Na rijetkim konkursima za nova radna mjesta, demobilisani borci u Bosni i Hercegovini koji pate od postraumatskog stresnog poremećaja kriju svoju dijagnozu jer poslodavci, tvrde u udruženjima koja okupljaju tu populaciju, imaju predrasude prema njima i ne žele im pružiti priliku za posao.
Dragan Šajić, predsjednik udruženja “Jedinstvo” iz Banjaluke, koje okuplja oboljele od PTSP-a, objašnjava zašto se udruženje, između ostalog, bori protiv stigmatizacije:
„Ja znam iz udruženja dva slučaja – čim su spomenuli, a oni šta će im budala tu da radi. Većinom se svi tako odnose prema tome - on je lud i šta će mi. Glavni problem je ta stigma kod sviju.“
Opšte siromaštvo i nezaposlenost u Bosni i Hercegovini, kao i izostanak sistemskog pristupa u rješavanju problema osoba sa PTSP-om, dodatno pogoršavaju položaj te populacije.
Predsjednik Udruženja oboljelih od PTSP-a "Život" Kerim Toholj napominje da demobilisani borci više nemaju problema s ratnim traumama, već sa svakodnevnim stresovima zbog otkaza ili nemogućnosti pronalaženja posla:
„Ljudi koji se zapošljavaju ne govore, prođu nekako taj ljekarski pregled i ne govore uopšte to. Na taj način se snalaze. Jer ovo društvo bivše Jugoslavije smatraju te ljude ludim.“
Ne samo da se institucije ne brinu za ovu populaciju, tvrdi Toholj, već sve čine kako bi im uskratili osnovna prava:
„To je njihova taktika. Stalno nečim prijete ljudima - otkazima, oduzimanjem vozačke, tako da sam ja u ovoj godini dobio u udruženju samo tri nova člana, ljudi se boje da ne izgube vozačku. A to je opet pogubno da se ljudi ne javljaju u udruženja, ljekarima, da se zavlače u svoju samoću, intimu i onda razmišljaju samo o lošim stvarima.“
Začarani krug trauma
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od PTSP-a u BiH pati oko 400.000 ljudi, premda u udruženjima tvrde da je broj višestruko veći. Stručnjaci godinama upozoravaju da strah za egzistenciju i socijalna isključenost drastično pogoršavaju položaj te populacije i vraćaju ih u začarani krug novih trauma.
Psihijatri potvrđuju surovost bh. društva prema njima, posebno u vremenu ekonomske krize.
„Njemu su vrata svugdje zatvorena ili se samo traži neka izlika da ispadne iz konkurencije s obzirom da je potražnja za radnim mjestima ogromna, nezaposlenost je uzela velikog maha. On je, inače, pod uticajem stresa koji je doveo do toga i on je sada vulerabilan i na sve one spoljne događaje koji mogu biti nepovoljni. I on regauje sa većom osjetljivošću nego neki drugi i duševni bolesnici i somatski bolesnici“, objašnjava profesor doktor Slobodan Loga.
Svakodnevni stresovi kod te populacije, objašnjava ovaj psihijatar, lako mogu da izazovu reakcije “kratkog spoja”. Loga ipak napominje:
„Ako su ti ljudi koji ispoljavaju te probleme pod kontrolom ljekara, ako se redovno liječe, onda se svi ti negativni simptomi, reagovanja u odnosu na događaje u sredini mogu minimizirati.“
Osobama koje pate od PTSP-a u Bosni i Hercegovini do skora su oduzimane vozačke dozvole, što im je otežavalo i svakodnevni život i sužavalo mogućnost pronalaska posla.
U udruženjima oba bh. entiteta kažu da se s tim postupcima stalo, ali niko ne vidi da se institucije aktivno uključuju u rješavanje životnih problema tih ljudi. Iskustva susjednih zemalja pokazuju da se za oboljele od PTSP-a najefikasnijom pokazala radna terapija. Ali takve ideje su u BiH tek u začetku i bez zvanične podrške.
U Republici Srpskoj od skora je uspostavljeno nekoliko klubova veterana koji treba da pruže pretežno savjetodavnu pomoć. Na jesen, kako kažu u entitetskom Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite, treba da počne kampanja za smanjenje stigmatizacije ove populacije.
To bi valjda bio maksimum brige institucija za oboljele od PTSP-a u proteklih 16 poslijeratnih godina. Zbog toga ne iznenađuje podatak tuzlanskog udruženja osoba koje pate PTSP-a “Stećak” da je nakon rata 900 demobiliziranih boraca sa dijagnozom tog sindroma izvršilo samoubistvo.
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
Dragan Šajić, predsjednik udruženja “Jedinstvo” iz Banjaluke, koje okuplja oboljele od PTSP-a, objašnjava zašto se udruženje, između ostalog, bori protiv stigmatizacije:
„Ja znam iz udruženja dva slučaja – čim su spomenuli, a oni šta će im budala tu da radi. Većinom se svi tako odnose prema tome - on je lud i šta će mi. Glavni problem je ta stigma kod sviju.“
Opšte siromaštvo i nezaposlenost u Bosni i Hercegovini, kao i izostanak sistemskog pristupa u rješavanju problema osoba sa PTSP-om, dodatno pogoršavaju položaj te populacije.
Demobilisani borci više nemaju problema s ratnim traumama, već sa svakodnevnim stresovima zbog otkaza ili nemogućnosti pronalaženja posla.
Predsjednik Udruženja oboljelih od PTSP-a "Život" Kerim Toholj napominje da demobilisani borci više nemaju problema s ratnim traumama, već sa svakodnevnim stresovima zbog otkaza ili nemogućnosti pronalaženja posla:
„Ljudi koji se zapošljavaju ne govore, prođu nekako taj ljekarski pregled i ne govore uopšte to. Na taj način se snalaze. Jer ovo društvo bivše Jugoslavije smatraju te ljude ludim.“
Ne samo da se institucije ne brinu za ovu populaciju, tvrdi Toholj, već sve čine kako bi im uskratili osnovna prava:
„To je njihova taktika. Stalno nečim prijete ljudima - otkazima, oduzimanjem vozačke, tako da sam ja u ovoj godini dobio u udruženju samo tri nova člana, ljudi se boje da ne izgube vozačku. A to je opet pogubno da se ljudi ne javljaju u udruženja, ljekarima, da se zavlače u svoju samoću, intimu i onda razmišljaju samo o lošim stvarima.“
Začarani krug trauma
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od PTSP-a u BiH pati oko 400.000 ljudi, premda u udruženjima tvrde da je broj višestruko veći. Stručnjaci godinama upozoravaju da strah za egzistenciju i socijalna isključenost drastično pogoršavaju položaj te populacije i vraćaju ih u začarani krug novih trauma.
Psihijatri potvrđuju surovost bh. društva prema njima, posebno u vremenu ekonomske krize.
„Njemu su vrata svugdje zatvorena ili se samo traži neka izlika da ispadne iz konkurencije s obzirom da je potražnja za radnim mjestima ogromna, nezaposlenost je uzela velikog maha. On je, inače, pod uticajem stresa koji je doveo do toga i on je sada vulerabilan i na sve one spoljne događaje koji mogu biti nepovoljni. I on regauje sa većom osjetljivošću nego neki drugi i duševni bolesnici i somatski bolesnici“, objašnjava profesor doktor Slobodan Loga.
Svakodnevni stresovi kod te populacije, objašnjava ovaj psihijatar, lako mogu da izazovu reakcije “kratkog spoja”. Loga ipak napominje:
„Ako su ti ljudi koji ispoljavaju te probleme pod kontrolom ljekara, ako se redovno liječe, onda se svi ti negativni simptomi, reagovanja u odnosu na događaje u sredini mogu minimizirati.“
Podatak tuzlanskog udruženja osoba koje pate PTSP-a “Stećak” je da je nakon rata 900 demobiliziranih boraca sa dijagnozom tog sindroma izvršilo samoubistvo.
Osobama koje pate od PTSP-a u Bosni i Hercegovini do skora su oduzimane vozačke dozvole, što im je otežavalo i svakodnevni život i sužavalo mogućnost pronalaska posla.
U udruženjima oba bh. entiteta kažu da se s tim postupcima stalo, ali niko ne vidi da se institucije aktivno uključuju u rješavanje životnih problema tih ljudi. Iskustva susjednih zemalja pokazuju da se za oboljele od PTSP-a najefikasnijom pokazala radna terapija. Ali takve ideje su u BiH tek u začetku i bez zvanične podrške.
U Republici Srpskoj od skora je uspostavljeno nekoliko klubova veterana koji treba da pruže pretežno savjetodavnu pomoć. Na jesen, kako kažu u entitetskom Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite, treba da počne kampanja za smanjenje stigmatizacije ove populacije.
To bi valjda bio maksimum brige institucija za oboljele od PTSP-a u proteklih 16 poslijeratnih godina. Zbog toga ne iznenađuje podatak tuzlanskog udruženja osoba koje pate PTSP-a “Stećak” da je nakon rata 900 demobiliziranih boraca sa dijagnozom tog sindroma izvršilo samoubistvo.
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.