U logorima širom BiH, prema podacima Saveza logoraša BiH, 20.000 osoba je ubijeno, a oko 55.000 njih je preživjelo najstrašnije torture. Međutim, osim Potočara i Srebrenice, gotovo da nema nijednog obilježja koje ukazuje na mjesta gdje su ljudi mučeni, silovani, ubijani. Dapače, mjesta stradanja i golgote danas su lječilišta, hoteli, ili skladišta privatnih kompanija.
Omarska, jedan od najstrašnijih prijedorskih logora smrti, nema ni tablu kojom se označava da je tu nekad bio logor kroz koji je za samo tri mjeseca, prema podacima Haškog suda prošlo 3.334 zatočenika, od toga 36 žena. Oko 900 osoba je ubijeno.
Preživjeli logoraši su potvrdili stravična mučenja i ubistva:
„Jednu noć su me pretukli tako da sam četiri dana bio u komi. Bio sam izbačen na hrpu leševa i tu me je našao jedan od kolega i vratio me nazad među žive.“
„Spomenici žrtvama holokausta u Berlinu nisu izgrađeni od strane Jevreja već Nijemaca. U Aušvicu u Poljskoj vidjećete najbolji spomenik od svih. Na njemu ništa nije rađeno, ostavljen je kakav je i bio - kao da su jučer otišli. Tako je i Omarska izgledala do, ako se ne varam, 2001. godine. Sada je Omarska ponovno rudnik. Ljudi u Prijedoru će vam reći da tamo nije bio logor i da je sve to izmišljotina novinara. U Omarskoj, koja je u vlasništvu trećeg najbogatijeg čovjeka na svijetu, nema spomenika jer općina Prijedor ne želi tamo spomenik, a biznismen se ne želi zamjeriti općini Prijedor. To nije pomirenje i to nije ono što se dogodilo u Berlinu. To nije ono što je generacija Joška Fišera uradila kako bi Njemačku povela u demokraciju“, kaže Vuliami.
Foča, Miljevina, Kula
Hotel „Sanus“ u Sanskom Mostu i danas je hotel, jednako kao i „Vilina vlas“ u Višegradu, čuvena po silovanju nesrpskih žena i djevojaka.
I dok ispred hotela „Sanus“, koji se nalazi u FBiH, postoji memorijalna ploča, „Vilina vlas“ u RS ničim nije obilježena kao stratište, uz mnoga druga mjesta, poput fočanske sportske dvorane „Partizan“ u kojoj su žene nesrpske nacionalnosti sistematski silovane, a u kojoj se danas održavaju takmičenja.
„Zloglasni logor, mučilište, Hotel ’Vilina vlas’ je danas nastavio sa daljim radom liječilišta, banje za rehabilitaciju, kao da se nikada nije ništa desilo. Zloglasni logor ’Partizan’, gdje je bilo masovno, sistematsko silovanje, odvođenje djevojčica i djevojaka i žena - danas u njemu, kad smo posljednji put išli, igrali su košarku“, kaže predsjednica Udruženja Žene žrtve rata Bakira Hasečić.
Karamanova kuća u Miljevini mjesto je stradanja Bošnjakinja iz Foče. Niko ne bi živio u bivšem logoru, kaže vlasnik kuće Nusret Karaman, pa je stoga odlučio da je ostavi onakvom kakva je i bila. Podnio je i zahtjev da se kuća pretvori u memorijalni centar.
„Ova je kuća već poznata u svijetu. O njoj se stalno priča, ali, nažalost, još nije dobila status da bude memorijalni centar. To sam na sudu, tražim, ganjam se već odavno. Ovo sve treba zaboraviti. Nažalost, dovodili su mlade cure, npr. odavdje dvije, jedna je bila 12 godina, kolegica moje kćerke. Radili su šta su htjeli. Ja sam sve izgubio. Ovo niko neće kupiti, jer niko ne može živjeti u logoru. Ko će u jednom Dahau, ko će u jednom Aušvicu živjeti? Niko“, kaže Karaman.
Kula u Sarajevu je i dalje zatvor, kao i fočanski KP dom kroz koji je prošlo 700 zatočenika nesrpske nacionalnosti, čija se dob kretala od 15 pa do 80 godina. Oko 200 zatočenika nikad nije pronađeno.
Ni logori u kojima su tokom rata bili zatočeni Srbi ničim ne odaju svoju nekadašnju zloglasnu namjenu, kaže predsjednik Saveza logoraša RS Branislav Dukić navodeći primjere:
„Primjer za logor Kasarnu ’Viktor Bubanj’, kroz koji je prošlo 5.000 Srba – tu su smješteni Tužilaštvo i Sud BiH. Znamo da su u mnogo logora, kao što su Tarčin, Čelebići, Silos i ostali, otvorene privatne firme.“
Predsjednik Udruženja logoraša iz Mostara Tarik Tanović ističe kako se danas u bivšim mostarskim logorima školuju djeca i igraju utakmice.
„Poznato je da je bio logor na Univerzitetu, današnjem Sveučilištu. Ne postoji spomen-ploča da je to bio logor, odnosno da su tu bili zatočeni ljudi“, kaže Tanović.
Lokacija na kojoj je bio logor Heliodrom planirana je za gradnju najvećeg zatvora u FBiH. Zemljoradnička zadruga Kravica u Bratuncu još uvijek je ruševina koja odaje svu tragediju koja je zadesila oko 1.000 Bošnjaka zatvorenih i ubijenih na ovoj lokaciji.
Većina logora bila je smještena u prostorima srednjih ili osnovnih škola. U njima se i danas obrazuju djeca koja, uglavnom, ne znaju da su u učionicama i hodnicima po kojima oni danas trče nekad mučeni i ubijani ljudi i silovane njihove vršnjakinje.
*****
Ostali prilozi iz programa Pred licem pravde:
Slučaj Ganić otvorio šanse za oslobađanje Jurišića
Nekad iza nišana, danas na istom poslu
Slučaj Glavaš: Pravne prepreke u izdržavanju kazne
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Omarska, jedan od najstrašnijih prijedorskih logora smrti, nema ni tablu kojom se označava da je tu nekad bio logor kroz koji je za samo tri mjeseca, prema podacima Haškog suda prošlo 3.334 zatočenika, od toga 36 žena. Oko 900 osoba je ubijeno.
Preživjeli logoraši su potvrdili stravična mučenja i ubistva:
„Jednu noć su me pretukli tako da sam četiri dana bio u komi. Bio sam izbačen na hrpu leševa i tu me je našao jedan od kolega i vratio me nazad među žive.“
Ed Vuliami na obilježavanju 18. godišnjice zatvaranja logora Omarska, 6. avgust 2010, foto: Erduan Katana
Omarskoj je vraćena je prijeratna namjena i danas se nalazi u sklopu rudnika Ljubija. Novinar lista Guardian, koji je i jedan od najzaslužnijih za otkrivanje prijedorskih logora, Ed Vuliami zgrožen je ovom činjenicom.
„Spomenici žrtvama holokausta u Berlinu nisu izgrađeni od strane Jevreja već Nijemaca. U Aušvicu u Poljskoj vidjećete najbolji spomenik od svih. Na njemu ništa nije rađeno, ostavljen je kakav je i bio - kao da su jučer otišli. Tako je i Omarska izgledala do, ako se ne varam, 2001. godine. Sada je Omarska ponovno rudnik. Ljudi u Prijedoru će vam reći da tamo nije bio logor i da je sve to izmišljotina novinara. U Omarskoj, koja je u vlasništvu trećeg najbogatijeg čovjeka na svijetu, nema spomenika jer općina Prijedor ne želi tamo spomenik, a biznismen se ne želi zamjeriti općini Prijedor. To nije pomirenje i to nije ono što se dogodilo u Berlinu. To nije ono što je generacija Joška Fišera uradila kako bi Njemačku povela u demokraciju“, kaže Vuliami.
Foča, Miljevina, Kula
Hotel „Sanus“ u Sanskom Mostu i danas je hotel, jednako kao i „Vilina vlas“ u Višegradu, čuvena po silovanju nesrpskih žena i djevojaka.
I dok ispred hotela „Sanus“, koji se nalazi u FBiH, postoji memorijalna ploča, „Vilina vlas“ u RS ničim nije obilježena kao stratište, uz mnoga druga mjesta, poput fočanske sportske dvorane „Partizan“ u kojoj su žene nesrpske nacionalnosti sistematski silovane, a u kojoj se danas održavaju takmičenja.
„Zloglasni logor, mučilište, Hotel ’Vilina vlas’ je danas nastavio sa daljim radom liječilišta, banje za rehabilitaciju, kao da se nikada nije ništa desilo. Zloglasni logor ’Partizan’, gdje je bilo masovno, sistematsko silovanje, odvođenje djevojčica i djevojaka i žena - danas u njemu, kad smo posljednji put išli, igrali su košarku“, kaže predsjednica Udruženja Žene žrtve rata Bakira Hasečić.
Karamanova kuća u Miljevini mjesto je stradanja Bošnjakinja iz Foče. Niko ne bi živio u bivšem logoru, kaže vlasnik kuće Nusret Karaman, pa je stoga odlučio da je ostavi onakvom kakva je i bila. Podnio je i zahtjev da se kuća pretvori u memorijalni centar.
„Ova je kuća već poznata u svijetu. O njoj se stalno priča, ali, nažalost, još nije dobila status da bude memorijalni centar. To sam na sudu, tražim, ganjam se već odavno. Ovo sve treba zaboraviti. Nažalost, dovodili su mlade cure, npr. odavdje dvije, jedna je bila 12 godina, kolegica moje kćerke. Radili su šta su htjeli. Ja sam sve izgubio. Ovo niko neće kupiti, jer niko ne može živjeti u logoru. Ko će u jednom Dahau, ko će u jednom Aušvicu živjeti? Niko“, kaže Karaman.
Kula u Sarajevu je i dalje zatvor, kao i fočanski KP dom kroz koji je prošlo 700 zatočenika nesrpske nacionalnosti, čija se dob kretala od 15 pa do 80 godina. Oko 200 zatočenika nikad nije pronađeno.
Ni logori u kojima su tokom rata bili zatočeni Srbi ničim ne odaju svoju nekadašnju zloglasnu namjenu, kaže predsjednik Saveza logoraša RS Branislav Dukić navodeći primjere:
„Primjer za logor Kasarnu ’Viktor Bubanj’, kroz koji je prošlo 5.000 Srba – tu su smješteni Tužilaštvo i Sud BiH. Znamo da su u mnogo logora, kao što su Tarčin, Čelebići, Silos i ostali, otvorene privatne firme.“
Predsjednik Udruženja logoraša iz Mostara Tarik Tanović ističe kako se danas u bivšim mostarskim logorima školuju djeca i igraju utakmice.
„Poznato je da je bio logor na Univerzitetu, današnjem Sveučilištu. Ne postoji spomen-ploča da je to bio logor, odnosno da su tu bili zatočeni ljudi“, kaže Tanović.
Lokacija na kojoj je bio logor Heliodrom planirana je za gradnju najvećeg zatvora u FBiH. Zemljoradnička zadruga Kravica u Bratuncu još uvijek je ruševina koja odaje svu tragediju koja je zadesila oko 1.000 Bošnjaka zatvorenih i ubijenih na ovoj lokaciji.
Većina logora bila je smještena u prostorima srednjih ili osnovnih škola. U njima se i danas obrazuju djeca koja, uglavnom, ne znaju da su u učionicama i hodnicima po kojima oni danas trče nekad mučeni i ubijani ljudi i silovane njihove vršnjakinje.
*****
Ostali prilozi iz programa Pred licem pravde:
Slučaj Ganić otvorio šanse za oslobađanje Jurišića
Nekad iza nišana, danas na istom poslu
Slučaj Glavaš: Pravne prepreke u izdržavanju kazne
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)