, koju je hrvatska ambasada odbila da primi, nazvavši je neprihvatljivom i neprimerenom, a mandatar Aleksandar Vučić poslao je pismo vodećim funkcionerima Evropske unije.
Protestnu notu Ambasadi Hrvatske u Podgorici zbog podizanja spomenika atentatoru na jugoslovenskog i crnogorskog diplomatu uputilo je i crnogorsko Ministarstvo spoljnih poslova i evropskih integracija.
“Očekujemo da će se Vlada Hrvatske ograditi od tog necivilizacijskog čina, s obzirom da je Vladimir Rolović bio istaknuti borac protiv fašizma i istaknuti jugoslovenski i crnogorski diplomata“, navodi se u protestnoj noti Crne Gore.
Rekonstrukcija ubistva jugoslovenskog ambasadora u Švedskoj
Nekadašnji crnogorski diplomata Branko Lukovac smatra da je ovo prvenstveno hrvatski problem.
„Dakle, za žaljenje je što je došlo do jednog takvog izraza priznanja ovom zločincu. Nažalost, to nije iznenađenje, jer je u Hrvatskoj, a i na drugim prostorima, ako se sjetimo rehabilitacije Draže Mihailovića, došlo do jačanja tih nacionalističkih snaga. To je, prije svega, problem za Hrvatsku, i za njen dalji demokratski razvoj kao zemlje koja se opredijelila za vrijednosti Evrope, koja je poslednja primljena članica EU, gdje se očekuje da će preovladati evropske vrijednosti. Nažalost, to se dešava u vrijeme kada i drugdje u Evropi, pod uticajem terorizma, izbjeglica, jačaju desničarske snage“.
Upitan da li bi ovaj čin mogao uticati na buduće odnose dve države, posebno zbog činjenice da su otkrivanju spomenika Barešiću prisustvovali i pojedini hrvatski ministri, Lutovac kaže da ne očekuje da će se hrvatska vlada od tog čina ograditi i da smatra da je reagovanje iz Crne Gore bilo neophodno. Ne očekuje, ipak, da će sve to imati negativan uticaj na odnose Podgorice i Zagreba.
Ceremoniji otkrivanja spomenika Miru Barešiću u njegovom rodnom mestu Dragama kod Pakoštana, prisustvovala su i dvojica ministara u odlazećoj hrvatskoj vladi – ministar kulture Zlatko Hasanbegović i ministar branitelja Tomo Medved.
Medved je tom prilikom rekao je da je Barešić jedan od najvećih hrvatskih domoljuba" i "simbol borbe za slobodu", a Hasanbegović ga je nazvao hrvatskim vitezom koji je položio život za hrvatsku državu.
Otkrivanje spomenika Miru Barešiću za naš program komentariše i ugledna istoričarka iz Beograda Ljubinka Trgovčević.
Ljubinka Trgovčević
“Zaista je vrlo neobično danas, kada se čitav svet bori protiv terorista, posebno protiv individualnog terora, dakle, tih ljudi koji su spremni sami, bez neke velike organizacije, da pucaju na simbole države i društva protiv kojih se bore, da se podiže spomenik bilo kom teroristi. Mislim da to treba da zabrine čitav svet jer nije sad to stvar srpsko-hrvatskih odnosa nego jednog civilizacijskog odnosa prema nekome ko je pucao i ubio predstavnika jedne države i to na tlu strane države. Da nije tako ne bi mu sudila jedna država koja poštuje sva demokratska iskustva i koja je visoko civilizovana zemlja, kao što je Švedska”, ocenjuje Ljubinka Trgovčević, koja dodaje da je, takođe, vrlo neobično da se ceremoniji otvaranja spomenika Barešiću pojave i predstavnici Hrvatske, koja želi da baštini nasleđe antifašizma, koji je civilizacijska tekovina čitave Evrope i čitavog sveta, što automatski sugeriše da i ta država stoji iza toga.
Crnogorski aktivista za ljudska prava Aleksandar Zeković, koji je i sam tražio urgentnu reakciju države, kaže da je reagovao kao osoba posvećena procesu suočavanja sa prošlošću.
„Cijenio sam da je ovo izuzetno važna tema uprtavo za taj proces, iako datira iz ranijeg perioda. Ali, do napretka i demokratizacije u čitavom regionu ne može doći ukoliko se neprestano ponavljaju situacije neprihvatljivih korekcija prošlosti. Onda ne može doći ni do demontaže tog ukupnog naslijeđa.“
Hrvatski novinar Drago Pilsel kaže za RSE da se sada otvara prostor da novi predsednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Andrej Plenković otkloni ekstremno-desni diskurs uveden za vreme mandata Tomislava Karamarka i da se ta stranka konačno upristoji.
“Ono što smo mi doživjeli od HDZ-a u poslednjih godinu dana je prosto užasno. Pitanje je koliko dugo će trebati da se sanira ta šteta koju je ministar Zlatko Hasanbegović napravio Ministarstvu kulture, odnosno, koliko dugo će trebati da se podigne taj srozani imidž Republike Hrvatske zbog ustašovanja – ne samo Hasanbegovića, to je bilo od početka, sa ministrom (Mijom) Crnojom ili sa ministrom Medvedom, koji se takođe ne snalazi.
Drago Pilsel
Od toga što su tome prisustvovala dva naprosto gubitnička ministra iz jedne od vjerojatno najlošijih vlada u povijesti Hrvatske mene mnogo više užasava, dakle, ono što ne mogu razumjeti, iako je potpuno jasno zapšto je taj čovjek došao tamo, jeste da je umirovljeni gospićki biskup Mile Bogović, koji je meni bio profesor povijesti devedesetih godina u Rijeci, dok sam bio bogoslov, dolazi tamo blagosloviti, znajući potpuno o kome se radi jer Bogoviću ne može biti nepoznata zločinačka povijest Mire Barešića. Dakle, ono što užasava jeste taj kontinuitet unutar Katoličke crkve. Hoće li to biti Miro Barešić ili će to biti Dario Kordić ili Branimir Glavaš ili ne znam ko – naprosto, Katolička crkva pokazuje jedan kontinuitet ljubavi prema ratnim zločincima i zločincima uopće”, revoltirano komentariše Drago Pilsel.
Podizanje spomenika Miru Barešiću najdrskiji je i najočitiji primer da je fašizam poražen, ali ne i pobeđen, saopšteno je iz crnogorskog Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata. U SUBNOR-u, međutim, kažu da su uvereni da antifašisti Hrvatske imaju snage da se "suprotstave povampirenom ustaštvu i da zajedno sa naprednim snagama spreče da hrvatsko društvo izgubi sadašnjost i budućnost".
Podsetimo, Miro Barešić, pripadnik hrvatske političke emigracije, 7. aprila 1971. u jugoslovenskoj ambasadi u Stokholmu je teško ranio jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića, koji je nekoliko dana nakon toga od zadobijenih rana preminuo. Barešić je bio osuđen u Švedskoj na doživotni zatvor, a kasnije mu je kazna umanjena na 18 godina. Iz zatvora su ga izbavili njegovi “saborci”, grupa hrvatskih emigranata, koja je otela SAS-ov avion i u uspela da izdejstvuje od Šveđana da Barešića u zamenu za taoce iz aviona izruče u Španiju. Tamo ga je tada vladajući Frankov režim pomilovao, nakon čega odlazi u Paragvaj, gde menja ime. Na kraju Sjedinjene Države, gde je jedno vreme radio kao bodigard paragvajskog ambasadora, otkrivaju njegov identitet i isporučuju ga 1980. godine Švedskoj, koja je za njim raspisala poternicu. Barešić je izašao iz zatvora 1991. godine, vratio se u Hrvatsku, gde se početkom rata stavio na raspolaganje hrvatskoj vojsci. Tokom ratnog sukoba je i poginuo.