Osamnaest godina nakon zločina na Korićanskim stijenama osim Duška Jankovića od nalogodavaca niko nije optužen. Od 14 optuženih koji su učestvovali u ovom zločinu četvorica su priznala krivicu.
Pripadnici interventnog voda prijedorske policije 21. avgusta 1992. godine su iz konvoja, kojim je u Travnik krenulo preko hiljadu prijedorskih Bošnjaka - muškaraca, žena i djece, na platou planine Vlašić izdvojili oko 200 muškaraca i strijeljali ih na Korićanskim stijenama.
Strijeljanje na Korićanskim stijenama je preživjelo njih dvanaest. Dosada su na mjestu pogubljenja, pronađena i identifikovana tijela samo četvorice ubijenih.
Put na slobodu nakon zatočeništva u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje pretvorio se u put smrti.
Tužilaštvo BiH protiv 14 pripadnika Stanice policije Prijedor 2009. godine podiglo je optužnicu za ovaj ratni zločin. Iako su četvorica optuženih priznala krivicu, a pred Odjeljenjem za ratne zločine Suda BiH u toku je suđenje još desetorici optuženih, pronalazak tijela ubijenih Prijedorčana gotovo nije maknuo s mrtve tačke.
„Samo nekih 150 metara dalje je stajao drugi autobus - i od početka se znalo da su to dva autobusa i da su na dvije odvojene lokacije, međusobno poprilično blizu, ljudi ubijani i nikada niko nije, 2003. kad je vršena ekshumacija ovdje, prošetao nekih 150 metara dalje koz provaliju ovdje da pronađe tijela koja su na površini. Jedno tijelo je bilo pored utabane, ribarske staze. Niko od tih stanovnika Kneževa koji su tu godinama prolazili nije imao potrebu da prijavi, što smatramo krajnje neciviliziranim, neljudskim činom,“ kaže Ramulić.
I Fatima Fazlić, predsjednica udruženja Prijedorčanki Izvor smatra da Institut za nestale osobe BiH nije proteklih šest godina bio dovoljno angažovan na pronalaženju žrtava.
„Ogorčeni smo i zbog činjenice da Institut za nestale osobe još uvijek nije zvanično obavijestio porodice žrtava da je stigao DNA nalaz za posmrtne ostatke njihovih rođaka. A nalazi su stigli još 2004. godine,“ rekla je Fazlić.
Porodice žrtava ogorčene
Prema mišljenju porodica žrtava, odgovornost za sporost u procesu traženja snose i pravosudne institucije BiH jer nikada nisu procesuirale lica koja su nakon masakra na Korićanima skrivala tijela žrtava.
„Među onima koji su uklanjali tragove ovog zločina je i sadašnji načelnik opštine Kneževo, odnosno Skender Vakuf Čedo Vuković. On je svjedočio pred Sudom BiH da je rukovodio civilnom zaštitom iz Kneževa u asanaciji ovog terena. Bez ikakvih posljedica je priznao da je četiri tijela žrtava koje su dizalicom izvadili iz ove provalije sakrio u neobilježenu masovnu grobnicu koja je tek pronađena 2003. godine. Taj Čedo Vuković je sada u prilici da nam osporava podizanje spomen-ploče na ovom mjestu,“ navodi Fazlić.
A kako izgleda godinama čekati da se pronađu i identifikuju posmrtni ostaci muževa, očeva, braće znaju najbolje članovi njihovih porodica, koji 18 godina samo žele da agonija konačno prestane. Jedna od njih je i Zejla Bajrić, čiji su sin Safir i suprug Šerif, ubijeni na Korićanskim stijenama.
„Duram, ne znam dokle. Ali molila bih da se nađu kosti naše djece i da se zakopaju da se znade gdje im je mezar i da odem. Sin mi je imao 21 godinu, čovjek je imao 45 godina, brat je imao 30 i nešto. Njega ne znam gdje su ubili. Ne znam. Samo bih molila ako je mogućnost da nam nađu naša tijela da ih zakopamo,“ priča Bajrić.
U Institutu za nestale osobe BiH do sada su identifikovani posmrtni ostaci samo četiri ubijena.
„Velibor Vrapčić, svjedok Tužilaštva koji je bio pripadnik interventnog voda, ali nije bio jedan od počinilaca tog dana nego je dolazio naknadno ovdje na asanaciju terena, govori da su oni doveli sa sobom minera i da su tijela na ovoj lokaciji, na kojoj je, ustvari, i pokušano bilo da se uklone ti tragovi, tu zaminirana - i niko od marta nije reagovao,“ kaže Ramulić.
„Čula sam da je u Visokom nađeno samo malo kostiju i da mi je nađeno od sina. Moramo tražiti od suda da idemo to u Visokom posjetiti, a niko neće to da nam preuzme i da nam traži da idemo,“ rekla je Bajrić.
Institut za nestale osobe BiH najavio je da bi uskoro trebalo početi ponovno pretraživanje lokacija na Korićanskim stijenama. Kraj je ljeta, a Vlašić je surova planina. Ukoliko se ne iskoriste posljednji topli dani, i ova godina mogla bi proći a da se ništa ne uradi.
*****
Svi prilozi iz programa Pred licem pravde:
Ni poslije 18 godina tijela ubijenih nisu pronađena
Međunarodna komisija i dalje će pružati pomoć u traženju nestalih
U Tužilaštvu BiH nastavljaju rad na predmetu Vlahović
Davidović: Civile pljačkali i policijski zvaničnici bosanskih Srba
O logoru Sušica i dalje se šuti
Porodice srebreničkih žrtava odlučne da tuže Carlu del Ponte
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Pripadnici interventnog voda prijedorske policije 21. avgusta 1992. godine su iz konvoja, kojim je u Travnik krenulo preko hiljadu prijedorskih Bošnjaka - muškaraca, žena i djece, na platou planine Vlašić izdvojili oko 200 muškaraca i strijeljali ih na Korićanskim stijenama.
Strijeljanje na Korićanskim stijenama je preživjelo njih dvanaest. Dosada su na mjestu pogubljenja, pronađena i identifikovana tijela samo četvorice ubijenih.
Put na slobodu nakon zatočeništva u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje pretvorio se u put smrti.
Tužilaštvo BiH protiv 14 pripadnika Stanice policije Prijedor 2009. godine podiglo je optužnicu za ovaj ratni zločin. Iako su četvorica optuženih priznala krivicu, a pred Odjeljenjem za ratne zločine Suda BiH u toku je suđenje još desetorici optuženih, pronalazak tijela ubijenih Prijedorčana gotovo nije maknuo s mrtve tačke.
Fatima Fazlić na obilježavanju 18. godišnjice od zločina na Korićanskim stijenama, Foto: Boris Miljević
Predstavnik nevladine organizacije Izvor iz Prijedora Edin Ramulić ističe da je već 2003. godine, kada su počeli prvi radovi na pronalaženju tijela ubijenih, napravljeno niz propusta.
„Samo nekih 150 metara dalje je stajao drugi autobus - i od početka se znalo da su to dva autobusa i da su na dvije odvojene lokacije, međusobno poprilično blizu, ljudi ubijani i nikada niko nije, 2003. kad je vršena ekshumacija ovdje, prošetao nekih 150 metara dalje koz provaliju ovdje da pronađe tijela koja su na površini. Jedno tijelo je bilo pored utabane, ribarske staze. Niko od tih stanovnika Kneževa koji su tu godinama prolazili nije imao potrebu da prijavi, što smatramo krajnje neciviliziranim, neljudskim činom,“ kaže Ramulić.
I Fatima Fazlić, predsjednica udruženja Prijedorčanki Izvor smatra da Institut za nestale osobe BiH nije proteklih šest godina bio dovoljno angažovan na pronalaženju žrtava.
„Ogorčeni smo i zbog činjenice da Institut za nestale osobe još uvijek nije zvanično obavijestio porodice žrtava da je stigao DNA nalaz za posmrtne ostatke njihovih rođaka. A nalazi su stigli još 2004. godine,“ rekla je Fazlić.
Porodice žrtava ogorčene
Prema mišljenju porodica žrtava, odgovornost za sporost u procesu traženja snose i pravosudne institucije BiH jer nikada nisu procesuirale lica koja su nakon masakra na Korićanima skrivala tijela žrtava.
„Među onima koji su uklanjali tragove ovog zločina je i sadašnji načelnik opštine Kneževo, odnosno Skender Vakuf Čedo Vuković. On je svjedočio pred Sudom BiH da je rukovodio civilnom zaštitom iz Kneževa u asanaciji ovog terena. Bez ikakvih posljedica je priznao da je četiri tijela žrtava koje su dizalicom izvadili iz ove provalije sakrio u neobilježenu masovnu grobnicu koja je tek pronađena 2003. godine. Taj Čedo Vuković je sada u prilici da nam osporava podizanje spomen-ploče na ovom mjestu,“ navodi Fazlić.
Zejla Barić na obilježavanju 18.. godišnjice od zločina na Korićanskim stijenama, 21. avgust 2010. Foto: Boris Miljević
A kako izgleda godinama čekati da se pronađu i identifikuju posmrtni ostaci muževa, očeva, braće znaju najbolje članovi njihovih porodica, koji 18 godina samo žele da agonija konačno prestane. Jedna od njih je i Zejla Bajrić, čiji su sin Safir i suprug Šerif, ubijeni na Korićanskim stijenama.
„Duram, ne znam dokle. Ali molila bih da se nađu kosti naše djece i da se zakopaju da se znade gdje im je mezar i da odem. Sin mi je imao 21 godinu, čovjek je imao 45 godina, brat je imao 30 i nešto. Njega ne znam gdje su ubili. Ne znam. Samo bih molila ako je mogućnost da nam nađu naša tijela da ih zakopamo,“ priča Bajrić.
U Institutu za nestale osobe BiH do sada su identifikovani posmrtni ostaci samo četiri ubijena.
„Velibor Vrapčić, svjedok Tužilaštva koji je bio pripadnik interventnog voda, ali nije bio jedan od počinilaca tog dana nego je dolazio naknadno ovdje na asanaciju terena, govori da su oni doveli sa sobom minera i da su tijela na ovoj lokaciji, na kojoj je, ustvari, i pokušano bilo da se uklone ti tragovi, tu zaminirana - i niko od marta nije reagovao,“ kaže Ramulić.
„Čula sam da je u Visokom nađeno samo malo kostiju i da mi je nađeno od sina. Moramo tražiti od suda da idemo to u Visokom posjetiti, a niko neće to da nam preuzme i da nam traži da idemo,“ rekla je Bajrić.
Institut za nestale osobe BiH najavio je da bi uskoro trebalo početi ponovno pretraživanje lokacija na Korićanskim stijenama. Kraj je ljeta, a Vlašić je surova planina. Ukoliko se ne iskoriste posljednji topli dani, i ova godina mogla bi proći a da se ništa ne uradi.
*****
Svi prilozi iz programa Pred licem pravde:
Ni poslije 18 godina tijela ubijenih nisu pronađena
Međunarodna komisija i dalje će pružati pomoć u traženju nestalih
U Tužilaštvu BiH nastavljaju rad na predmetu Vlahović
Davidović: Civile pljačkali i policijski zvaničnici bosanskih Srba
O logoru Sušica i dalje se šuti
Porodice srebreničkih žrtava odlučne da tuže Carlu del Ponte
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)