Porodice ubijenih civila u selu Snagovo kod Zvornika nedavno su ukopali 35 žrtava zločina koje su pripadnici JNA i paravojne formacije, uz pomoć komšija Srba, strijeljali 29.aprila 1992. godine.
Ukopano je 14 kompletnih tijela identifikovanih žrtava, dok su u zajedničku grobnicu ukopani posmrtni ostaci 21 neidentifikovane osobe. Među žrtvama je bilo i trudnica i djece. Ratni zločin u selu Snagovo, 19. godina poslije, još nije dobio svoj sudski epilog.
29. aprila 1992. pripadnici Jugoslovenske narodne armije i paravojnih formacija, uz pomoć komšija Srba, zarobile su više od 800 stanovnika Snagova na tri lokaliteta.
Zarobili su civile iz obližnjih šuma, koji su se danima i noćima skrivali od granatiranja i upada naoružanih jedinica. Zlatija Mujanović prisjeća se kako je to bilo:
„Sklonili smo se u šumu zato što su oni nas bili opkolili, što su oni bili već u selu. I onda smo se mi krili po šumama, spavali po šumama, dole su nas pohvatali. Tad sam imala 16 godina. I tu su nas pohvatali. Oni su nas tu smjestili. I ide njihov vojnik odozdo i prilazi tome Draganu, tako se zvao, i reče mu da su muslimani ubili njihovog najboljeg vojnika. I tu su se stacionirala možda njih četvorica. I kako je ovaj rekao da im je najbolji vojnik poginuo, Dragan je uzeo pušku i počeo da puca po narodu. Ja sam tu stajala i počela sam da bježim. Sestra mi je pošla da podigne glavu, ja sam samo rukom uspjela dole da je, i tu me metak ranio. Čujem kamion se taj pali, posjedali su - i kamion je otišao. Ja izlazim tu i gledam za njima, vraćam se gdje sam stajala, tu mi je otac bio - oca mi uopšte tu nema, kontala sam da su ga odveli. Sestra mi i to dijete stoje kraj mene. Uđem tamo u tu garažu, među te mrtve, priđem sestri - mrtva. Nena mi tamo leži mrtva. Mati mi je bila još živa. Bila je trudna, trebala je da se porodi. Tražila mi je zadnji put vode da joj dadnem - tu je i umrla.“
Niko nije osuđen
Osman Krupinac tog kobnog dana izgubio je dva sina i ženu. Prisjeća se kako je uspio da se spasi:
„Dole u šumu bili. I oni su nas pozvali da izvedemo još ljudi. I onda su ih oni gore odveli prvo školi. Dođem do obarka, ima gore voda jedna, odatle sam pobjegao.“
Krupinac se prisjeća ko je sve od komšija tog dana nastradao:
„Krupinac Smaje Senija, 1959., Krupinac Osmana Mirsad, 1977., Krupinac Osmana Mirnes, 1985. I jedan mi amidžić osmero iz kuće. Od Himze Krupinca - Sanudin, Idriz, Azra, Senija i Alen. Onda iz ove druge kuće od amidže drugog Salkana Krupinca, u njega žena ubijena i Hajro Krupinac.“
Zlatija Mujanović izgubila je majku koja je bila trudna, nenu, oca i sestru. Prilikom bijega spasila je dječaka Saliha koji danas živi u Njemačkoj. Nedavno su se vidjeli nakon 19 godina. Salih je jedva zadržao suze:
„Mučim se. Hoću da budem malo jak, da ne plačem pored tetke. Mučim se stvarno. Teško mi je.“
Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja zarobljenih i nestalih lica s područja općine Zvornik, kazao je da za ovaj zločin još niko nije osuđen.
“Jedino je Zoran Janković bio optužen, ali je on zbog nedostatka dokaza oslobođen”, rekao je Grahić.
Zlatija Mujanović svjedočila je o ovom zločinu na Sudu BiH 2007. godine. Sud Bosne i Hercegovine je u novembru 2007. godine pravosnažnom presudom oslobodio Zorana Jankovića optužbi da je kao pripadnik srpske vojske učestvovao u zarobljavanju i strijeljanju mještana Snagova.
Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je oslobađajuću prvostepenu presudu u kojoj je navedeno da “nema pouzdanih dokaza” da je Janković učestvovao u ubistvima ovih civila.
Počinioci ovog zločina i danas se slobodno šetaju.
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
Ukopano je 14 kompletnih tijela identifikovanih žrtava, dok su u zajedničku grobnicu ukopani posmrtni ostaci 21 neidentifikovane osobe. Među žrtvama je bilo i trudnica i djece. Ratni zločin u selu Snagovo, 19. godina poslije, još nije dobio svoj sudski epilog.
29. aprila 1992. pripadnici Jugoslovenske narodne armije i paravojnih formacija, uz pomoć komšija Srba, zarobile su više od 800 stanovnika Snagova na tri lokaliteta.
Zarobili su civile iz obližnjih šuma, koji su se danima i noćima skrivali od granatiranja i upada naoružanih jedinica. Zlatija Mujanović prisjeća se kako je to bilo:
„Sklonili smo se u šumu zato što su oni nas bili opkolili, što su oni bili već u selu. I onda smo se mi krili po šumama, spavali po šumama, dole su nas pohvatali. Tad sam imala 16 godina. I tu su nas pohvatali. Oni su nas tu smjestili. I ide njihov vojnik odozdo i prilazi tome Draganu, tako se zvao, i reče mu da su muslimani ubili njihovog najboljeg vojnika. I tu su se stacionirala možda njih četvorica. I kako je ovaj rekao da im je najbolji vojnik poginuo, Dragan je uzeo pušku i počeo da puca po narodu. Ja sam tu stajala i počela sam da bježim. Sestra mi je pošla da podigne glavu, ja sam samo rukom uspjela dole da je, i tu me metak ranio. Čujem kamion se taj pali, posjedali su - i kamion je otišao. Ja izlazim tu i gledam za njima, vraćam se gdje sam stajala, tu mi je otac bio - oca mi uopšte tu nema, kontala sam da su ga odveli. Sestra mi i to dijete stoje kraj mene. Uđem tamo u tu garažu, među te mrtve, priđem sestri - mrtva. Nena mi tamo leži mrtva. Mati mi je bila još živa. Bila je trudna, trebala je da se porodi. Tražila mi je zadnji put vode da joj dadnem - tu je i umrla.“
Niko nije osuđen
Osman Krupinac tog kobnog dana izgubio je dva sina i ženu. Prisjeća se kako je uspio da se spasi:
„Dole u šumu bili. I oni su nas pozvali da izvedemo još ljudi. I onda su ih oni gore odveli prvo školi. Dođem do obarka, ima gore voda jedna, odatle sam pobjegao.“
Krupinac se prisjeća ko je sve od komšija tog dana nastradao:
„Krupinac Smaje Senija, 1959., Krupinac Osmana Mirsad, 1977., Krupinac Osmana Mirnes, 1985. I jedan mi amidžić osmero iz kuće. Od Himze Krupinca - Sanudin, Idriz, Azra, Senija i Alen. Onda iz ove druge kuće od amidže drugog Salkana Krupinca, u njega žena ubijena i Hajro Krupinac.“
Zlatija Mujanović izgubila je majku koja je bila trudna, nenu, oca i sestru. Prilikom bijega spasila je dječaka Saliha koji danas živi u Njemačkoj. Nedavno su se vidjeli nakon 19 godina. Salih je jedva zadržao suze:
Grahić: Jedino je Zoran Janković bio optužen, ali je on zbog nedostatka dokaza oslobođen.
„Mučim se. Hoću da budem malo jak, da ne plačem pored tetke. Mučim se stvarno. Teško mi je.“
Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja zarobljenih i nestalih lica s područja općine Zvornik, kazao je da za ovaj zločin još niko nije osuđen.
“Jedino je Zoran Janković bio optužen, ali je on zbog nedostatka dokaza oslobođen”, rekao je Grahić.
Zlatija Mujanović svjedočila je o ovom zločinu na Sudu BiH 2007. godine. Sud Bosne i Hercegovine je u novembru 2007. godine pravosnažnom presudom oslobodio Zorana Jankovića optužbi da je kao pripadnik srpske vojske učestvovao u zarobljavanju i strijeljanju mještana Snagova.
Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je oslobađajuću prvostepenu presudu u kojoj je navedeno da “nema pouzdanih dokaza” da je Janković učestvovao u ubistvima ovih civila.
Počinioci ovog zločina i danas se slobodno šetaju.
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.