Entitetska tužilaštva nisu ni tehnički ni materijalno opremljena za procesuiranje ratnih zločina. Svjesni su, kako kažu, da se veliki broj osumnjičenih za ratne zločine nalazi na slobodi, ali navode da žrtve često odustaju od svjedočenja, posebno oni koji se vrate u prijeratna mjesta boravka.
Predstavnici pravosudnih organa svjesni su da je žrtvama koje žive pored zločinaca i svakodnevno ih sreću na ulici teško danas svjedočiti u sudskim procesima u predmetu ratnih zločina. Glavni federalni tužilac Zdravko Knežević kaže kako se sve manje svjedoka odlučuje na to nakon povratka u prijeratna prebivališta.
„Naravno da je to neprijatna životna okolnost, okolnost koja ima i druge dimenzije - jer s obzirom na povratak tih ljudi u mjesto ranijeg življenja u kome sreću ljude za koje znaju da su učestvovali u izvršenju ratnih zločina što utiče na kvalitet iskaza tih ljudi. Nije lako govoriti istinu u i ostati i opstati u toj sredini jer su ljudi potencijalno izloženi određenim rizicima, opasnostima i neprijatnostima koje mogu imati u mjestu svog življenja u koje su se vratili nakon izbivanja od početka rata pa do danas,“ rekao je on.
Glavni tužilac RS Amor Bukić kaže kako jedan broj sudova još uvijek nije opremljen da svjedocima pruži zaštitu.
„Tu su i problemi vezani za obezbjeđenje svjedoka i njihovu spremnost da i dalje svjedoče o ratnim zločinima. Očigledno da vrijeme čini svoje i svjedoci ne žele ponovo da proživljavaju ili nisu dovoljno spremni da proživljavju traume koje su prošle, ili uticaja na njih i njihovog obeshrabrivanja, uticaja u pogledu onemogućavanja njihovog svjedočenja pred tužilaštvima i sudovima u tom postupku. Problemi su kada je riječ o ratnim zločinima i u RS, kao i u Federaciji i u cijeloj BiH, jednim dijelom u okružnim i kantonalnim tužilaštvima u pogledu njihove opremljenosti i osposobljenosti i tužilaca i čitavog logističkog aparata, dakle administrativnog aparata, koji nije na nivou Tužilaštva BiH, pa čak i sredstava finansijskih i svega ostalog što prati taj rad tužilaštava,“ navodi Bukić.
Obuka i materijalna sredstva
U Tužilaštvu BiH, koje ima uslove po svjetskim standardima, izražavaju spremnost da pruže pomoć nižim sudovima kako bi uspješno mogli okončati veliki broj predmeta ratnih zločina.
„Priča o ratnim zločinima, ako je mogu nazvati priča, mora biti završena da bi ova zemlja krenula naprijed i da bi imala budućnost koju zaslužuje. Znači možemo biti oni koji će obavljati jedan dio posla za njih u početku, pribavljanja dokaza putem ed espasa koje su nama dostupne, haških presuda koje mi jako puno koristimo kao dokazane, odnosno utvrđene činjenice koje ne trebamo pred sudom dokazivati tako da u velikoj mjeri olakšavamo postupak dokazivanja. Tu im možemo pomoći. Neki smatraju da bi na taj način kao državno Tužiteljstvo postalo logistika nižih tužiteljstava, ja to ne shvatam tako. Mislim da u početnoj fazi, bez obzira koliko smo zauzeti radom na jako teškim, složenim predmetima, da moramo to uraditi, bez nekih kompleksa i bez razmišljanja da li mi to trebamo kao državno Tužiteljstvo uraditi. To je ono što možemo učiniti kako bi niža tužiteljstva stekla taj neki temelj, tu početnu osnovu da bi mogli bolje i efikasnije raditi na predmetima ratnog zločina,“ rekla je zamjenica glavnog tužioca BiH Vesna Budimir.
Šahbaz Džihanović, iz Centra za edukaciju sudija i tužilaca, napominje da se na edukaciji radi već izvjesno vrijeme, ali i da se čini sve kako bi se proces suđenja učinio bržim i efikasnijim.
„Mi radimo sve da se, u saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, sa Tužilaštvom BiH, sa Sudom BiH, sa brojnim međunarodnim organizacijama, učini sve da se naši sudije i tužioci osposobe da budu u stanju da prezumu tako veliku odgovornost. Istina da je potrebno učiniti brojne pretpostavke da pravosuđe u BiH uđe u tako veliku obavezu, i istina je, također, da se te pretpostavke sporo i teško ostvaruju. One znače ne samo obuku sudija i tužilaca u BiH nego i istražnih organa, organa za provođenje zakona. S druge strane one znače odvajanje vrlo značajnih materijalnih sredstava da se osposobe pravosudne institucije u prostornom, finansijsko-materijalnom, ljudskom pogledu, da se osposobe institucije koje će osigurati zaštitu svjedoka, institucije koje će ubrzati procedure - i da pravda bude u suštini dostupna. Mislim da će u narednom vremenu morati biti pojačane aktivnosti države BiH da se ove prepostavke, koje zavise od same države, stvore i da se u ovaj posao uđe na način kako bi se u narednom vremenu, u skladu sa strategijom, taj posao u BiH koliko je moguće okončao,“ kazao je Džihanović.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH. Urednici programa Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Više priloga možete naći OVDJE
„Upravo je veliki broj ljudi koji se vraćaju na mesta nezadovoljni, istraumatizirani više onim što su doživeli i osetili, što je najbitnije, nakon tog povratka nego ono što im je ostalo u epizodičkom pamćenju. To je nešto o čemu mi moramo da povedemo računa. Bez obzira što je prošlo relativno puno godina tragovi, engrami u mozgu nisu zaceljeni jer nisu na pravi način tretirani odmah nakon delovanja traume. Zbog toga sve ovo tako dugo traje, zbog toga ti ljudi i ličnosti nisu našli svoje zadovoljstvo, nisu zaokružili taj deo jer tu gromadu emotivnih, negativnih sećanja zapravo niko nije sastavio i niko im nije pomogao da iskorače iz prošlosti, prihvate sadašnjost i krenu u budućnost", kaže Bajraktarevićeva.
Naglašava kako je to jedan kompleksan pristup, naravno timskog rada koji pre svega da se odnosi na djecu koja su nastala iz različitih, veoma teških situacija, drugo koja su prisustovala tome.
"I ono što je jako bitno - to je sada već generacija adolescenata koja će u različitim manifestnim oblicima ponašanja zapravo pokazivati i reflektovati emocije njihovih roditelja i onoga što je negde ostalo u dugotrajnoj memoriji. Zato to sa psihološkog i fiziološkog aspekta mora da bude jasno u ovakvim postupcima da ovde ne igra ulogu više samo zadovoljenje pravnog subjekta, legislative i zakonskih normativa, ovde moramo da povedemo računa upravo o tom terapijskom delu - šta mi radimo sa čovekom koga smo doveli u situaciju da nam pomogne prilikom istrage, a nakon toga je on negde završio svoju mogućnost aktivnog učestvovanja u životu baš zato što emotivno nije bio u situaciji da se suoči sa sopstvenim sećanjima i sa načinom kako ih reprogramira i kako ih rekonstruira u svojoj svesti", zaključuje Bajraktarevićeva.
Predstavnici pravosudnih organa svjesni su da je žrtvama koje žive pored zločinaca i svakodnevno ih sreću na ulici teško danas svjedočiti u sudskim procesima u predmetu ratnih zločina. Glavni federalni tužilac Zdravko Knežević kaže kako se sve manje svjedoka odlučuje na to nakon povratka u prijeratna prebivališta.
„Naravno da je to neprijatna životna okolnost, okolnost koja ima i druge dimenzije - jer s obzirom na povratak tih ljudi u mjesto ranijeg življenja u kome sreću ljude za koje znaju da su učestvovali u izvršenju ratnih zločina što utiče na kvalitet iskaza tih ljudi. Nije lako govoriti istinu u i ostati i opstati u toj sredini jer su ljudi potencijalno izloženi određenim rizicima, opasnostima i neprijatnostima koje mogu imati u mjestu svog življenja u koje su se vratili nakon izbivanja od početka rata pa do danas,“ rekao je on.
Glavni tužilac RS Amor Bukić kaže kako jedan broj sudova još uvijek nije opremljen da svjedocima pruži zaštitu.
„Tu su i problemi vezani za obezbjeđenje svjedoka i njihovu spremnost da i dalje svjedoče o ratnim zločinima. Očigledno da vrijeme čini svoje i svjedoci ne žele ponovo da proživljavaju ili nisu dovoljno spremni da proživljavju traume koje su prošle, ili uticaja na njih i njihovog obeshrabrivanja, uticaja u pogledu onemogućavanja njihovog svjedočenja pred tužilaštvima i sudovima u tom postupku. Problemi su kada je riječ o ratnim zločinima i u RS, kao i u Federaciji i u cijeloj BiH, jednim dijelom u okružnim i kantonalnim tužilaštvima u pogledu njihove opremljenosti i osposobljenosti i tužilaca i čitavog logističkog aparata, dakle administrativnog aparata, koji nije na nivou Tužilaštva BiH, pa čak i sredstava finansijskih i svega ostalog što prati taj rad tužilaštava,“ navodi Bukić.
Obuka i materijalna sredstva
U Tužilaštvu BiH, koje ima uslove po svjetskim standardima, izražavaju spremnost da pruže pomoć nižim sudovima kako bi uspješno mogli okončati veliki broj predmeta ratnih zločina.
Priča o ratnim zločinima, ako je mogu nazvati priča, mora biti završena da bi ova zemlja krenula naprijed i da bi imala budućnost koju zaslužuje, kaže zamjenica glavnog tužioca Vesna Budimir.
„Priča o ratnim zločinima, ako je mogu nazvati priča, mora biti završena da bi ova zemlja krenula naprijed i da bi imala budućnost koju zaslužuje. Znači možemo biti oni koji će obavljati jedan dio posla za njih u početku, pribavljanja dokaza putem ed espasa koje su nama dostupne, haških presuda koje mi jako puno koristimo kao dokazane, odnosno utvrđene činjenice koje ne trebamo pred sudom dokazivati tako da u velikoj mjeri olakšavamo postupak dokazivanja. Tu im možemo pomoći. Neki smatraju da bi na taj način kao državno Tužiteljstvo postalo logistika nižih tužiteljstava, ja to ne shvatam tako. Mislim da u početnoj fazi, bez obzira koliko smo zauzeti radom na jako teškim, složenim predmetima, da moramo to uraditi, bez nekih kompleksa i bez razmišljanja da li mi to trebamo kao državno Tužiteljstvo uraditi. To je ono što možemo učiniti kako bi niža tužiteljstva stekla taj neki temelj, tu početnu osnovu da bi mogli bolje i efikasnije raditi na predmetima ratnog zločina,“ rekla je zamjenica glavnog tužioca BiH Vesna Budimir.
Šahbaz Džihanović, iz Centra za edukaciju sudija i tužilaca, napominje da se na edukaciji radi već izvjesno vrijeme, ali i da se čini sve kako bi se proces suđenja učinio bržim i efikasnijim.
„Mi radimo sve da se, u saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, sa Tužilaštvom BiH, sa Sudom BiH, sa brojnim međunarodnim organizacijama, učini sve da se naši sudije i tužioci osposobe da budu u stanju da prezumu tako veliku odgovornost. Istina da je potrebno učiniti brojne pretpostavke da pravosuđe u BiH uđe u tako veliku obavezu, i istina je, također, da se te pretpostavke sporo i teško ostvaruju. One znače ne samo obuku sudija i tužilaca u BiH nego i istražnih organa, organa za provođenje zakona. S druge strane one znače odvajanje vrlo značajnih materijalnih sredstava da se osposobe pravosudne institucije u prostornom, finansijsko-materijalnom, ljudskom pogledu, da se osposobe institucije koje će osigurati zaštitu svjedoka, institucije koje će ubrzati procedure - i da pravda bude u suštini dostupna. Mislim da će u narednom vremenu morati biti pojačane aktivnosti države BiH da se ove prepostavke, koje zavise od same države, stvore i da se u ovaj posao uđe na način kako bi se u narednom vremenu, u skladu sa strategijom, taj posao u BiH koliko je moguće okončao,“ kazao je Džihanović.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Pred licem pravde - Zločin i kaznaNapori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH. Urednici programa Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Više priloga možete naći OVDJE
Pomoć psihologa svjedocima i žrtvama
Važna karika u pomoći svjedocima, žrtvama koje su se vratile u prijeratna mjesta boravka su i psiholozi. Bez njih, kako kaže Jasna Bajraktarević, psihologinja, ne bi smio da se vodi nijedan postupak. Prema njenim riječima, žrtve imaju pomiješane emocije - krivicu, bijes, mržnju. Kako im pomoći?„Upravo je veliki broj ljudi koji se vraćaju na mesta nezadovoljni, istraumatizirani više onim što su doživeli i osetili, što je najbitnije, nakon tog povratka nego ono što im je ostalo u epizodičkom pamćenju. To je nešto o čemu mi moramo da povedemo računa. Bez obzira što je prošlo relativno puno godina tragovi, engrami u mozgu nisu zaceljeni jer nisu na pravi način tretirani odmah nakon delovanja traume. Zbog toga sve ovo tako dugo traje, zbog toga ti ljudi i ličnosti nisu našli svoje zadovoljstvo, nisu zaokružili taj deo jer tu gromadu emotivnih, negativnih sećanja zapravo niko nije sastavio i niko im nije pomogao da iskorače iz prošlosti, prihvate sadašnjost i krenu u budućnost", kaže Bajraktarevićeva.
Naglašava kako je to jedan kompleksan pristup, naravno timskog rada koji pre svega da se odnosi na djecu koja su nastala iz različitih, veoma teških situacija, drugo koja su prisustovala tome.
"I ono što je jako bitno - to je sada već generacija adolescenata koja će u različitim manifestnim oblicima ponašanja zapravo pokazivati i reflektovati emocije njihovih roditelja i onoga što je negde ostalo u dugotrajnoj memoriji. Zato to sa psihološkog i fiziološkog aspekta mora da bude jasno u ovakvim postupcima da ovde ne igra ulogu više samo zadovoljenje pravnog subjekta, legislative i zakonskih normativa, ovde moramo da povedemo računa upravo o tom terapijskom delu - šta mi radimo sa čovekom koga smo doveli u situaciju da nam pomogne prilikom istrage, a nakon toga je on negde završio svoju mogućnost aktivnog učestvovanja u životu baš zato što emotivno nije bio u situaciji da se suoči sa sopstvenim sećanjima i sa načinom kako ih reprogramira i kako ih rekonstruira u svojoj svesti", zaključuje Bajraktarevićeva.