U utorak 30. avgusta obilježen je Međunarodni dan nestalih.Od država regiona, u BiH zbog proteklog rata najaviše je nestalih. Od oko 30.000, prema zavničnim podacima, za još 10.000 se traga.
Iako predstavnici Međurodne komisije za nestale smatraju da je to veoma veliki uspjeh, porodice nestalih naglašavaju da su ogorčene jer se žrtvama još uvjek manipuliše. Iz Instituta za nestala lica kažu da je upjeh neospran, ali da još uvjek postoje političke opstrukcije, što usporava proces traženja i otvaranja još stotina masovnih grobnica.
U Bosni i Hercegovini je tokom rata od 1992. do 1995. godine registrovano oko 30.000 nestalih, od čega 10.000 još nije pronađeno. Branislav Papaz jedan je od njih. Otac Nikola iz Kotorca u Istočnom Sarajevu 18 godina traži tijelo svog sina.
„Kad je otiš’o odavde, ja više ne znam za njega. Ima tu priča svakakvih. Čujem od čovjeka koji me je zamolio: ’Nemoj reći ko ti je rekao, ali tvoj sin je ubijen kod gradske garaže i gurnut niz obalu u Miljacku.’ Poslije sam doznavao da je kao kod Telekoma, ispod mosta zakopan. Išli smo mi tamo, ali nismo našli ništa,“ priča on.
Ni Abdulah Karić iz bratunačkog sela Suha nikad nije našao posmrtne ostatke braće Safeta i Ćamila, ubijenih u logoru, kao ni svojih roditelja zapaljenih u kući.
„Ja sam vidio Safeta strijeljanog, u logoru u jednoj svlačionici. Ćamila nisam vidio, ali su mi rekli da su ga rastrgali džipovima ispred Osnovne škole ’Vuk Karadžić’. Majka i otac su odbili. I posljednje što znam za njih jeste da su navodno zapaljeni, iako se ja nadam da su u kakvoj grobnici, da kosti postoje. Tražim ih još uvijek, pokušavam. Postoji još grobnica,“ kaže Karić.
Potraga za tijelima Papaza i Karića i danas traje. Prošle godine Institut za traženje nestalih BiH omogućio je smiraj za 1.200 porodica koje su identifikovale svoje najmilije.
Sudbine zakopane u neotkrivenim grobnicama
Sudbine i okolnosti smrti onih za kojima se još traga zakopani su u nekoj od neotkrivenih grobnica, kaže direktor Instituta Amor Mašović.
„Procjenjuje se da se njihovi posmrtni ostaci nalaze u najmanje 100 masovnih, više desetina zajedničkih i više hiljada pojedinačnih grobnica,“ rekao je Mašović.
Ipak, pronaći dvije trećine nestalih je veliki uspjeh za BiH. Uspjeh koji druge zemlje priželjkuju, kaže Ketrin Bomberger, generalna direktorica Međunarodne komisije za nestale osobe u BiH. No, on se ne cijeni.
„U većini zemalja kada neko nestane nikada se i ne pronađe. U većini ostalih zemalja koje se suočavaju s ovim pitanjem mogu samo sanjati o tome da imaju institut za nestale osobe, mogu sanjati o tome da imaju zakon o nestalim osobama, da porodice nestalih osoba mogu javno da istupaju, slobodno, bez straha da će biti premlaćeni, da će taj skup biti rastjeran i da će im se prijetiti. Ironija je što većina Bosanaca i Hercegovaca nema uopšte predstavu o tome kakav je uspjeh postignut i šta se to tačno dogodilo u ovom procesu. Postoji jedan zlonamjeran cinizam u cijelom ovom pitanju pomoću kojeg se pokušava prikriti činjenica da je postignut uspjeh i da je ovaj proces uspješan,“ kaže Bomberger.
„Institut ne postoji sebe radi. Institut postoji da bi ljudi u ovoj državi i izvan granica ove države saznali istinu i da bi ta istina mogla biti preduvjet za realizaciju pravde, da oni koji su odgovorni za nestanke, a nestanci su posljedica masovnih ubistava, strijeljanja, egzekucija, bacanja u rijeke, jezera itd., odgovaraju. Da bi se to sve realizovalo, država BiH je, istina pod velikim pritiskom međunarodne zajednice, usvojila Zakon o nestalim osobama, formirala Institut za nestale osobe. I sad jedan dio te države, a to je suosnivač Instituta za nestale, ili bolje rečeno - pojedinci u tom suosnivaču, u Vijeću ministara, opstruiraju na svaki mogući način. Ne da ne daju podršku nego direktno utiču na usporavanje potrage,“ sličnog je stava i Mašović.
Ono što porodice u BiH koje traže nestale najviše pogađa jeste činjenica da se njima pokušava manipulisati, navodi predstavnik porodica nestalih Ahmet Grahić.
„Porodice su ogorčene što se žrtvama manipuliše i njihova tragedija koristi u dnevno-političke svrhe, a posebno su nezadovoljne pasivnošću nadležnih institucija na svim nivoima vlasti, koje su po svome mandatu obavezne da se uključe u ovaj proces i daju odgovor porodicama,“ kazao je on.
Unatoč uspjehu i pronalasku oko 20.000 žrtava najgnusnijih zločina u BiH, članovi porodica ni danas nemaju pomoć iz Fonda za potporu porodicama nestalih jer on ne funkcioniše. A informacije o masovnim i pojedinačnim grobnicama se kriju, ili pokušavaju prodati. A porodice poput Papazove žele samo jedno.
„Samo da kaže jeste, ubijen je i tu i tu je. Neću mu ja ništa, bolan. Neću mu. Rat je to donio. Ali hoću da ta njegova djeca znaju i ja da znam gdje mu je bar dio kostiju da ih sahranim, da po našem običaju odem, prislužim svijeću. E to hoću. To tražim,“ kaže Papaz.
*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Porodice ogorčene jer se žrtvama manipuliše
U RS nezadovoljni radom Instituta za nestala lica BiH
Majke Srebrenice onemogućile Morionovu posjetu Memorijalnom centru
Tadić podržao inicijativu za formiranje REKOM-a
Ratna pljačka tabu tema u regionu
Okončano suđenje Gotovini, Markaču i Čermaku
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Više priča o nestalima možete naći OVDJE
Ukoliko nešto znate o sudbini neke od osoba o kojima govore naše priče, molimo da javite na redakcijski mail: slobodnaevropa@rferl.org
Linkovi za stranice organizacija koje se bave nestalima:
* Međunarodna organizacija za traženje nestalih
* Documenta iz Zagreba
* Istraživačko dokumentacioni centar iz Sarajeva
* Fond za humanitarno pravo iz Beograda
Iako predstavnici Međurodne komisije za nestale smatraju da je to veoma veliki uspjeh, porodice nestalih naglašavaju da su ogorčene jer se žrtvama još uvjek manipuliše. Iz Instituta za nestala lica kažu da je upjeh neospran, ali da još uvjek postoje političke opstrukcije, što usporava proces traženja i otvaranja još stotina masovnih grobnica.
U Bosni i Hercegovini je tokom rata od 1992. do 1995. godine registrovano oko 30.000 nestalih, od čega 10.000 još nije pronađeno. Branislav Papaz jedan je od njih. Otac Nikola iz Kotorca u Istočnom Sarajevu 18 godina traži tijelo svog sina.
„Kad je otiš’o odavde, ja više ne znam za njega. Ima tu priča svakakvih. Čujem od čovjeka koji me je zamolio: ’Nemoj reći ko ti je rekao, ali tvoj sin je ubijen kod gradske garaže i gurnut niz obalu u Miljacku.’ Poslije sam doznavao da je kao kod Telekoma, ispod mosta zakopan. Išli smo mi tamo, ali nismo našli ništa,“ priča on.
Ni Abdulah Karić iz bratunačkog sela Suha nikad nije našao posmrtne ostatke braće Safeta i Ćamila, ubijenih u logoru, kao ni svojih roditelja zapaljenih u kući.
„Ja sam vidio Safeta strijeljanog, u logoru u jednoj svlačionici. Ćamila nisam vidio, ali su mi rekli da su ga rastrgali džipovima ispred Osnovne škole ’Vuk Karadžić’. Majka i otac su odbili. I posljednje što znam za njih jeste da su navodno zapaljeni, iako se ja nadam da su u kakvoj grobnici, da kosti postoje. Tražim ih još uvijek, pokušavam. Postoji još grobnica,“ kaže Karić.
Potraga za tijelima Papaza i Karića i danas traje. Prošle godine Institut za traženje nestalih BiH omogućio je smiraj za 1.200 porodica koje su identifikovale svoje najmilije.
Sudbine zakopane u neotkrivenim grobnicama
Sudbine i okolnosti smrti onih za kojima se još traga zakopani su u nekoj od neotkrivenih grobnica, kaže direktor Instituta Amor Mašović.
„Procjenjuje se da se njihovi posmrtni ostaci nalaze u najmanje 100 masovnih, više desetina zajedničkih i više hiljada pojedinačnih grobnica,“ rekao je Mašović.
Ipak, pronaći dvije trećine nestalih je veliki uspjeh za BiH. Uspjeh koji druge zemlje priželjkuju, kaže Ketrin Bomberger, generalna direktorica Međunarodne komisije za nestale osobe u BiH. No, on se ne cijeni.
Postoji jedan zlonamjeran cinizam u cijelom ovom pitanju pomoću kojeg se pokušava prikriti činjenica da je postignut uspjeh i da je ovaj proces uspješan, rekla je Ketrin Bomberger.
„U većini zemalja kada neko nestane nikada se i ne pronađe. U većini ostalih zemalja koje se suočavaju s ovim pitanjem mogu samo sanjati o tome da imaju institut za nestale osobe, mogu sanjati o tome da imaju zakon o nestalim osobama, da porodice nestalih osoba mogu javno da istupaju, slobodno, bez straha da će biti premlaćeni, da će taj skup biti rastjeran i da će im se prijetiti. Ironija je što većina Bosanaca i Hercegovaca nema uopšte predstavu o tome kakav je uspjeh postignut i šta se to tačno dogodilo u ovom procesu. Postoji jedan zlonamjeran cinizam u cijelom ovom pitanju pomoću kojeg se pokušava prikriti činjenica da je postignut uspjeh i da je ovaj proces uspješan,“ kaže Bomberger.
„Institut ne postoji sebe radi. Institut postoji da bi ljudi u ovoj državi i izvan granica ove države saznali istinu i da bi ta istina mogla biti preduvjet za realizaciju pravde, da oni koji su odgovorni za nestanke, a nestanci su posljedica masovnih ubistava, strijeljanja, egzekucija, bacanja u rijeke, jezera itd., odgovaraju. Da bi se to sve realizovalo, država BiH je, istina pod velikim pritiskom međunarodne zajednice, usvojila Zakon o nestalim osobama, formirala Institut za nestale osobe. I sad jedan dio te države, a to je suosnivač Instituta za nestale, ili bolje rečeno - pojedinci u tom suosnivaču, u Vijeću ministara, opstruiraju na svaki mogući način. Ne da ne daju podršku nego direktno utiču na usporavanje potrage,“ sličnog je stava i Mašović.
Ono što porodice u BiH koje traže nestale najviše pogađa jeste činjenica da se njima pokušava manipulisati, navodi predstavnik porodica nestalih Ahmet Grahić.
„Porodice su ogorčene što se žrtvama manipuliše i njihova tragedija koristi u dnevno-političke svrhe, a posebno su nezadovoljne pasivnošću nadležnih institucija na svim nivoima vlasti, koje su po svome mandatu obavezne da se uključe u ovaj proces i daju odgovor porodicama,“ kazao je on.
Unatoč uspjehu i pronalasku oko 20.000 žrtava najgnusnijih zločina u BiH, članovi porodica ni danas nemaju pomoć iz Fonda za potporu porodicama nestalih jer on ne funkcioniše. A informacije o masovnim i pojedinačnim grobnicama se kriju, ili pokušavaju prodati. A porodice poput Papazove žele samo jedno.
„Samo da kaže jeste, ubijen je i tu i tu je. Neću mu ja ništa, bolan. Neću mu. Rat je to donio. Ali hoću da ta njegova djeca znaju i ja da znam gdje mu je bar dio kostiju da ih sahranim, da po našem običaju odem, prislužim svijeću. E to hoću. To tražim,“ kaže Papaz.
*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Porodice ogorčene jer se žrtvama manipuliše
U RS nezadovoljni radom Instituta za nestala lica BiH
Majke Srebrenice onemogućile Morionovu posjetu Memorijalnom centru
Tadić podržao inicijativu za formiranje REKOM-a
Ratna pljačka tabu tema u regionu
Okončano suđenje Gotovini, Markaču i Čermaku
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Priče o nestalima
Serijalom Priče o nestalima, Radio Slobodna Evropa pridružuje se naporima organizacija koje se bave pitanjem nestalih u regionu, kako bi njihove porodice konačno saznale istinu o svojim najmilijima.Više priča o nestalima možete naći OVDJE
Ukoliko nešto znate o sudbini neke od osoba o kojima govore naše priče, molimo da javite na redakcijski mail: slobodnaevropa@rferl.org
Linkovi za stranice organizacija koje se bave nestalima:
* Međunarodna organizacija za traženje nestalih
* Documenta iz Zagreba
* Istraživačko dokumentacioni centar iz Sarajeva
* Fond za humanitarno pravo iz Beograda