Oko 3.000 posmrtnih ostataka još nije dobilo ime i prezime. Najviše zabrinjava skromna identifikacija srpskih žrtava, zaključila je Evrošpska komisija u svom posljednjem izvještaju. Rad na razrješenju preostalih slučajeva u razumnom vremenskom roku je nužno za proces pomirenja.
No, vlasti RS podržavaju entitetsko tijelo sličnih odgovornosti kakve ima Intitut za nestale BiH i kritičan je prema njegovom radu. Politizacija ovog pitanja uticala je na rad Instituta, stoji u analizi EK.
Goran Krčmar, šef Operativnog tima za traženje nestalih RS svjestan je političkih uplitanja, ali i činjenice da je za tri i po godine rada Instituta identifikovano svega 30 Srba od 1.745 koje RS ima na svom spisku.
Krčmar: Problem je što kažemo da se u BiH traži još oko 10.000. Još niko ne zna tačno koliko je u BiH nestalo ljudi. Imamo informacije iz ’96. do 12.000. Naime, RS na svom spisku ima 1.745 nestalih i te sve podatke smo dostavili Institutu BiH, koji je bio u skladu sa zakonom dužan da ustanovi evidenciju nestalih lica. Znači, jednostavno proces traženja Srba je zaustavljen, ali isto tako i bošnjačke i hrvatske porodice nisu zadovoljne sa ovim procesom. Prvenstveno se mora utvrditi pravo činjenično stanje koliko je ljudi nestalo na ovim prostorima da bi se moglo bilo šta dalje raditi. Ovdje je u pitanju diskriminacija jedne strane i nezadovoljstvo porodica RS koje iskazuju sada i svojim protestima i pozivom na ostavku određenih ljudi u Institutu BiH.
Krčmar: Isključivo u skladu sa Zakonom o nestalim licima je uspostava centralne evidencije nesatlih lica koji je dužan Institut da uspostavi do kraja 2008. godine. Da bi se bilo šta dalje moglo raditi, znači prvenstveno se morala uspostaviti centralna evidencija nestalih, ali, nažalost, bosanska strana još uvijek nije dostavila svoje spiskove i to ostavlja veliki prostor za manipulaciju, koja je svakodnevno prisutna i u javnosti i u medijima. Drugo, da bi se ubrzao proces, moraju se u proces uvesti ljudi koji znaju ovaj posao raditi, a politika mora izaći iz ovog procesa. Ovo nije političko pitanje. Ovo prvenstveno mora biti humanitarno pitanje, pa onda krivično-pravno, a nikako političko pitanje.
Krčmar: Itekako. Zadnja lokacija koje je urađena to je pet Hrvata iz Kotor Varoši koje smo pronašli, zatim Bošnjaci u Posavini. Dosta slučajeva je riješeno koji nisu Srbi. Nismo mi opterećeni, niti smo ikada bili opterećeni, ni prije osnivanja Instituta. Bitno nam je da se svaki slučaj riješi.
Krčmar: Problem je što mi informacije dostavljamo Tužilaštvu BiH, znači informacije o lokacijama pojedinačnih masovnih grobnica, i Tužilaštvo BiH dalje treba da izda naredbu. Međutim, problem je u Tužilaštvu BiH gdje se čeka na naredbe po godinu dana. Evo jučer npr. urađena je jedna ekshumacija po našoj informaciji, a 2008. smo dostavili informaciju Tužilaštvu BiH i Institutu - tako da je vrlo teško napraviti nekakav presjek. Mi možemo govoriti o onome što je pronađeno, a o onome što je u proceduri vrlo teško je i vrlo nezahvalno govoriti.
Proces ne smije stati
Krčmar: Vrlo malo je urađeno. Evo ja posmatram spiskove nestalih iz RS. Za nepune tri godine rada Instituta urađeno je negdje 30 slučajeva, znači identifikovano je 30 Srba sa našeg spiska, što je vrlo malo ako se uzme u obzir da je prosjek godišnji bio 320 slučajeva, a sad imamo 10 slučajeva na godišnjem nivou. Znači to je bukvalno zastoj u procesu traženja. To je stvarno poražavajuće, ali ja opet kažem prvenstveno mora politika iz ove priče izaći da bi se moglo dalje raditi. Imamo ljude u BiH koji znaju i koji mogu i koji su dokazali da ovaj proces mogu ubrzati. Međutim, oni se moraju vratiti u proces. Ovakvo stanje je neodrživo, stvarno.
Krčmar: Da. Mi što možemo raditi to je isključivo da možemo dostaviti informaciju Tužilaštvu BiH. Dalje je na Tužilaštvu BiH i na Institutu da izvrše ekshumacije i identifikacije tih tijela. Međutim, taj proces sada bukvalno stoji, ili treba možda godina dana, ili dvije, da se donese jedna obična naredba. Takvi slučajevi su se prije formiranja Instituta su se rješavali u roku možda dva dana. A sada trebaju dvije godine. Jednostavno moramo koristiti nekakva pozitivna iskustva koja su nekada davala rezultate, da se vratimo tim iskustvima i da nastavimo. Sve ono što je tim uradio dostavio je Tužilaštvu BiH.
Međutim, mi ne možemo dalje uraditi, mi ne možemo ući u proces ekshumacije i identifikacije koje su u isključivoj nadležnosti Suda BiH. Tu je taj problem.
Krčmar: Ja sam ubijeđen da hoće. Ubijeđen sam da hoće i nisam optimista. Reći ću vam zašto. Postojao je jedan banjalučki sporazum gdje su strane preko nadležnih tužilaštava i sudova ostvarivale svoje interese i proces je išao dosta brže nego sada. Međutim, imajući u vidu da je u Tužilaštvu BiH koje je isključivo nadležno za ratne zločine preko 20.000 predmeta, nije realno očekivati da će se to ubrzati. Tu će doći do većeg zastoja i iskomplikovaće stvar. Moramo se vratiti našoj nekadašnjoj pozitivnoj praksi koja je stvarno dala rezultat. Proces je brzo tekao. Imali smo 320 riješenih slučajeva godišnje, sada imamo 10. I to je sada zakomplikovano preko Tužilaštva BiH. Nisam optimista da će Tužilaštvo BiH imati vremena da radi ove slučajeve. Ali se ovaj proces mora nastaviti - to ne smije stati.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
"Utvrđivanje činjenica koje se odnose na nestale osobe u BiH je od izuzetne važnosti za cijelu državu, a ponajprije za obitelji nestalih osoba. Osnovno je pravo obitelji da saznaju šta se desilo sa njihovim najbiližima. Prema raspoloživim podacima oko 10.000 osoba u BiH se još vodi kao nestali. Ovakva tragična i složena situacija prouzrokuje niz osobnih, društvenih i na koncu pravnih problema. Postoje mnoga pitanja kojim se potrebno odmah posvetiti i pronaći rješenja u vezi sa potragom za nestalim osobama", kaže pravna savjetnica Misije OSCE u Tuzli Amra Hamidović.
OSCE Misija u BiH svjesna je da je pitanje nestalih osoba neraskidivno vezano za potragu za pravdom, kaže pravna savjetnica u OSCE-u.
"I u tom svjetlu otkrivanje i ekshumacije masovnih grobnica su neophodna, kao i osiguranje neophodnih sredstava koja služe da bi se ovi podaci, odnosno fizički dokazi iskoristili u sudskim postupcima protiv osoba, pojedinaca optuženih za ubistva i nestanke ljudi. Naravno, ova djela pravno kvalificiraju kao krivična djela genocida ili zločina protiv čovječnosti. Zbog toga je pravni okvir, kao i odnos politike prema ovome pitanju u BiH od velike važnosti. Ovo prije svega zbog osiguranja efikasnog sprovođenja istraga u mnogim krivičnim predmetima u vezi sa zločinima počinjenim u ratu", navodi Amra Hamidović.
Do sada su nadležnost nad ekshumacijama imala kantonalna i okružna tužilaštva u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, podsjećaju iz OSCE-a.
"U praksi se to realiziralo na način da su tužioci iz FBiH prisustvovali ekshumacijama žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području RS, i obratno - tužitelji iz RS su nadzirali ekshumacije žrtava srpske nacionalnosti na području FBiH. Ovakvo uređenje je prouzrokovalo dojam nacionalne pristrasnosti u provođenju ovih istražnih radnji, jer se odstupalo od principa mjesne nadležnosti za počinjena zlodjela. Međutim, u junu 2010. godine, na kolegiju tužilaca FBiH donesena je odluku kojom se prekida ovakva praksa. Obrazloženje je bilo da je ovakva praksa suprotna principu teritorijalnosti. Ovaj postupak, odnosno ovo rješenje dovelo je u pitanje nastavak rada na brojnim ekshumacijama koje su bile u toku ugrožavajući tako otvorene istrage u predmetima ratnih zločina i pravo porodica da znaju šta se desilo sa njihovim najbližima. Stoga je sporazum koji je postignut u avgustu 2010. godine, kojim se predviđa da Tužilaštvo BiH preuzme sve ekshumacije na teritoriji BiH, pozitivno rješenje.Osiguranje integriteta procesa ekshumacije je neophodno da bi se osigurala garancija postizanja pravde i istine za žrtve, preživjele i za njihove porodice", poruka je OSCE-a, koju prenosi pravna savjetnica Misije u Tuzli.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH.
No, vlasti RS podržavaju entitetsko tijelo sličnih odgovornosti kakve ima Intitut za nestale BiH i kritičan je prema njegovom radu. Politizacija ovog pitanja uticala je na rad Instituta, stoji u analizi EK.
Goran Krčmar, šef Operativnog tima za traženje nestalih RS svjestan je političkih uplitanja, ali i činjenice da je za tri i po godine rada Instituta identifikovano svega 30 Srba od 1.745 koje RS ima na svom spisku.
RSE: Gospodine Krčmar, rukovodilac ste Operativnog tima za traženje nestalih u RS. Kako, prema vašoj ocjeni, teče ovaj proces u BiH s obzirom da se još uvijek traga za oko 10.000 ljudi, a oko 3.000 ekshumiranih je još uvijek neidentifikovano?
Krčmar: Problem je što kažemo da se u BiH traži još oko 10.000. Još niko ne zna tačno koliko je u BiH nestalo ljudi. Imamo informacije iz ’96. do 12.000. Naime, RS na svom spisku ima 1.745 nestalih i te sve podatke smo dostavili Institutu BiH, koji je bio u skladu sa zakonom dužan da ustanovi evidenciju nestalih lica. Znači, jednostavno proces traženja Srba je zaustavljen, ali isto tako i bošnjačke i hrvatske porodice nisu zadovoljne sa ovim procesom. Prvenstveno se mora utvrditi pravo činjenično stanje koliko je ljudi nestalo na ovim prostorima da bi se moglo bilo šta dalje raditi. Ovdje je u pitanju diskriminacija jedne strane i nezadovoljstvo porodica RS koje iskazuju sada i svojim protestima i pozivom na ostavku određenih ljudi u Institutu BiH.
RSE: Na koji način bi, prema vašem mišljenju, bilo najlakše i koji bi bio najpouzdaniji način da se utvrdi koji je za broj je za kojim se traga danas?
Krčmar: Isključivo u skladu sa Zakonom o nestalim licima je uspostava centralne evidencije nesatlih lica koji je dužan Institut da uspostavi do kraja 2008. godine. Da bi se bilo šta dalje moglo raditi, znači prvenstveno se morala uspostaviti centralna evidencija nestalih, ali, nažalost, bosanska strana još uvijek nije dostavila svoje spiskove i to ostavlja veliki prostor za manipulaciju, koja je svakodnevno prisutna i u javnosti i u medijima. Drugo, da bi se ubrzao proces, moraju se u proces uvesti ljudi koji znaju ovaj posao raditi, a politika mora izaći iz ovog procesa. Ovo nije političko pitanje. Ovo prvenstveno mora biti humanitarno pitanje, pa onda krivično-pravno, a nikako političko pitanje.
RSE: Bavi li se Operativni tim za traženje nestalih RS traženjem nesrpskih žrtava?
Krčmar: Itekako. Zadnja lokacija koje je urađena to je pet Hrvata iz Kotor Varoši koje smo pronašli, zatim Bošnjaci u Posavini. Dosta slučajeva je riješeno koji nisu Srbi. Nismo mi opterećeni, niti smo ikada bili opterećeni, ni prije osnivanja Instituta. Bitno nam je da se svaki slučaj riješi.
RSE: Kakvi su vaši rezultati rada tokom ove godine?
Krčmar: Problem je što mi informacije dostavljamo Tužilaštvu BiH, znači informacije o lokacijama pojedinačnih masovnih grobnica, i Tužilaštvo BiH dalje treba da izda naredbu. Međutim, problem je u Tužilaštvu BiH gdje se čeka na naredbe po godinu dana. Evo jučer npr. urađena je jedna ekshumacija po našoj informaciji, a 2008. smo dostavili informaciju Tužilaštvu BiH i Institutu - tako da je vrlo teško napraviti nekakav presjek. Mi možemo govoriti o onome što je pronađeno, a o onome što je u proceduri vrlo teško je i vrlo nezahvalno govoriti.
Proces ne smije stati
RSE: Dobro, šta je do sada urađeno, šta govore vaši podaci?
Krčmar: Vrlo malo je urađeno. Evo ja posmatram spiskove nestalih iz RS. Za nepune tri godine rada Instituta urađeno je negdje 30 slučajeva, znači identifikovano je 30 Srba sa našeg spiska, što je vrlo malo ako se uzme u obzir da je prosjek godišnji bio 320 slučajeva, a sad imamo 10 slučajeva na godišnjem nivou. Znači to je bukvalno zastoj u procesu traženja. To je stvarno poražavajuće, ali ja opet kažem prvenstveno mora politika iz ove priče izaći da bi se moglo dalje raditi. Imamo ljude u BiH koji znaju i koji mogu i koji su dokazali da ovaj proces mogu ubrzati. Međutim, oni se moraju vratiti u proces. Ovakvo stanje je neodrživo, stvarno.
RSE: Je li Operativni tim za traženje nestalih RS sam nešto radio?
Krčmar: Da. Mi što možemo raditi to je isključivo da možemo dostaviti informaciju Tužilaštvu BiH. Dalje je na Tužilaštvu BiH i na Institutu da izvrše ekshumacije i identifikacije tih tijela. Međutim, taj proces sada bukvalno stoji, ili treba možda godina dana, ili dvije, da se donese jedna obična naredba. Takvi slučajevi su se prije formiranja Instituta su se rješavali u roku možda dva dana. A sada trebaju dvije godine. Jednostavno moramo koristiti nekakva pozitivna iskustva koja su nekada davala rezultate, da se vratimo tim iskustvima i da nastavimo. Sve ono što je tim uradio dostavio je Tužilaštvu BiH.
Međutim, mi ne možemo dalje uraditi, mi ne možemo ući u proces ekshumacije i identifikacije koje su u isključivoj nadležnosti Suda BiH. Tu je taj problem.
RSE: Do sada je bilo dosta problema oko te mjesne nadležnosti. Od 1. januara sljedeće godine isključivo nadležnost za ekshumacije biće na Sudu BiH. Hoće li ovo dodatno zakomplikovati situaciju i još na duži rok produžiti ekshumacije?
Krčmar: Ja sam ubijeđen da hoće. Ubijeđen sam da hoće i nisam optimista. Reći ću vam zašto. Postojao je jedan banjalučki sporazum gdje su strane preko nadležnih tužilaštava i sudova ostvarivale svoje interese i proces je išao dosta brže nego sada. Međutim, imajući u vidu da je u Tužilaštvu BiH koje je isključivo nadležno za ratne zločine preko 20.000 predmeta, nije realno očekivati da će se to ubrzati. Tu će doći do većeg zastoja i iskomplikovaće stvar. Moramo se vratiti našoj nekadašnjoj pozitivnoj praksi koja je stvarno dala rezultat. Proces je brzo tekao. Imali smo 320 riješenih slučajeva godišnje, sada imamo 10. I to je sada zakomplikovano preko Tužilaštva BiH. Nisam optimista da će Tužilaštvo BiH imati vremena da radi ove slučajeve. Ali se ovaj proces mora nastaviti - to ne smije stati.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
O pitanju nestalih iz ugla OSCE-a
O pitanju nestalih iz ugla OSCE-a"Utvrđivanje činjenica koje se odnose na nestale osobe u BiH je od izuzetne važnosti za cijelu državu, a ponajprije za obitelji nestalih osoba. Osnovno je pravo obitelji da saznaju šta se desilo sa njihovim najbiližima. Prema raspoloživim podacima oko 10.000 osoba u BiH se još vodi kao nestali. Ovakva tragična i složena situacija prouzrokuje niz osobnih, društvenih i na koncu pravnih problema. Postoje mnoga pitanja kojim se potrebno odmah posvetiti i pronaći rješenja u vezi sa potragom za nestalim osobama", kaže pravna savjetnica Misije OSCE u Tuzli Amra Hamidović.
OSCE Misija u BiH svjesna je da je pitanje nestalih osoba neraskidivno vezano za potragu za pravdom, kaže pravna savjetnica u OSCE-u.
"I u tom svjetlu otkrivanje i ekshumacije masovnih grobnica su neophodna, kao i osiguranje neophodnih sredstava koja služe da bi se ovi podaci, odnosno fizički dokazi iskoristili u sudskim postupcima protiv osoba, pojedinaca optuženih za ubistva i nestanke ljudi. Naravno, ova djela pravno kvalificiraju kao krivična djela genocida ili zločina protiv čovječnosti. Zbog toga je pravni okvir, kao i odnos politike prema ovome pitanju u BiH od velike važnosti. Ovo prije svega zbog osiguranja efikasnog sprovođenja istraga u mnogim krivičnim predmetima u vezi sa zločinima počinjenim u ratu", navodi Amra Hamidović.
Do sada su nadležnost nad ekshumacijama imala kantonalna i okružna tužilaštva u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, podsjećaju iz OSCE-a.
"U praksi se to realiziralo na način da su tužioci iz FBiH prisustvovali ekshumacijama žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području RS, i obratno - tužitelji iz RS su nadzirali ekshumacije žrtava srpske nacionalnosti na području FBiH. Ovakvo uređenje je prouzrokovalo dojam nacionalne pristrasnosti u provođenju ovih istražnih radnji, jer se odstupalo od principa mjesne nadležnosti za počinjena zlodjela. Međutim, u junu 2010. godine, na kolegiju tužilaca FBiH donesena je odluku kojom se prekida ovakva praksa. Obrazloženje je bilo da je ovakva praksa suprotna principu teritorijalnosti. Ovaj postupak, odnosno ovo rješenje dovelo je u pitanje nastavak rada na brojnim ekshumacijama koje su bile u toku ugrožavajući tako otvorene istrage u predmetima ratnih zločina i pravo porodica da znaju šta se desilo sa njihovim najbližima. Stoga je sporazum koji je postignut u avgustu 2010. godine, kojim se predviđa da Tužilaštvo BiH preuzme sve ekshumacije na teritoriji BiH, pozitivno rješenje.Osiguranje integriteta procesa ekshumacije je neophodno da bi se osigurala garancija postizanja pravde i istine za žrtve, preživjele i za njihove porodice", poruka je OSCE-a, koju prenosi pravna savjetnica Misije u Tuzli.
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH.