Ni četiri godine nakon što je pobjegao iz Kazneno-popravnog zavoda u Foči, niko ne zna gdje se krije Radovan Stanković koji je pred Sudom Bosne i Hercegovine pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora.
Stanković je pobjegao iz Kazneno-popravnog zavoda u Foči 25. maja 2007. godine. Iako se pretpostavlja da je pobjegao u Srbiju, u toj državi tvrde da nemaju saznanja da se tamo nalazi. Istovremeno, za njim je raspisana i međunarodna potjernica.
Marina Bakić, portparolka Ministarstva pravde BiH, kaže kako se Stanković skriva i da ga jedino može locirati policija:
„U slučaju da bude eventualno uhapšen u Srbiji, tada su moguća dva scenarija – da se izruči BiH, što je malo vjerovatno ako ima državljanstvo Srbije, ili da se na osnovu nedavno potpisanog sporazuma o izvršenju krivičnih sankcija, uputi na izdržavanje kazne u Srbiji. Dakle, da bi Ministarstvo pravde moglo nešto uraditi, Stanković mora biti prvo lociran i uhapšen.“
Ranko Stanković, brat Radovana Stankovića, pomagao je u njegovom bjekstvu iz Kazneno-popravnog zavoda u Foči. Zbog toga ga je Sud Bosne i Hercegovine 26. oktobra 2010. osudio na pravosnažnu kaznu u trajanju od dvije godine.
„U obrazloženju presude sud je naveo da je optužba dokazala da je optuženi učestvovao u planiranju i organizaciji bjekstva iz KPZ Foča svog brata Radovana Stankovića, koji je u KPZ Foča izdražavo kaznu zatvora od 20 godina na koju je osuđen presudom Suda BiH zbog krivičnih djela ratnog zločina“, navodi portparolka Suda BiH Selma Hećimović.
Prema navodima optužnice, Stanković je bio jedan od organizatora i nadzornika u takozvanoj “Karaman kući” u Foči, koja je služila kao zatočenički centar za žene, a koju su srpski vojnici zvali “Javna kuća”.
Brojne torture i traume
Emsija Kundo u Foči je bila zarobljena od početka aprila do polovine augusta 1992. U tom periodu silovana je, kako kaže, svakodnevno:
„To su bili poznanici i lično komšija. Bilo je i ljudi iz Srbije koji su dolazili sa crvenim beretkama, kapicama na glavi, sa bijelim trakama oko rukava i crnim rukavicama bez prstiju. Nisu to bili samo mještani, nego je to bila i vojska iz Republike Srbije.“
Žene bošnjačke nacionalnosti u Foči i okolnim selima su zatvarane po kućama, stanovima i motelima. Sportska dvorana "Partizan" služila je kao centar za njihov smještaj.
Miljevinski bataljon Brigade za taktičke operacije iz Foče Vojske Republike Srpske u augustu 1992. godine je formirao logor za silovanje žena u tzv. Karamanovoj kući. U logoru su bile zatvorene žene i djevojčice, od kojih su neke imale 12 godina.
Komandant bataljona bio je Pero Elez, a Neđo Samardžić, Zoran Samardžić, Nikola Brčić, te Radovan Stanković su su bili zaduženi za ženski logor. Torture kroz koje su prolazile ostavile su brojne psihološke traume. O tome Emsija Kundo kaže:
„Ja se liječim od 1996. do dan-danas i nikada se neću izliječiti. Moje su rane i ja ću to nositi dok sam živa. A šta misli društvo o nama? O nama se niko ne brine. Niko. Niti se imaš kome obratiti, niti se možeš obratiti.“
Za zločine u Foči, Međunarodni tribunal za ratne zločine u Hagu osudio je Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača, Zorana Vukovića, Milorada Krnolejca i Dragana Zelenovića. Istovremeno, Sud BiH za zločine u istom gradu osudio je Radovana Stankovića, Neđu Samardžića i Gojka Jankovića.
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
Stanković je pobjegao iz Kazneno-popravnog zavoda u Foči 25. maja 2007. godine. Iako se pretpostavlja da je pobjegao u Srbiju, u toj državi tvrde da nemaju saznanja da se tamo nalazi. Istovremeno, za njim je raspisana i međunarodna potjernica.
Marina Bakić, portparolka Ministarstva pravde BiH, kaže kako se Stanković skriva i da ga jedino može locirati policija:
Bakić: Da bi Ministarstvo pravde moglo nešto uraditi, Stanković mora biti prvo lociran i uhapšen.
„U slučaju da bude eventualno uhapšen u Srbiji, tada su moguća dva scenarija – da se izruči BiH, što je malo vjerovatno ako ima državljanstvo Srbije, ili da se na osnovu nedavno potpisanog sporazuma o izvršenju krivičnih sankcija, uputi na izdržavanje kazne u Srbiji. Dakle, da bi Ministarstvo pravde moglo nešto uraditi, Stanković mora biti prvo lociran i uhapšen.“
Ranko Stanković, brat Radovana Stankovića, pomagao je u njegovom bjekstvu iz Kazneno-popravnog zavoda u Foči. Zbog toga ga je Sud Bosne i Hercegovine 26. oktobra 2010. osudio na pravosnažnu kaznu u trajanju od dvije godine.
„U obrazloženju presude sud je naveo da je optužba dokazala da je optuženi učestvovao u planiranju i organizaciji bjekstva iz KPZ Foča svog brata Radovana Stankovića, koji je u KPZ Foča izdražavo kaznu zatvora od 20 godina na koju je osuđen presudom Suda BiH zbog krivičnih djela ratnog zločina“, navodi portparolka Suda BiH Selma Hećimović.
Prema navodima optužnice, Stanković je bio jedan od organizatora i nadzornika u takozvanoj “Karaman kući” u Foči, koja je služila kao zatočenički centar za žene, a koju su srpski vojnici zvali “Javna kuća”.
Brojne torture i traume
Emsija Kundo u Foči je bila zarobljena od početka aprila do polovine augusta 1992. U tom periodu silovana je, kako kaže, svakodnevno:
„To su bili poznanici i lično komšija. Bilo je i ljudi iz Srbije koji su dolazili sa crvenim beretkama, kapicama na glavi, sa bijelim trakama oko rukava i crnim rukavicama bez prstiju. Nisu to bili samo mještani, nego je to bila i vojska iz Republike Srbije.“
Žene bošnjačke nacionalnosti u Foči i okolnim selima su zatvarane po kućama, stanovima i motelima. Sportska dvorana "Partizan" služila je kao centar za njihov smještaj.
Miljevinski bataljon Brigade za taktičke operacije iz Foče Vojske Republike Srpske u augustu 1992. godine je formirao logor za silovanje žena u tzv. Karamanovoj kući. U logoru su bile zatvorene žene i djevojčice, od kojih su neke imale 12 godina.
Komandant bataljona bio je Pero Elez, a Neđo Samardžić, Zoran Samardžić, Nikola Brčić, te Radovan Stanković su su bili zaduženi za ženski logor. Torture kroz koje su prolazile ostavile su brojne psihološke traume. O tome Emsija Kundo kaže:
„Ja se liječim od 1996. do dan-danas i nikada se neću izliječiti. Moje su rane i ja ću to nositi dok sam živa. A šta misli društvo o nama? O nama se niko ne brine. Niko. Niti se imaš kome obratiti, niti se možeš obratiti.“
Za zločine u Foči, Međunarodni tribunal za ratne zločine u Hagu osudio je Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača, Zorana Vukovića, Milorada Krnolejca i Dragana Zelenovića. Istovremeno, Sud BiH za zločine u istom gradu osudio je Radovana Stankovića, Neđu Samardžića i Gojka Jankovića.
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.