Prema nekim izjavama, gotovo se stiglo do dogovora uz prijedlog da Federacija bude jedna izborna jedinica, a da se kantoni podijele u dvije grupe u kojim bi se birala dva člana Predsjedništva BiH iz ovog entiteta. S obzirom da nije precizirano kako bi oni bili grupisani, dobili su naziv 'plutajući' ili 'plivajući'.
"Gdje smo se to tako blizu bili našli? S jedne strane bio je prijedlog da se deset kantona razdvoje na dvije grupe, definisali bi ko je prvi u Federaciji, ko je dobio najveći broj glasova, definisali bismo u kojih pet kantona je taj dobio najveći broj. Onda bi sljedeći, koji također dobija glasove cijele Federacije, bio izabran kao drugi član Predsjedništva, uz uslov da ima preko 50 posto glasova iz druge grupe pet kantona. To smo nazvali 'plutajućim' kantonima, jer nisu bili definisani. Tu je bila spremnost od strane stranaka koje nazivaju 'strankama iz Sarajeva', ovih predominantno bošnjački podržanih stranaka. Hrvati su tražili da se ti kantoni definišu, da to ne budu plutajući kantoni, plivajući kantoni, već da se stvar definiše. To nije bilo prihvatljivo bošnjačkim strankama. Ja lično nisam imao mandat SDA da u tom smislu nešto prihvatim, mada, po meni, dalo se razgovarati o takvim stvarima. Nije tragedija ni u tome razgovarati. Bili smo jako blizu, ali, nažalost, nismo uspjeli", kaže Bakir Izetbegović, potpredsjednik SDA.
Predsjednik SDP-a, Zlatko Lagumdžija ističe:
Martin Raguž, predsjednik HDZ-a 1990:
"Rješenje koje je još uvijek na stolu, i oko čega je postojala suglasnost, jeste da se jedan član Predsjedništva bira iz Republike Srpske, dva iz Federacije izravno, Federacija je jedna izborna jedinica, da se prvi bira po najvećem broju glasova, i to uopće nije sporno, da se njemu računa pet županija, odnosno kantona, u kojima je dobio najveći broj glasova. Niko ne zna u kojim će kantonima on dobiti najveći broj glasova, dakle, niko ne može reći da je to fiksirano, ali da se drugi bira u onih drugih pet, na način da ili ima preko 50 posto glasova ili pobjedu u najmanje nekoliko kantona."
Analitičar Zlatko Hurtić kaže da je, i pored neuspjeha, na određen način približavanje stavova hrvatskih i bošnjačkih stranaka oko izbora dva člana Predsjedništva, dobar znak.
"Čini mi se da su ipak otvorena vrata za neko od rješenja i za neki od kompromisa, tako da po prvi put mogu reći da možda i dođe do tih rješenja, bez obzira što je ovaj sastanak propao. To temeljim na izjavama gdje su neka rješenja predložena od hrvatskih političara ipak naišla na moguću podršku bošnjačkih stranaka koje trebaju da obave dodatne konsultacije, dok stranke iz Republike Srpske ovaj problem smatraju isključivo federalnim problemom. Zbog toga mislim da bi moglo doći do rješenja, bez obzira na propali sastanak. Ja se slažem da domaće snage i političari zaslužuju kritiku, ali da isto tako Evropska unija treba da uperi prst prema onima koji nisu za dogovor."
RSE: Kako ste vi shvatili taj prijedlog?
Hurtić: Federacija ostaje kao jedna izborna jedinica, ali kod načina izbora Predsjedništva bi se mogli definirati kantoni koji bi imali, da kažemo, najznačajniju ulogu kod brojanja glasova za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.
Prva se odnosi na pripremanje državnog programa za ekonomsku reformu, druga na ubrzanje implementacije projekata koji se vežu za evropske fondove. Posebno je naglašena treća incijativa, koja podrazumijeva proširenje strukturiranog dijaloga o pravosuđu. Evropski komesar je otkrio da će se od Bosne i Hercegovine tražiti da već sada počne implementirati neke odredbe poglavlja pravne stečevine EU, koje se odnose na borbu protiv korupcije.
Provođenje odluke Evropskog suda po tužbi Dervo Sejdić i Jakob Finci protiv BiH vraća se u domaće institucije.
"To je u startu od prije četiri godine bio sistemski promašaj EU, koja je preuzela dosije Sejdić–Finci iz Vijeća Evrope u svoju nadležnost", kaže analitičar Zekerijah Smajić.
"Evropska unija je svojim nekritičkim odnosom prema predmetu Sejdić-Finci zapravo skrenula pozornost sa jednog člana postojećeg ustava BiH, u kojem je vrlo precizno propisano da su konvencije o ljudskim pravima, i UN-a i EU, u supremaciji u odnosu na domaće zakonodavstvo. Znači, dužni smo ih provoditi bez slova izostatka. Evropska komisija, nažalost, nikada na taj član zakona nije ukazivala, a zapravo suština je u tome da, ako bi se to i da se to na vrijeme primijenilo, ne bi bilo potrebe ni za tužbom gospodina Sejdića i gospodina Fincija. Ali sam duboko tužan i razočaran i u Evropsku uniju i u institucije vlasti Bosne i Hercegovine, jer na jednom elementarnom pitanju ljudskih prava, kao što pravo manjine da bira i da bude birana, ne može da se postigne konsenzus u XXI stoljeću i u zemlji koja pretenduje da bude članicom Evropske unije. Doista, svi moramo biti razočarani i tužni", zaključuje Smajić.
"Gdje smo se to tako blizu bili našli? S jedne strane bio je prijedlog da se deset kantona razdvoje na dvije grupe, definisali bi ko je prvi u Federaciji, ko je dobio najveći broj glasova, definisali bismo u kojih pet kantona je taj dobio najveći broj. Onda bi sljedeći, koji također dobija glasove cijele Federacije, bio izabran kao drugi član Predsjedništva, uz uslov da ima preko 50 posto glasova iz druge grupe pet kantona. To smo nazvali 'plutajućim' kantonima, jer nisu bili definisani. Tu je bila spremnost od strane stranaka koje nazivaju 'strankama iz Sarajeva', ovih predominantno bošnjački podržanih stranaka. Hrvati su tražili da se ti kantoni definišu, da to ne budu plutajući kantoni, plivajući kantoni, već da se stvar definiše. To nije bilo prihvatljivo bošnjačkim strankama. Ja lično nisam imao mandat SDA da u tom smislu nešto prihvatim, mada, po meni, dalo se razgovarati o takvim stvarima. Nije tragedija ni u tome razgovarati. Bili smo jako blizu, ali, nažalost, nismo uspjeli", kaže Bakir Izetbegović, potpredsjednik SDA.
Predsjednik SDP-a, Zlatko Lagumdžija ističe:
Zlatko Lagumdžija
"Na prijedlog koji je bio neka vrsta, kako je poslije rečeno, osnove pokušaja da se vidi da se i na taj način razgovara, ja sam bio prvi koji je ustvari rekao da ne dolazi u obzir da učestvujem u bilo kakvom dogovoru, razgovoru, a kamoli dogovoru, koji će u Ustavu Federacije tačno kazati 'kanton 2, 4, 7, 10', zovite kako god hoćete. Dakle, u radnoj verziji razgovora pojavio se prijedlog da se konkretna četiri kantona u Ustavu definiraju kao područje broj dva: Livno, Zapadna Hercegovina, HNK i Posavina. Dakle, taj prijedlog je bio u jednom trenutku kao radna verzija, kao prijedlog za razmišljanje, kao testiranje, zovite kako god hoćete. Ja nemam potrebu da govorim ko je to iznio i u kojoj formi je to iznio, ja samo mogu reći da što se mene tiče, ja sam bio taj koji je prvi reagovao na taj prijedlog i rekao da taj prijedlog, što se SDP-a tiče, ne dolazi u obzir. I nećemo o tome ni da razgovaramo. Možda bi sastanak bio uspješniji, ili kraći, ili duži, ali je činjenica ovo što sam rekao."Martin Raguž, predsjednik HDZ-a 1990:
"Rješenje koje je još uvijek na stolu, i oko čega je postojala suglasnost, jeste da se jedan član Predsjedništva bira iz Republike Srpske, dva iz Federacije izravno, Federacija je jedna izborna jedinica, da se prvi bira po najvećem broju glasova, i to uopće nije sporno, da se njemu računa pet županija, odnosno kantona, u kojima je dobio najveći broj glasova. Niko ne zna u kojim će kantonima on dobiti najveći broj glasova, dakle, niko ne može reći da je to fiksirano, ali da se drugi bira u onih drugih pet, na način da ili ima preko 50 posto glasova ili pobjedu u najmanje nekoliko kantona."
Analitičar Zlatko Hurtić kaže da je, i pored neuspjeha, na određen način približavanje stavova hrvatskih i bošnjačkih stranaka oko izbora dva člana Predsjedništva, dobar znak.
"Čini mi se da su ipak otvorena vrata za neko od rješenja i za neki od kompromisa, tako da po prvi put mogu reći da možda i dođe do tih rješenja, bez obzira što je ovaj sastanak propao. To temeljim na izjavama gdje su neka rješenja predložena od hrvatskih političara ipak naišla na moguću podršku bošnjačkih stranaka koje trebaju da obave dodatne konsultacije, dok stranke iz Republike Srpske ovaj problem smatraju isključivo federalnim problemom. Zbog toga mislim da bi moglo doći do rješenja, bez obzira na propali sastanak. Ja se slažem da domaće snage i političari zaslužuju kritiku, ali da isto tako Evropska unija treba da uperi prst prema onima koji nisu za dogovor."
RSE: Kako ste vi shvatili taj prijedlog?
Hurtić: Federacija ostaje kao jedna izborna jedinica, ali kod načina izbora Predsjedništva bi se mogli definirati kantoni koji bi imali, da kažemo, najznačajniju ulogu kod brojanja glasova za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.
Štefan File
Evropski komesar je iskoristio priliku, te je najavio tri inicijative koje Evropska unija u narednom periodu planira poduzeti kako bi pomogla Bosni i Hercegovini.Prva se odnosi na pripremanje državnog programa za ekonomsku reformu, druga na ubrzanje implementacije projekata koji se vežu za evropske fondove. Posebno je naglašena treća incijativa, koja podrazumijeva proširenje strukturiranog dijaloga o pravosuđu. Evropski komesar je otkrio da će se od Bosne i Hercegovine tražiti da već sada počne implementirati neke odredbe poglavlja pravne stečevine EU, koje se odnose na borbu protiv korupcije.
Provođenje odluke Evropskog suda po tužbi Dervo Sejdić i Jakob Finci protiv BiH vraća se u domaće institucije.
"To je u startu od prije četiri godine bio sistemski promašaj EU, koja je preuzela dosije Sejdić–Finci iz Vijeća Evrope u svoju nadležnost", kaže analitičar Zekerijah Smajić.
"Evropska unija je svojim nekritičkim odnosom prema predmetu Sejdić-Finci zapravo skrenula pozornost sa jednog člana postojećeg ustava BiH, u kojem je vrlo precizno propisano da su konvencije o ljudskim pravima, i UN-a i EU, u supremaciji u odnosu na domaće zakonodavstvo. Znači, dužni smo ih provoditi bez slova izostatka. Evropska komisija, nažalost, nikada na taj član zakona nije ukazivala, a zapravo suština je u tome da, ako bi se to i da se to na vrijeme primijenilo, ne bi bilo potrebe ni za tužbom gospodina Sejdića i gospodina Fincija. Ali sam duboko tužan i razočaran i u Evropsku uniju i u institucije vlasti Bosne i Hercegovine, jer na jednom elementarnom pitanju ljudskih prava, kao što pravo manjine da bira i da bude birana, ne može da se postigne konsenzus u XXI stoljeću i u zemlji koja pretenduje da bude članicom Evropske unije. Doista, svi moramo biti razočarani i tužni", zaključuje Smajić.