O učešću Roma u ratu u BiH ne zna se mnogo, kao ni o žrtvama, iako su se borili u sastavu sve tri vojne formacije i stradali kao i ostali građani. Na osnovu nekoliko istraživanja, očigledno je da su Romi zatvarani u logore, da su bili zlostavljani i proganjani, a žene silovane. Međutim, nema preciznih podataka, pa čak ni procjena o stradanju ove najbrojnije nacionalne manjine u BiH.
Zijo Ribić je imao osam godina kada su pripadnici paravojne jedinice „Simini četnici” iz Srbije, u julu 1992. godine upali u njegovo selo Skočić u opštini Zvornik. U grupi od oko 30 Roma koje su strijeljali, bila je i cijela Zijina porodica. On je stravični zločin preživio:
„U ratu sam izgubio sve. Jedini sam ja preživo i još dvoje iz mog sela, od ukupno 30 Roma koji su te noći stradali. I ja sam bi strijeljan, ranjen, ali sam se napravio mrtav. Oni su me bacili u tu jamu, gdje je taj pokolj bio, na leševe, pa sam se ja izvukao na drugu stranu.“
Jedina optužnica za zločine nad Romima je upravo za stradanje mještana sela Skočić, a suđenje se vodi pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu. Na početku pocesa Bruno Vekarić je izjavio:
„Radi se o veoma teškom zločinu. Najmanje 22 civila odvoze se do jame u jednom selu gde se tokom noći pojedinačno ubijaju iz vatrenog oružja i noževima, izdvajaju tri žene, žene svakodnevno siluju. To je samo jedan detalj.“
Bajro Beganovič, jedan od najpoznatijih romskih aktivista iz Sarajeva, u ratu je izgubio sina. Sjeća se posljednjeg razgovora kada je Samiru rekao:
„Ja sam čuo da ti srljaš, čovječe. Nemoj se igrati, molim te ko boga, prekini više, nisi ti jedini da ti oslobodiš. Kaže on meni: ’Hoću da bude BiH.’“
Nedavno je u znak sjećanja na Samira, kao i nekoliko drugih Roma, u sarajevskom naselju Mojmilo podignuta spomen ploča. Bajro kaže:
„Mnogi su me pitali zašto Romima. Zato što milion godina nikad nigdje nisu spominjati, nigdje nije spomenut Rom. Ma ni u čemu.“
Garava brigada Armije BiH
U sastavu BH armije bila je romska jedinica «Garava brigada“, a Romi su bili pripadnici sve tri vojske - Armije BiH, Vojske RS i Hrvatskog vijeća obrane. To potvrđuju i riječi Nenada Mirkovića iz Prnjavora:
„Gdje su Romi bili kao domicilno stanovništvo, tu su učestvovali u ratu. I imamo i mi isto porodice poginulih boraca i ratnih i vojnih invalida i nestalih u ratu i sve to. Mi tražimo samo zakonska prava kao i svi ostali što imaju. I mi smo se borili za ovo društvo.“
Postojeća istraživanja o Romima u ratu nedovoljna su i nepotpuna djelimično i zbog zatvorenosti romskih zajednica. U to su se uvjerili istraživači Boris Pupić i Nadžida Džiho, autori brošure
Svjedočenja Roma o stradanjima u proteklom ratu, u organizaciji Udruženja „Budi moj prijatelj“. O tome koliko su projekti tranzicione pravde daleko od Roma, Boris Pupić kaže:
„Došli smo do zaključka da ustvari niti jedan od lidera i aktivista udruženja Roma, njih je više od 60, nikad nije čuo za termin tranziciona pravda. S druge strane, romske zajednice su vrlo zatvorene, pune nepovjerenja prema okruženju, čak prema institucijama vlasti. Vidjeli smo da su sva obilježja proteklog rata jasno vidljiva i na toj populaciji, da su preživjeli isto što i svi drugi, a o tome se ništa ne govori.“
Prema informacijama koje su do sada prikupile nevladine organizacije, najviše Roma je stradalo na području Prijedora, Kozluka, Doboja, Srebrenice, Bratunca, Vlasenice i Zvornika. Najviše protjeranih je iz Bijeljine.
Postoje i svjedočanstva preživjelih Srebreničana o ubistvu 270 Roma. Potvrde iz zvaničnih organa o tome nema. Boris Pupić, jedan od autora brošure o stradanju Roma, kaže:
„Ova brošura je podijeljena svim sudovima u BiH, isto tako i tužilaštvima, pa opet nije bilo odgovora države, tako da u neku ruku i razumijem te ljude jer su više ogorčeni stalno nekom pažnjom a konkretnog rezultata nema.“
Izjava romskog aktiviste Derve Sejdića „u ratu smo bili Romi, a sada smo opet Cigani“ postala je sinonim za diskriminaciju Roma. Bh. društvo se na isti način odnosi prema živim, ali i mrtvim pripadnicima ove etničke zajednice. Statističkih podataka, ali ni ljudskog odnosa nema ni prema jednim ni prema drugim.
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
Zijo Ribić je imao osam godina kada su pripadnici paravojne jedinice „Simini četnici” iz Srbije, u julu 1992. godine upali u njegovo selo Skočić u opštini Zvornik. U grupi od oko 30 Roma koje su strijeljali, bila je i cijela Zijina porodica. On je stravični zločin preživio:
„U ratu sam izgubio sve. Jedini sam ja preživo i još dvoje iz mog sela, od ukupno 30 Roma koji su te noći stradali. I ja sam bi strijeljan, ranjen, ali sam se napravio mrtav. Oni su me bacili u tu jamu, gdje je taj pokolj bio, na leševe, pa sam se ja izvukao na drugu stranu.“
Jedina optužnica za zločine nad Romima je upravo za stradanje mještana sela Skočić, a suđenje se vodi pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu. Na početku pocesa Bruno Vekarić je izjavio:
„Radi se o veoma teškom zločinu. Najmanje 22 civila odvoze se do jame u jednom selu gde se tokom noći pojedinačno ubijaju iz vatrenog oružja i noževima, izdvajaju tri žene, žene svakodnevno siluju. To je samo jedan detalj.“
Bajro Beganovič, jedan od najpoznatijih romskih aktivista iz Sarajeva, u ratu je izgubio sina. Sjeća se posljednjeg razgovora kada je Samiru rekao:
„Ja sam čuo da ti srljaš, čovječe. Nemoj se igrati, molim te ko boga, prekini više, nisi ti jedini da ti oslobodiš. Kaže on meni: ’Hoću da bude BiH.’“
Nedavno je u znak sjećanja na Samira, kao i nekoliko drugih Roma, u sarajevskom naselju Mojmilo podignuta spomen ploča. Bajro kaže:
„Mnogi su me pitali zašto Romima. Zato što milion godina nikad nigdje nisu spominjati, nigdje nije spomenut Rom. Ma ni u čemu.“
Garava brigada Armije BiH
U sastavu BH armije bila je romska jedinica «Garava brigada“, a Romi su bili pripadnici sve tri vojske - Armije BiH, Vojske RS i Hrvatskog vijeća obrane. To potvrđuju i riječi Nenada Mirkovića iz Prnjavora:
„Gdje su Romi bili kao domicilno stanovništvo, tu su učestvovali u ratu. I imamo i mi isto porodice poginulih boraca i ratnih i vojnih invalida i nestalih u ratu i sve to. Mi tražimo samo zakonska prava kao i svi ostali što imaju. I mi smo se borili za ovo društvo.“
Postojeća istraživanja o Romima u ratu nedovoljna su i nepotpuna djelimično i zbog zatvorenosti romskih zajednica. U to su se uvjerili istraživači Boris Pupić i Nadžida Džiho, autori brošure
Svjedočenja Roma o stradanjima u proteklom ratu, u organizaciji Udruženja „Budi moj prijatelj“. O tome koliko su projekti tranzicione pravde daleko od Roma, Boris Pupić kaže:
Najviše Roma je stradalo na području Prijedora, Kozluka, Doboja, Srebrenice, Bratunca, Vlasenice i Zvornika.
„Došli smo do zaključka da ustvari niti jedan od lidera i aktivista udruženja Roma, njih je više od 60, nikad nije čuo za termin tranziciona pravda. S druge strane, romske zajednice su vrlo zatvorene, pune nepovjerenja prema okruženju, čak prema institucijama vlasti. Vidjeli smo da su sva obilježja proteklog rata jasno vidljiva i na toj populaciji, da su preživjeli isto što i svi drugi, a o tome se ništa ne govori.“
Prema informacijama koje su do sada prikupile nevladine organizacije, najviše Roma je stradalo na području Prijedora, Kozluka, Doboja, Srebrenice, Bratunca, Vlasenice i Zvornika. Najviše protjeranih je iz Bijeljine.
Postoje i svjedočanstva preživjelih Srebreničana o ubistvu 270 Roma. Potvrde iz zvaničnih organa o tome nema. Boris Pupić, jedan od autora brošure o stradanju Roma, kaže:
„Ova brošura je podijeljena svim sudovima u BiH, isto tako i tužilaštvima, pa opet nije bilo odgovora države, tako da u neku ruku i razumijem te ljude jer su više ogorčeni stalno nekom pažnjom a konkretnog rezultata nema.“
Izjava romskog aktiviste Derve Sejdića „u ratu smo bili Romi, a sada smo opet Cigani“ postala je sinonim za diskriminaciju Roma. Bh. društvo se na isti način odnosi prema živim, ali i mrtvim pripadnicima ove etničke zajednice. Statističkih podataka, ali ni ljudskog odnosa nema ni prema jednim ni prema drugim.
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.