Dilema oko ostanka ili odlaska stranih tužilaca i sudija iz Suda i Tužilaštva BiH kojima krajem ove godine ističe mandat, odavno ima i političku dimenziju. Dok vodi političku bitku oko toga trebaju li stranci u državnom sudu, Bosna i Hercegovina istovremeno nema izlaznu strategiju. Zbog takvog odnosa, državnom pravosuđu, koje procesuira i slučajeve ratnih zločina, prijeti kolaps upozorava u intervjuu za emisiju Pred licem pravde predsjednica Suda BIH Meddžida Kreso.
RSE: Šta mislite o tome da li međunarodni tužioci i sudije treba da ostanu u BiH?
Kreso: Više puta sam istakla argumentirano potrebu ostanka međunarodnih sudaca i tužilaca u dvjema državnim pravosudnim institucijama. Ne samo da sam to javno isticala, u zadnje vrijeme čak ističem to određenim međunarodnim čimbenicima, i u kontaku s njima iznosim vrlo razložne argumente za njihov ostanak. Naime, u zadnje vrijeme svjedoci smo opstrukcija rada Suda putem skraćenog budžeta i nebiranjem domaćih sudaca koji bi trebali zamijeniti međunarodne suce. Šta se događa? U ovom trenutku, ne znajući da li će se produžiti ovaj mandat, mi ne možemo nove spise dodjeljivati međunarodnim sucima u rad. Zbog toga nove predmete dodjeljujemo domaćim sucima iz Odjela za ratne zločine. Oni su preopterećeni i ako se nastavi ovakva neizvjesnost, može doći do kolapsa, do prebukiranosti i nepoštivanja rokova koji su propisani zakonom.
Pitanje bitnije od mandata OHR-a
RSE: Mnogo se govorilo o stranim i domaćim sudijama. Interesuje me kada su u pitanju predmeti ratnih zločina, koliko su međunarodne sudije bitne za BiH, pogotovo u svjetlu toga da imamo najavu zatvaranja Haškog tribunala do kraja naredne godine?
Kreso: Moj stav je da su međunarodne sudije bitne ne samo u ratnim zločinima nego i u organiziranom kriminalu. U Odjelu za ratne zločine kolege su radile u vijećima sastavljenim od dvojice međunarodnih i jednog domaćeg. Procesom tranzicije taj odnos smo promijenili i počeli su raditi u vijećima sastavljenim od dvojice domaćih i jednog međunarodnog. I taj jedan međunarodni je jako bitan faktor, ne toliko da trebamo njegovo znanje jer ih imaju i domaći suci, već zbog jedne opće percepcije neovisnosti rada, jer ste svjedoci brojnih i neargumentiranih kritika na nacionalnu ostrašćenost vijeća. Prisutnost međunarodnog faktora demantira takve tvrdnje.
U organiziranom kriminalu su takođe potrebni jer svjedoci smo brojnih istraga koje se vode i prijetnji određenih političara da će ukinuti i Sud i Tužilaštvo, odnosno da ne mogu biti ustavna kategorija, čak štaviše da u budućem ustavu izričito stoji da ne postoje te institucije. Takve otvorene prijetnje imaju, naravno, i svoju pozadinu. Ja o tome neću govoriti jer je ona potpuno jasna. Ta pomoć u međunarodnom faktoru Sudu i Tužilaštvu u ovom političkom trenutku je, čini mi se, potrebnija nego u OHR-u. Ja bih prije glasala za produženje mandata međunarodnim sucima i tužiocima u ovim dvjema institucijama, nego za produženje mandata OHR-a. Toliko je to bitno.
RSE: Da li je po vašem mišljenju insistiranje na ukidanju mandata međunarodnim sudijama i tužiocima u BiH čisto političko pitanje?
Kreso: Ja bih prije rekla da je to individualno, lično pitanje pojedinaca koji učestvuju u vlasti. Ne bih detaljnije govorila jer brojne istrage koje se vode govore o tome ko stoji iza toga. Naime, ako imate u vidu da u vlasti participiraju ljudi protiv kojih su Sud i Tužilaštvo vodili procese ili ih vode, ti isti ljudi odlučuju i o donošenju zakona koji su nam potrebni, i o budžetu. Prema tome, ja sam pesimista da će na parlamentu biti izglasan zakon koji će omogućiti produženje mandata ovim sucima i tužiocima. Eventualno moglo bi se dogoditi, ali i u to sumnjam, da se produži mandat sucima i tužiocima u Odjelu za ratne zločine. Poseban animozitet naši političari imaju prema sucima i tužiteljima u organiziranom kriminalu.
RSE: Ja ću se samo na kratko vratiti na ratne zločine, odnosno na procese za ratne zločine i na sudije i tužioce koji vode te procese pred Sudom BiH. Koliko je procesuiranje ratnih zločina bitno u BiH mnogo se govorilo, međutim, u svjetlu Korićanskih stijena, u svjetlu brojnih procesa koji se vode za Srebrenicu pred državnim sudom, koliko će ukidanje mandata međunarodnim tužiocima i sudijama te procese dovesti u pitanje?
Kreso: Postoji prijedlog Vijeća ministara da se određeni predmeti gdje sjede međunarodni suci nastave uz njihovo prisustvo sve do okončanja rada tih predmeta. Dakle, konkretno ti predmeti ne bi došli u pitanje. Međutim, za ostale predmete koji čekaju je vrlo upitno ko će ih raditi. Mi nemamo u ovome trenutku dovoljno ni domaćih sudaca, većini ističe mandat. Jedan međunarodni sudac je otišao prije isteka mandata upravo zbog ove neizvjesnosti. A predmeti se gomilaju. Mi možemo doći u situaciju zaista da doživimo kolaps.
Češća saradnja tužilaštava nego sudova
RSE: Vaša saradnja sa sudovima u Srbiji i sudovima u Hrvatskoj - koliko je bitna, koliko je dobra i koliko je Sud BiH transparentan?
Kreso: Mi zaista u našem PIOS-u nastojimo svim zahtjevima novinara udovoljiti na vrijeme. Saradnja sa sudovima u regionu je svedena na zahtjeve tih sudova da ostvarimo videolinkove ako je potrebno svjedočenje određenim sudovima - i zaista smo tu ekspeditivni i udovoljavamo svakom tom zahtjevu. Mislim da druga vrsta saradnje ne bi mogla doći u obzir s obzirom da i u Hrvatskoj i u Srbiji još uvijek postoje istražni suci, kod nas istrage vode tužioci, pa je češća saradnja tužilaštava nego sudova. Sudovi uglavnom rade na pružanju usluga saslušanja svjedoka putem videolinka.
RSE: Hoće li se nešto uraditi po pitanju saradnje konkretno u slučaju Ilije Jurišića?
Kreso: Tu ne može biti saradnje nikakve. Koliko čujem, predmet je već u završnoj fazi. Tu ne bi mogla doći u obzir nikakva saradnja. Ali saradnja sa pravosudnim organima Srbije i Hrvatske je jako bitna i mislim da se rade određeni ugovori, pogotovo ono što smo čuli od glavnog tužioca - da bi se izbjegla ta tzv. dupla procesuiranja. Moj stav u vezi s tim je da bi BiH morala imati primat u procesuiranju osumnjičenih osoba za ratne zločine, pogotovo onih koji imaju samo bh. državaljanstvo. Drugo je pitanje osoba koje imaju dvojna državljansta i koje su u bjekstvu, koje se skrivaju iza ustavnih prepreka o neizručenju. U tom slučaju dalo bi se razgovarati - i u ime principa nekažnjivosti da se određeni predmeti ustupe tamo, ali pod određenim uslovima. Ne nikako nepovoljno za BiH.
Uprkos apelima Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira da stranim sudijama i tužiocima treba produžiti mandat u Sudu i Tužilaštvu BiH, te preporukama visokog predstavnika EU za vanjsku politiku i sigurnost Havijera Solane i OHR-a koji idu u istom pravcu, Parlament BiH podijeljen je oko ovog pitanja.
Kako Vijeće ministara BiH nema izlazne strategije, niti je predvidjelo novac u budžetu za zamjenu stranaca domaćim osobljem, insistiranja na odlasku dobila su političku dimanziju. U međuvremenu, zbog preopterećenosti prijeti kolaps u radu Suda. Razlog protivljenju ostanka stranaca jedni vide u pokretanju istraga protiv najviših političkih dužnosnika u zemlji, koji se terete za zloupotrebe i kriminal, a drugi u njihovoj neefikasnosti da procese koji su vođeni dovedu do osuđujuće presude.
Prema sadašnjem prijedlogu Zakona o Sudu i Tužilaštvu, uz ograničen mandat, strane sudije i tužioci bi do 2012. godine trebali ostati jedino u Odjelu za ratni zločin. Odjel za organizovani kriminal od stranih tužilaca bi se trebao oprostiti krajem godine.
Domaći suci i tužioci, prema mišljenju koje zastupaju zastupnici stranaka iz FBiH u državnom Parlamentu, nisu u stanju iznijeti takve procese u zemlji koja je po korupciji u samom evropskom vrhu. Zastupnica Stranke za BiH Azra Hadžiahmetović:
„Mi niti imamo sposobnosti, niti bismo to mogli uraditi u duhu da bude depolitizirano i obezbijeđeno od bilo kakvih uticaja sa strane. Ja cijenim da se upravo i zalaganje za ovakva rješenja može možda i tumačiti da je to poruka imajući u vidu istrage koje su u toku kada su u pitanju organizirani kriminal i korupcija.“
Izmjenama zakona kojima se ukida mandat stranih sudija i tužilaca naročito u Odjelu za organizovani kriminal, u domaćoj političkoj javnosti, naročito na području Federacije, se tumači kao pritisak od strane zvaničnika u RS, naročito SNSD-a da se zaustavi istraga za zloupotrebe protiv entitetskog premijera i predsjednika ove stranke Milorada Dodika. Zastupnik SNSD-a u Parlamentu BiH Milorad Živković kaže kako BiH ne može biti država koja teži EU sa strancima na čelu uključujući i OHR i državni Sud:
„Mi smatramo da u Sudu i Tužilaštvu BiH, bar je to percepcija ljudi iz RS-a i ovdje predstavljaju te građane, postoji korupcija, selektivnost u odabiru slučajeva za procesuiranje, pogotovo mislim na Odjel za ratne zločine, i postoji kontinuitet u pokretanju montiranih političkih procesa.“
Nezavisni državni poslanik Momčilo Novaković kao jedan od argumenata izdvaja i činjenicu da su mnogi procesi protiv dužnosnika pali upravo na ovom sudu:
„Sjetimo se predmeta gospodina Čovića, gospodina Šarovića. Sjetimo se informacije o radu Tužilaštva o procesuiranju za ratne zločine nad Srbima, gdje smo konstatovali niz nelogičnosti ili neprimjerenosti. Za mene to nisu argumenti da bi ovi ljudi ostali ovdje.“
Nije tajna da su neki od procesa završili mimo očekivanih kazni, ali drugi, poput slučaja Jelavić i Hercegovačka banka, pokazali su da se kazne moćnicima ipak izriču. Bakir Izetbegović, zastupnik SDA:
„Jesu u par slučajeva promašili međunarodne sudije i tužioci, ali su desetorostruko više imali uspješnih procesa baš protiv visoko pozicioniranih političara. I da nije bilo međunarodnih sudija i tužilaca, u BiH ne bi nikako ni došlo do tih procesa.“
Ali dok vodi političku bitku oko toga trebaju li stranci u državnom Sudu, država istovremeno nema izlaznu strategiju. Zamjenik glavnog tužioca u Posebnom odjelu za ratne zločine Tužilaštva BiH Dejvid Švendiman kaže kako stranci nisu potrebni zauvijek, ali da je za njihov odlazak prerano:
„Ako eliminišete tužioca, onda sve što je on radio, a puno je posla koji međunarodni tužioci rade, moraju nastaviti domaći. Naročito, ako uzmete u obzir da vlasti nisu uračunale sredstva da se zamijene stranci. Tako da će trebati vremena i manje posla će se moći uraditi kada se ova četiri čovjeka zamijene, ako se to uopšte i desi.“
Jedan od vodećih argumenata lokalne političke scene jeste da su stranci previše plaćeni. U stvarnosti oni Bosnu i Hercegovinu ne koštaju niti jednu KM jer ih plaćaju zemlje iz kojih dolaze. Ni troškovi prijevoda nisu na teretu države jer svaki stranac ima saradnika čije troškove također finansira međunarodna zajednica. Ipak, prema Novakoviću, to nije dovoljan argument za ostanak stranaca:
„Tačno je da za prelazak na sistem funkcionisanja bez prisustva stranih sudija i tužilaca nismo izvršili adekvatne pripreme. I trebamo se zapitati zbog čega. I trebamo se zapitati ko je dogovoran što to nismo uradili. No, to ne može biti argument za ovu drugu mjeru, a to je zadržavanje.“
I dok se jedni poput Bariše Čolaka, ministra pravde BiH, pozivaju na konsultacije sa strukom i strancima koji kažu da ima dovoljno domaćih snaga za nepristrasan rad, drugi poput Rifata Dolića, zastupnika Demokratske narodne zajednice, tvrde kako je strah jači od pravde:
„Domaće sudije i tužioci su pod strašnim pritiscima u suočavanju sa procesuiranjem predmeta ratnih zločina, i sa predmetima kriminala, korupcije i organiziranog kriminala u kojima se kao sudionici nalaze moćni ljudi unutar političkih i kriminogenih lobija u BiH. U sučavanju sa takvim pritiscima sudije i tužioci ili povijaju kičmu, ili odstupaju sa pozicija.“
Iako su izmjene zakona nužne čak i ukoliko se mandat želi produžiti, postavlja se pitanje čime se vodilo Vijeće ministara BiH i zašto nisu uvaženi stavovi Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira koje je apelovalo na ovu instituciju da produži mandat međunarodnim sudijama i tužiocima. U pravcu produženja mandata išle su i preporuke visokog predstavnika EU Haviera Solane, te prvog zamjenika visokog predstavnika u BiH Rafija Gregorijana.
Autor: Goran Jungvirth
Na haškom suđenju trojici hrvatskih generala za zločine u vojno-redarstvenoj akciji Oluja 95. godine u obranu Ante Gotovine svjedočio je američki vojni stručnjak Anthony Ray Jones.
Svjedok koji iza sebe ima 36 godina vojne službe, iskustvo rada u Pentagonu, prekomorskim operacijama u Bosni i Hercegovini, na Bliskom istoku, istrazi o američkom 5. korpusu u iračkom Abu Graibu, te koji je predsjedao posebnim vojnim sudovima na kojima su procesuirana kaznena djela, ustvrdio je kako je optuženi general Gotovina svoju zadaću kao zapovjednik obavio iznimno dobro i zavidno uspješno.
Svjedok Jones je priznao kako je bio jako znatiželjan, te je želio saznati kako je to kada zapovjednik nema doktrinu, profesionalnu vojsku i stalnu podršku snaga, već uglavnom neobučene regrute i mladu vojsku koja nastaje u ratu, a niže uspjehe.
Prema ocjeni svjedoka, Gotovina nije sudjelovao u zločinačkom udruženom poduhvatu protjerivanja Srba, kao što to tvrdi optužba, već je usmjerio svoje napore na ostvarenje strateških ciljeva zemlje, na vođenje ofenzive u svrhu oslobađanja teritorija, a na kraju i do omogućavanja potpisivanja Daytonskih sporazuma kojim je završen rat u Bosni i Hercegovini.
Uz svjedočenje Jonesa obrana je prikazala snimku sastanka hrvatskih zapovjednika gdje Gotovina svojim oštrim nastupom pokazuje da ne tolerira nedisciplinirano ponašanje vojnika, za koje sada odgovara. Upravo zato u nastavku iskaza svjedoka obrane, tužiteljstvo je nastojalo poljuljati ocjenu da je general Gotovina vodio računa o nediscipliniranu ponašanju u svojim postrojbama.
Tužiteljstvo je tako navelo primjer Slavena Zdilara, kojeg je Gotovina navodno zbog pljački u Grahovu i Glamoču smijenio dan uoči Oluje, a koji je samo mjesec dana kasnije vraćen na mjesto zapovjednika, te promoviran u brigadira. Je li to bila nagrada za palež i pljačku, ili prvotna smjena uopće nije imala veze s nedjelima, pitanje je na koje Jones nije baš konkretno odgovorio dajući kao opravdanje tog poteza teške ondašnje uvijete u Hrvatskoj vojsci:
„Ne znam bih li nagrađivanje nediscipline mogao povezati sa promicanjem, ali po mom mišljenju, u slučaju da nemate puno resursa i trebate oformiti novo zapovjedništvo, nije rijetko da neko tko ima problema sa zapovijedanjem dobije drugu šansu.“
I prilikom unakrsnog ispitivanja od strane tužitelja, kao i prilikom glavnog ispitivanja od strane obrane, američki vojni stručnjak Jones je nekoliko puta naglasio kako Gotovina nije imao odgovornost za pozadinsko vođenje operacije, odnosno uspostavu reda i civilne vlasti, iako je iz operativnog dnevnika vidljivo da je poduzeo nužne mjere za rješavanje disciplinskih problema.
Tužiteljstvo je, pak, pokušalo razriješiti i dilemu korištenja Četvrte i Sedme gardijske brigade u Kninu, s obzirom da su pojedinci iz tih postrojbi i prije Oluje pljačkali i palili u bosanskom Grahovu. Kako objašnjava Jones:
Autor: Žana Kovačević
Suđenje Radovanu Karadžiću optuženom za ratni zločin i genocid u BiH, kako se očekuje, moglo bi početi do kraja septembra 2009. godine. Predsjedavajući sudskog vijeća biće južnokorejski sudija O-Gon Kvon. On kao i sudija Robinson, bili su članovi sudskog vijeća koje je sudilo Slobodanu Miloševiću.
Ovo iskustvo moglo bi biti korisno u predstojećem suđenju Karadžiću kako bi se izbjegli nepotrebno odugovlačenje i manipulacija, kaže predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH Fadila Memišević.
Predsjednik Haškog tribunala Patrik Robinson imenovao je južnokorejskog sudiju O-Gon Kvona na mjesto predsjedavajućeg sudskog vijeća koje će voditi postupak protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžća. O-Gon Kvon će na tom mjestu zamijeniti Škotlanđanina Jana Bonomija, koji je dao ostavku zbog, kako se navodi, ličnih razloga.
U sudskom vijeću ostaju Francuskinja Mišel Pikar i sudija iz Njemačke Kristof Flige. Sudsko vijeće u novom sastavu trebalo bi da ubrzo donese nalog o određivanju datuma početka suđenja Karadžiću.
Sudija O-Gon Kvon, kao i sudija Robinson, bio je član sudskog vijeća koje je sudilo Slobodanu Miloševiću. Ovo iskustvo moglo bi biti korisno u predstojećem suđenju Karadžiću kako bi se izbjegli nepotrebno odugovlačenje i manipulacija, kaže predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH Fadila Memišević:
„Ono što mi kao organizacija za ljudska prava zahtijevamo od početka, i prije samog hapšenja, jeste da ovo suđenje bude efikasno. Ono što je bilo sa Slobodanom Miloševićem se ne smije ponoviti. Ono je bilo nepotrebno jako dugo i zato se završilo tako kako se završilo. Ovo suđenje može biti kratko i efikasno. To očekujemo. Ukoliko bude kao što je bilo sa Slobodanom Miloševićem, onda, to je ono što sam prethodno rekla, mislim da pada u vodu, dakle da ne može doći do zadovoljenja pravde. Ovdje sudije moraju zbilja biti vrlo energične. Samo, i tu je problem, bojim se da je sam Tribunal pomalo postao vrlo trusan, da se trese, da među sudijama nema jedinstva, da su sudije nekako konfrontirane. Ono što ćemo mi zahtijevati to je da sudije Tribunala izvrše svoju zadaću, za koju su dobro plaćeni. Dakle, oni moraju biti jedinstveni kad je Radovan Karadžić u pitanju, inače će izgubiti vjerodostojnost.“
Iako je posljednjih godinu dana, koliko traju pripreme, Karadžić hašku sudnicu često koristio kao političku govornicu, Memišević vjeruje da će sudije biti u stanju da osiguraju fer i pošteno suđenje:
„Mi svi očekujemo da će Tribunal voditi ovo suđenje, ovaj proces protiv Radovana Karadžića fer i da će pravda biti zadovoljena. Međutim, ovo kako gledamo do sada evo godinu dana ove pripreme, Radovan Karadžić je ostao na onom fonu na kojem je bio do sada. On je, moram da kažem i to uvijek naglašavam, tako zdušno zloupotrebljavao svoju struku, a to je masovna hipnoza u psihijatriji i zbilja nisam bila od onih koji su naivni. Kad se prvi put pojavio pred Tribunalom mediji su objavljivali kako je skrušen, kako djeluje tako, ja se nisam dala stvarno prevariti jer vidimo kako on vrši pripremu i čini sve da opstruira rad Tribunala. Mi ćemo kad počne suđenje organizirati pred Tribunalom, kao što smo i do sada radili, mirne proteste, tražićemo da pravda bude zadovoljene, da žrtvama - hiljadama preživjelih niko neće moći vratiti mrtve, ali ako pravda bude zadovoljena, to će biti bar jedan put ka satisfakciji. I nakraju-krajeva, to će biti put ka uspostavi trajnog mira u BiH i u cijeloj regiji.“
Sudija Bonomi je na posljednjoj statusnoj konferenciji, 20. jula, saopštio da je "predmet spreman za suđenje", te da se čeka odluka Žalbenog vijeća u vezi sa Karadžićevim sprorazumom o imunitetu s američkim diplomatom Ričardom Holbrukom. U javnosti se puno polemisalo o ovom sporazumu čije postojanje nikada nije dokazano, a koji je sam Holbruk nekoliko puta demantovao. Predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH Fadila Memišević vjeruje da je ovakav dogovor ipak postojao, ali da ne može ni na koji način uticati na tok suđenja:
„Ja lično vjerujem da je postojao neki sporazum, pismeni ili usmeni, očigledno da je nešto bilo. Činjenica da je sa Radovanom Karadžićem poslije 1996. godine - ja sam bila u Holandiji i pročitala sam taj intervju - iako je on otišao negdje i postao inkognito, bio jedan veliki intervju u holandskim novinama i već se tu moglo naslućivati da mu je nešto obećano, ali usmeno. Međutim, za rad Tribunala to je potpuno irelevantno. On je optužen za teška djela - za kršenje međunarodnog prava, za genocid. Dakle, bilo ko da mu je i potpisao, to nema nikakve veze. Mislim da će on odgovarati. A to je krhka slamčica za koju se Radovan Karadžić hvata.“
Haški tribunal odbio je kao preuranjen zahtjev optuženog Radovana Karadžića za smanjenje kazne ili novčanu odštetu zbog toga što je, kako tvrdi, u julu prošle godine nelegalno uhapšen u Srbiji. Bivši predsjednik RS optužen je za genocid i zločine protiv čovječnosti nad Bošnjacima i Hrvatima, kao i za uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u BiH 1992.-1995.
Početkom avgusta, Karadžić je u podnesku sudu tvrdio da je u Srbiji nelegalno uhapšen 18. jula prošle godine i zatražio da mu Tribunal zbog toga, poslije suđenja, smanji kaznu ako bude osuđen, ili isplati odštetu ako bude oslobođen.
Sudsko vijeće predsjedavajućeg Jana Bonomija zahtjev je odbilo kao "preuranjen", budući da "zavisi od ishoda suđenja" koje još uvijek nije ni počelo.
Autor: Milad Obradović
U Sarajevu je protekle sedmice održana trodnevna regionalna konferencija "Transparentnost pravosuđa i odgovornost medija" u organizaciji Balkanske istraživačke mreže i uz podršku misije OSCE-a u BiH i Srbiji, fondacije Konrad Adenauer i Vlade Norveške. Cilj ovog skupa je, kako su naveli organizatori, da se premosti jaz između pravosudnih institucija, lokalnih vlasti i medija na području zapadnog Balkana.
Uloga medija od velike je važnosti u procesu širenja istine, te informisanja javnosti o procesuiranju ratnih zločina, ocjena je Medžide Kreso, predsjednice Suda BiH. Tačna, potpuna i pravovremena infomacija je više nego neophodna, i tu su mediji u BiH, smatra Kreso, napravili značajan iskorak:
„Govori se danas o ratnim zločinima čak i u onim bh. medijima u kojima nekada nije bilo mjesta za istinu. Činjenica je da se još uvijek na različite načine tumače uzroci i posljedice počinjenog zločina. Nema opće prihvaćenosti veličine tragedije koja se dogodila, međutim bitno je da se o tome više ne šuti.“
Za Sinišu Važića, predsjednika Vijeća za ratne zločine beogradskog Okružnog suda, odgovor na pitanje zašto je važna transparentnost rada sudova leži u rezultatima ispitivanja javnog mnijenja u Srbiji:
„Velika većina ispitanika smatra da je, kada je reč o postupcima za ratne zločine, značajnije procesuirati predmete ratnih zločina pred domaćim pravosuđem negoli van Srbije, a nešto manje od polovine ispitanika smatra da je značajnije procesuirati ratne zločine pred domaćim pravosuđem kako bi se građani Srbije suočili s istinom i kako bi javnost postala svesna ratnih zločina koji su počinjeni.“
Predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske Branko Hrvatin kaže da neke stvari iz sudskih postupaka treba više pojasniti narodu kad su u pitanju procesuiranje ratnih zločina i sudske odluke:
„I smatram da uz sve važnije odluke treba ići jedan sažetak rečen jednostavnijim riječima koji će upravo iz onih dvadesetak pisanih stranica izvući sukus i reći javnosti zato smo tako odlučili.“
Na regionalnoj konferenciji "Transparentnost pravosuđa i odgovornost medija" bilo je riječi i o političkoj odgovornosti, nepoštivanju sudskih presuda i izvještavanju o ratnim zločinima.
* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
RSE: Šta mislite o tome da li međunarodni tužioci i sudije treba da ostanu u BiH?
Kreso: Više puta sam istakla argumentirano potrebu ostanka međunarodnih sudaca i tužilaca u dvjema državnim pravosudnim institucijama. Ne samo da sam to javno isticala, u zadnje vrijeme čak ističem to određenim međunarodnim čimbenicima, i u kontaku s njima iznosim vrlo razložne argumente za njihov ostanak. Naime, u zadnje vrijeme svjedoci smo opstrukcija rada Suda putem skraćenog budžeta i nebiranjem domaćih sudaca koji bi trebali zamijeniti međunarodne suce. Šta se događa? U ovom trenutku, ne znajući da li će se produžiti ovaj mandat, mi ne možemo nove spise dodjeljivati međunarodnim sucima u rad. Zbog toga nove predmete dodjeljujemo domaćim sucima iz Odjela za ratne zločine. Oni su preopterećeni i ako se nastavi ovakva neizvjesnost, može doći do kolapsa, do prebukiranosti i nepoštivanja rokova koji su propisani zakonom.
Pitanje bitnije od mandata OHR-a
RSE: Mnogo se govorilo o stranim i domaćim sudijama. Interesuje me kada su u pitanju predmeti ratnih zločina, koliko su međunarodne sudije bitne za BiH, pogotovo u svjetlu toga da imamo najavu zatvaranja Haškog tribunala do kraja naredne godine?
Kreso: Moj stav je da su međunarodne sudije bitne ne samo u ratnim zločinima nego i u organiziranom kriminalu. U Odjelu za ratne zločine kolege su radile u vijećima sastavljenim od dvojice međunarodnih i jednog domaćeg. Procesom tranzicije taj odnos smo promijenili i počeli su raditi u vijećima sastavljenim od dvojice domaćih i jednog međunarodnog. I taj jedan međunarodni je jako bitan faktor, ne toliko da trebamo njegovo znanje jer ih imaju i domaći suci, već zbog jedne opće percepcije neovisnosti rada, jer ste svjedoci brojnih i neargumentiranih kritika na nacionalnu ostrašćenost vijeća. Prisutnost međunarodnog faktora demantira takve tvrdnje.
U organiziranom kriminalu su takođe potrebni jer svjedoci smo brojnih istraga koje se vode i prijetnji određenih političara da će ukinuti i Sud i Tužilaštvo, odnosno da ne mogu biti ustavna kategorija, čak štaviše da u budućem ustavu izričito stoji da ne postoje te institucije. Takve otvorene prijetnje imaju, naravno, i svoju pozadinu. Ja o tome neću govoriti jer je ona potpuno jasna. Ta pomoć u međunarodnom faktoru Sudu i Tužilaštvu u ovom političkom trenutku je, čini mi se, potrebnija nego u OHR-u. Ja bih prije glasala za produženje mandata međunarodnim sucima i tužiocima u ovim dvjema institucijama, nego za produženje mandata OHR-a. Toliko je to bitno.
RSE: Da li je po vašem mišljenju insistiranje na ukidanju mandata međunarodnim sudijama i tužiocima u BiH čisto političko pitanje?
Ja sam pesimista da će na parlamentu biti izglasan zakon koji će omogućiti produženje mandata ovim sucima i tužiocima.
RSE: Ja ću se samo na kratko vratiti na ratne zločine, odnosno na procese za ratne zločine i na sudije i tužioce koji vode te procese pred Sudom BiH. Koliko je procesuiranje ratnih zločina bitno u BiH mnogo se govorilo, međutim, u svjetlu Korićanskih stijena, u svjetlu brojnih procesa koji se vode za Srebrenicu pred državnim sudom, koliko će ukidanje mandata međunarodnim tužiocima i sudijama te procese dovesti u pitanje?
Kreso: Postoji prijedlog Vijeća ministara da se određeni predmeti gdje sjede međunarodni suci nastave uz njihovo prisustvo sve do okončanja rada tih predmeta. Dakle, konkretno ti predmeti ne bi došli u pitanje. Međutim, za ostale predmete koji čekaju je vrlo upitno ko će ih raditi. Mi nemamo u ovome trenutku dovoljno ni domaćih sudaca, većini ističe mandat. Jedan međunarodni sudac je otišao prije isteka mandata upravo zbog ove neizvjesnosti. A predmeti se gomilaju. Mi možemo doći u situaciju zaista da doživimo kolaps.
Češća saradnja tužilaštava nego sudova
RSE: Vaša saradnja sa sudovima u Srbiji i sudovima u Hrvatskoj - koliko je bitna, koliko je dobra i koliko je Sud BiH transparentan?
Saradnja sa pravosudnim organima Srbije i Hrvatske je jako bitna i mislim da se rade određeni ugovori, pogotovo ono što smo čuli od glavnog tužioca - da bi se izbjegla ta tzv. dupla procesuiranja.
RSE: Hoće li se nešto uraditi po pitanju saradnje konkretno u slučaju Ilije Jurišića?
Kreso: Tu ne može biti saradnje nikakve. Koliko čujem, predmet je već u završnoj fazi. Tu ne bi mogla doći u obzir nikakva saradnja. Ali saradnja sa pravosudnim organima Srbije i Hrvatske je jako bitna i mislim da se rade određeni ugovori, pogotovo ono što smo čuli od glavnog tužioca - da bi se izbjegla ta tzv. dupla procesuiranja. Moj stav u vezi s tim je da bi BiH morala imati primat u procesuiranju osumnjičenih osoba za ratne zločine, pogotovo onih koji imaju samo bh. državaljanstvo. Drugo je pitanje osoba koje imaju dvojna državljansta i koje su u bjekstvu, koje se skrivaju iza ustavnih prepreka o neizručenju. U tom slučaju dalo bi se razgovarati - i u ime principa nekažnjivosti da se određeni predmeti ustupe tamo, ali pod određenim uslovima. Ne nikako nepovoljno za BiH.
Parlament podijeljen oko stranaca u Sudu
Autor: Dženana HalimovićUprkos apelima Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira da stranim sudijama i tužiocima treba produžiti mandat u Sudu i Tužilaštvu BiH, te preporukama visokog predstavnika EU za vanjsku politiku i sigurnost Havijera Solane i OHR-a koji idu u istom pravcu, Parlament BiH podijeljen je oko ovog pitanja.
Kako Vijeće ministara BiH nema izlazne strategije, niti je predvidjelo novac u budžetu za zamjenu stranaca domaćim osobljem, insistiranja na odlasku dobila su političku dimanziju. U međuvremenu, zbog preopterećenosti prijeti kolaps u radu Suda. Razlog protivljenju ostanka stranaca jedni vide u pokretanju istraga protiv najviših političkih dužnosnika u zemlji, koji se terete za zloupotrebe i kriminal, a drugi u njihovoj neefikasnosti da procese koji su vođeni dovedu do osuđujuće presude.
Prema sadašnjem prijedlogu Zakona o Sudu i Tužilaštvu, uz ograničen mandat, strane sudije i tužioci bi do 2012. godine trebali ostati jedino u Odjelu za ratni zločin. Odjel za organizovani kriminal od stranih tužilaca bi se trebao oprostiti krajem godine.
Domaći suci i tužioci, prema mišljenju koje zastupaju zastupnici stranaka iz FBiH u državnom Parlamentu, nisu u stanju iznijeti takve procese u zemlji koja je po korupciji u samom evropskom vrhu. Zastupnica Stranke za BiH Azra Hadžiahmetović:
„Mi niti imamo sposobnosti, niti bismo to mogli uraditi u duhu da bude depolitizirano i obezbijeđeno od bilo kakvih uticaja sa strane. Ja cijenim da se upravo i zalaganje za ovakva rješenja može možda i tumačiti da je to poruka imajući u vidu istrage koje su u toku kada su u pitanju organizirani kriminal i korupcija.“
Izmjenama zakona kojima se ukida mandat stranih sudija i tužilaca naročito u Odjelu za organizovani kriminal, u domaćoj političkoj javnosti, naročito na području Federacije, se tumači kao pritisak od strane zvaničnika u RS, naročito SNSD-a da se zaustavi istraga za zloupotrebe protiv entitetskog premijera i predsjednika ove stranke Milorada Dodika. Zastupnik SNSD-a u Parlamentu BiH Milorad Živković kaže kako BiH ne može biti država koja teži EU sa strancima na čelu uključujući i OHR i državni Sud:
„Mi smatramo da u Sudu i Tužilaštvu BiH, bar je to percepcija ljudi iz RS-a i ovdje predstavljaju te građane, postoji korupcija, selektivnost u odabiru slučajeva za procesuiranje, pogotovo mislim na Odjel za ratne zločine, i postoji kontinuitet u pokretanju montiranih političkih procesa.“
Nezavisni državni poslanik Momčilo Novaković kao jedan od argumenata izdvaja i činjenicu da su mnogi procesi protiv dužnosnika pali upravo na ovom sudu:
„Sjetimo se predmeta gospodina Čovića, gospodina Šarovića. Sjetimo se informacije o radu Tužilaštva o procesuiranju za ratne zločine nad Srbima, gdje smo konstatovali niz nelogičnosti ili neprimjerenosti. Za mene to nisu argumenti da bi ovi ljudi ostali ovdje.“
Nije tajna da su neki od procesa završili mimo očekivanih kazni, ali drugi, poput slučaja Jelavić i Hercegovačka banka, pokazali su da se kazne moćnicima ipak izriču. Bakir Izetbegović, zastupnik SDA:
„Jesu u par slučajeva promašili međunarodne sudije i tužioci, ali su desetorostruko više imali uspješnih procesa baš protiv visoko pozicioniranih političara. I da nije bilo međunarodnih sudija i tužilaca, u BiH ne bi nikako ni došlo do tih procesa.“
Ali dok vodi političku bitku oko toga trebaju li stranci u državnom Sudu, država istovremeno nema izlaznu strategiju. Zamjenik glavnog tužioca u Posebnom odjelu za ratne zločine Tužilaštva BiH Dejvid Švendiman kaže kako stranci nisu potrebni zauvijek, ali da je za njihov odlazak prerano:
„Ako eliminišete tužioca, onda sve što je on radio, a puno je posla koji međunarodni tužioci rade, moraju nastaviti domaći. Naročito, ako uzmete u obzir da vlasti nisu uračunale sredstva da se zamijene stranci. Tako da će trebati vremena i manje posla će se moći uraditi kada se ova četiri čovjeka zamijene, ako se to uopšte i desi.“
Jedan od vodećih argumenata lokalne političke scene jeste da su stranci previše plaćeni. U stvarnosti oni Bosnu i Hercegovinu ne koštaju niti jednu KM jer ih plaćaju zemlje iz kojih dolaze. Ni troškovi prijevoda nisu na teretu države jer svaki stranac ima saradnika čije troškove također finansira međunarodna zajednica. Ipak, prema Novakoviću, to nije dovoljan argument za ostanak stranaca:
„Tačno je da za prelazak na sistem funkcionisanja bez prisustva stranih sudija i tužilaca nismo izvršili adekvatne pripreme. I trebamo se zapitati zbog čega. I trebamo se zapitati ko je dogovoran što to nismo uradili. No, to ne može biti argument za ovu drugu mjeru, a to je zadržavanje.“
I dok se jedni poput Bariše Čolaka, ministra pravde BiH, pozivaju na konsultacije sa strukom i strancima koji kažu da ima dovoljno domaćih snaga za nepristrasan rad, drugi poput Rifata Dolića, zastupnika Demokratske narodne zajednice, tvrde kako je strah jači od pravde:
„Domaće sudije i tužioci su pod strašnim pritiscima u suočavanju sa procesuiranjem predmeta ratnih zločina, i sa predmetima kriminala, korupcije i organiziranog kriminala u kojima se kao sudionici nalaze moćni ljudi unutar političkih i kriminogenih lobija u BiH. U sučavanju sa takvim pritiscima sudije i tužioci ili povijaju kičmu, ili odstupaju sa pozicija.“
Iako su izmjene zakona nužne čak i ukoliko se mandat želi produžiti, postavlja se pitanje čime se vodilo Vijeće ministara BiH i zašto nisu uvaženi stavovi Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira koje je apelovalo na ovu instituciju da produži mandat međunarodnim sudijama i tužiocima. U pravcu produženja mandata išle su i preporuke visokog predstavnika EU Haviera Solane, te prvog zamjenika visokog predstavnika u BiH Rafija Gregorijana.
Na suđenju Gotovini svjedočio američki vojni stručnjak
Autor: Goran JungvirthNa haškom suđenju trojici hrvatskih generala za zločine u vojno-redarstvenoj akciji Oluja 95. godine u obranu Ante Gotovine svjedočio je američki vojni stručnjak Anthony Ray Jones.
Svjedok koji iza sebe ima 36 godina vojne službe, iskustvo rada u Pentagonu, prekomorskim operacijama u Bosni i Hercegovini, na Bliskom istoku, istrazi o američkom 5. korpusu u iračkom Abu Graibu, te koji je predsjedao posebnim vojnim sudovima na kojima su procesuirana kaznena djela, ustvrdio je kako je optuženi general Gotovina svoju zadaću kao zapovjednik obavio iznimno dobro i zavidno uspješno.
Svjedok Jones je priznao kako je bio jako znatiželjan, te je želio saznati kako je to kada zapovjednik nema doktrinu, profesionalnu vojsku i stalnu podršku snaga, već uglavnom neobučene regrute i mladu vojsku koja nastaje u ratu, a niže uspjehe.
Prema ocjeni svjedoka, Gotovina nije sudjelovao u zločinačkom udruženom poduhvatu protjerivanja Srba, kao što to tvrdi optužba, već je usmjerio svoje napore na ostvarenje strateških ciljeva zemlje, na vođenje ofenzive u svrhu oslobađanja teritorija, a na kraju i do omogućavanja potpisivanja Daytonskih sporazuma kojim je završen rat u Bosni i Hercegovini.
Uz svjedočenje Jonesa obrana je prikazala snimku sastanka hrvatskih zapovjednika gdje Gotovina svojim oštrim nastupom pokazuje da ne tolerira nedisciplinirano ponašanje vojnika, za koje sada odgovara. Upravo zato u nastavku iskaza svjedoka obrane, tužiteljstvo je nastojalo poljuljati ocjenu da je general Gotovina vodio računa o nediscipliniranu ponašanju u svojim postrojbama.
Tužiteljstvo je tako navelo primjer Slavena Zdilara, kojeg je Gotovina navodno zbog pljački u Grahovu i Glamoču smijenio dan uoči Oluje, a koji je samo mjesec dana kasnije vraćen na mjesto zapovjednika, te promoviran u brigadira. Je li to bila nagrada za palež i pljačku, ili prvotna smjena uopće nije imala veze s nedjelima, pitanje je na koje Jones nije baš konkretno odgovorio dajući kao opravdanje tog poteza teške ondašnje uvijete u Hrvatskoj vojsci:
„Ne znam bih li nagrađivanje nediscipline mogao povezati sa promicanjem, ali po mom mišljenju, u slučaju da nemate puno resursa i trebate oformiti novo zapovjedništvo, nije rijetko da neko tko ima problema sa zapovijedanjem dobije drugu šansu.“
I prilikom unakrsnog ispitivanja od strane tužitelja, kao i prilikom glavnog ispitivanja od strane obrane, američki vojni stručnjak Jones je nekoliko puta naglasio kako Gotovina nije imao odgovornost za pozadinsko vođenje operacije, odnosno uspostavu reda i civilne vlasti, iako je iz operativnog dnevnika vidljivo da je poduzeo nužne mjere za rješavanje disciplinskih problema.
Tužiteljstvo je, pak, pokušalo razriješiti i dilemu korištenja Četvrte i Sedme gardijske brigade u Kninu, s obzirom da su pojedinci iz tih postrojbi i prije Oluje pljačkali i palili u bosanskom Grahovu. Kako objašnjava Jones:
Sudija O-Gon Kvon predsjedavajući na suđenju Karadžiću
Autor: Žana KovačevićSuđenje Radovanu Karadžiću optuženom za ratni zločin i genocid u BiH, kako se očekuje, moglo bi početi do kraja septembra 2009. godine. Predsjedavajući sudskog vijeća biće južnokorejski sudija O-Gon Kvon. On kao i sudija Robinson, bili su članovi sudskog vijeća koje je sudilo Slobodanu Miloševiću.
Ovo iskustvo moglo bi biti korisno u predstojećem suđenju Karadžiću kako bi se izbjegli nepotrebno odugovlačenje i manipulacija, kaže predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH Fadila Memišević.
Predsjednik Haškog tribunala Patrik Robinson imenovao je južnokorejskog sudiju O-Gon Kvona na mjesto predsjedavajućeg sudskog vijeća koje će voditi postupak protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžća. O-Gon Kvon će na tom mjestu zamijeniti Škotlanđanina Jana Bonomija, koji je dao ostavku zbog, kako se navodi, ličnih razloga.
U sudskom vijeću ostaju Francuskinja Mišel Pikar i sudija iz Njemačke Kristof Flige. Sudsko vijeće u novom sastavu trebalo bi da ubrzo donese nalog o određivanju datuma početka suđenja Karadžiću.
Sudija O-Gon Kvon, kao i sudija Robinson, bio je član sudskog vijeća koje je sudilo Slobodanu Miloševiću. Ovo iskustvo moglo bi biti korisno u predstojećem suđenju Karadžiću kako bi se izbjegli nepotrebno odugovlačenje i manipulacija, kaže predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH Fadila Memišević:
„Ono što mi kao organizacija za ljudska prava zahtijevamo od početka, i prije samog hapšenja, jeste da ovo suđenje bude efikasno. Ono što je bilo sa Slobodanom Miloševićem se ne smije ponoviti. Ono je bilo nepotrebno jako dugo i zato se završilo tako kako se završilo. Ovo suđenje može biti kratko i efikasno. To očekujemo. Ukoliko bude kao što je bilo sa Slobodanom Miloševićem, onda, to je ono što sam prethodno rekla, mislim da pada u vodu, dakle da ne može doći do zadovoljenja pravde. Ovdje sudije moraju zbilja biti vrlo energične. Samo, i tu je problem, bojim se da je sam Tribunal pomalo postao vrlo trusan, da se trese, da među sudijama nema jedinstva, da su sudije nekako konfrontirane. Ono što ćemo mi zahtijevati to je da sudije Tribunala izvrše svoju zadaću, za koju su dobro plaćeni. Dakle, oni moraju biti jedinstveni kad je Radovan Karadžić u pitanju, inače će izgubiti vjerodostojnost.“
Iako je posljednjih godinu dana, koliko traju pripreme, Karadžić hašku sudnicu često koristio kao političku govornicu, Memišević vjeruje da će sudije biti u stanju da osiguraju fer i pošteno suđenje:
„Mi svi očekujemo da će Tribunal voditi ovo suđenje, ovaj proces protiv Radovana Karadžića fer i da će pravda biti zadovoljena. Međutim, ovo kako gledamo do sada evo godinu dana ove pripreme, Radovan Karadžić je ostao na onom fonu na kojem je bio do sada. On je, moram da kažem i to uvijek naglašavam, tako zdušno zloupotrebljavao svoju struku, a to je masovna hipnoza u psihijatriji i zbilja nisam bila od onih koji su naivni. Kad se prvi put pojavio pred Tribunalom mediji su objavljivali kako je skrušen, kako djeluje tako, ja se nisam dala stvarno prevariti jer vidimo kako on vrši pripremu i čini sve da opstruira rad Tribunala. Mi ćemo kad počne suđenje organizirati pred Tribunalom, kao što smo i do sada radili, mirne proteste, tražićemo da pravda bude zadovoljene, da žrtvama - hiljadama preživjelih niko neće moći vratiti mrtve, ali ako pravda bude zadovoljena, to će biti bar jedan put ka satisfakciji. I nakraju-krajeva, to će biti put ka uspostavi trajnog mira u BiH i u cijeloj regiji.“
Sudija Bonomi je na posljednjoj statusnoj konferenciji, 20. jula, saopštio da je "predmet spreman za suđenje", te da se čeka odluka Žalbenog vijeća u vezi sa Karadžićevim sprorazumom o imunitetu s američkim diplomatom Ričardom Holbrukom. U javnosti se puno polemisalo o ovom sporazumu čije postojanje nikada nije dokazano, a koji je sam Holbruk nekoliko puta demantovao. Predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH Fadila Memišević vjeruje da je ovakav dogovor ipak postojao, ali da ne može ni na koji način uticati na tok suđenja:
„Ja lično vjerujem da je postojao neki sporazum, pismeni ili usmeni, očigledno da je nešto bilo. Činjenica da je sa Radovanom Karadžićem poslije 1996. godine - ja sam bila u Holandiji i pročitala sam taj intervju - iako je on otišao negdje i postao inkognito, bio jedan veliki intervju u holandskim novinama i već se tu moglo naslućivati da mu je nešto obećano, ali usmeno. Međutim, za rad Tribunala to je potpuno irelevantno. On je optužen za teška djela - za kršenje međunarodnog prava, za genocid. Dakle, bilo ko da mu je i potpisao, to nema nikakve veze. Mislim da će on odgovarati. A to je krhka slamčica za koju se Radovan Karadžić hvata.“
Haški tribunal odbio je kao preuranjen zahtjev optuženog Radovana Karadžića za smanjenje kazne ili novčanu odštetu zbog toga što je, kako tvrdi, u julu prošle godine nelegalno uhapšen u Srbiji. Bivši predsjednik RS optužen je za genocid i zločine protiv čovječnosti nad Bošnjacima i Hrvatima, kao i za uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u BiH 1992.-1995.
Početkom avgusta, Karadžić je u podnesku sudu tvrdio da je u Srbiji nelegalno uhapšen 18. jula prošle godine i zatražio da mu Tribunal zbog toga, poslije suđenja, smanji kaznu ako bude osuđen, ili isplati odštetu ako bude oslobođen.
Sudsko vijeće predsjedavajućeg Jana Bonomija zahtjev je odbilo kao "preuranjen", budući da "zavisi od ishoda suđenja" koje još uvijek nije ni počelo.
Održana konferencija "Transparentnost pravosuđa i odgovornost medija"
Autor: Milad ObradovićU Sarajevu je protekle sedmice održana trodnevna regionalna konferencija "Transparentnost pravosuđa i odgovornost medija" u organizaciji Balkanske istraživačke mreže i uz podršku misije OSCE-a u BiH i Srbiji, fondacije Konrad Adenauer i Vlade Norveške. Cilj ovog skupa je, kako su naveli organizatori, da se premosti jaz između pravosudnih institucija, lokalnih vlasti i medija na području zapadnog Balkana.
Uloga medija od velike je važnosti u procesu širenja istine, te informisanja javnosti o procesuiranju ratnih zločina, ocjena je Medžide Kreso, predsjednice Suda BiH. Tačna, potpuna i pravovremena infomacija je više nego neophodna, i tu su mediji u BiH, smatra Kreso, napravili značajan iskorak:
„Govori se danas o ratnim zločinima čak i u onim bh. medijima u kojima nekada nije bilo mjesta za istinu. Činjenica je da se još uvijek na različite načine tumače uzroci i posljedice počinjenog zločina. Nema opće prihvaćenosti veličine tragedije koja se dogodila, međutim bitno je da se o tome više ne šuti.“
Za Sinišu Važića, predsjednika Vijeća za ratne zločine beogradskog Okružnog suda, odgovor na pitanje zašto je važna transparentnost rada sudova leži u rezultatima ispitivanja javnog mnijenja u Srbiji:
„Velika većina ispitanika smatra da je, kada je reč o postupcima za ratne zločine, značajnije procesuirati predmete ratnih zločina pred domaćim pravosuđem negoli van Srbije, a nešto manje od polovine ispitanika smatra da je značajnije procesuirati ratne zločine pred domaćim pravosuđem kako bi se građani Srbije suočili s istinom i kako bi javnost postala svesna ratnih zločina koji su počinjeni.“
Predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske Branko Hrvatin kaže da neke stvari iz sudskih postupaka treba više pojasniti narodu kad su u pitanju procesuiranje ratnih zločina i sudske odluke:
„I smatram da uz sve važnije odluke treba ići jedan sažetak rečen jednostavnijim riječima koji će upravo iz onih dvadesetak pisanih stranica izvući sukus i reći javnosti zato smo tako odlučili.“
Na regionalnoj konferenciji "Transparentnost pravosuđa i odgovornost medija" bilo je riječi i o političkoj odgovornosti, nepoštivanju sudskih presuda i izvještavanju o ratnim zločinima.
* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.