Prošle sedmice iz Višegrada je pobjegao Momir Savić, koji je Sud Bosne i Hercegovine osudio na 17 godina zatvora zbog zločina u tom gradu. Sud ga je pustio na slobodu nakon prvostepene presude, no dan prije nego je trebala biti izrečena drugostepena presuda, Savić je nestao.
Tužilaštvo tvrdi da je tražilo od Suda da ga pusti na slobodu do izricanja presude, što u Sudu demantuju. Nije ovo prvi slučaj bjekstva osoba optuženih za ratne zločine, a predstavnici nevladinog sektora kažu kako se sve dešava upravo zbog loše saradnje Tužilaštva i Suda.
Iako postoji sumnja da je Savić iz Višegrada prebjegao u Srbiju, potjernica za njim raspisana je samo na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Istovremeno, bijeg Momira Savića ukazao je na nesaradnju između državnog suda i tužilaštva, ali i pokrenuo pitanje kako je moguće da optuženog za ratne zločine sud pusti na slobodu do izricanje drugostepene presude.
U Sudu BiH kažu kako su u prvostepenom postupku Saviću bile određene mjere pritvora zbog mogućnosti uticaja na svjedoke, ali nakon okončanog postupka su mu izrečene, kako kaže portparolka Selma Hadžić, blaže mjere:
„Sud BiH je nakon okončanog dokaznog postupka Tužilaštva BiH uvažio prijedlog odbrane i 17. decembra 2008. godine ukinuo pritvor i odredio mjere zabrane za Momira Savića. Tužilaštvo BiH se na ovu odluku nije žalilo.“
Uprkos navodima Suda BiH kako Tužilaštvo nije ulagalo žalbe na odluke o ukidanju pritvora Saviću, u bh.Tužilaštvu odlučno odbacuju te navode. Tvrde da su prilikom iznošenja završnih riječi tražili određvanje pritvora zbog opasnosti od bjekstva i njegovog uznemiravanja javnosti ukoliko bi boravio na slobodi. Portparol Boris Grubešić:
„Tužiteljstsvo BiH, u pravilu,u predmetima ratnih zločina traži određivanje mjere pritvora za osumnjičene i optužebne osobe jer se radi o osobama kojima je zaprijećena velika zatvorska kazna ukoliko budu osuđeni i zbog postojanja realne opasnosti da će oni, ukoliko se nađu na slobodi, pobjeći. Međutim, konačna odluka je na Sudu i odluku o pritvoru donosi Sud.“
Povratnici u Višegrad uznemireni
I dok traju međusobne optužbe na relaciji Sud - Tužilaštvo, indikativno je kako je Momir Savić znao da će mu 16. maja biti uručeno rješenje sudskog vijeća o pritvoru i drugostepena presuda prema kojem je njegova kazna sa 18 preinačena na 17 godina zatvora.
U Udruženju Žena žrtava rata to povezuju sa saradnjom policije i optuženika za ratne zločine, na šta su, kako kaže predsjednica Bakira Hasečić, ranije upozoravali sudske institucije. Prema njenim riječima, ukidanje pritvora Momiru Saviću uznemirilo je ionako malobrojne povratnike u Višegrad, ali i one koji su svjedočili protiv njega tokom postupka:
„Ne možemo shvatiti da ratni zločinac koji je klao, silovao, ubijao, bio na komandnoj odgovornosti se mogao da se brani sa slobode, u gradu gdje povratnici se niti smiju vratiti, i oni koji smognu snage da se vrate svaki dan spavaju i žive na opreznosti, svaki dan gledaju njega i ostale ratne zločince, što je neshvatljivo u bilo kom sistemu, a posebno u našoj BiH znajući kakav su genocid i agersija izvršeni.“
Predsjednica Društva za ugrožene narode Fadila Memišević ističe da je Savićevim puštanjem na slobodu, bez obzira na to što je Sud odredio da ga policija posjećuje svaki dan, ta pravosudna institucija izgubila kredibilitet kod žrtava. Ona navodi kako se ničim ne može opravdati ukidanje pritvora, te da se radi o sukobu Tužilaštva i Suda BiH:
„Posebno u Višegradu - znam sigurno da tamo nema više od 10 ljudi koji su se vratili - žrtvama je poruka: ’Ne vraćajte se jer vi koji se osmjelite vratiti imaćete sigurno odmazdu.’ Amoralno je tražiti od žrtve da dođe u ruke počinalaca.“
Momir Savić nije prvi slučaj bjekstva osoba optuženih za ratne zločine koji se brane sa slobode. Prošle godine, nakon što je pušten iz pritvora, pobjegao je i Mirko Todorović, koji je osuđen na 13 godina zatvora zbog učešća u zločinima protiv čovječnosti počinjenim u Bratuncu.
A 2007. godine iz Kazneno-popravnog doma u Foči pobjegao je i Radovan Stanković, osuđen na 20 godina zatvora za ratni zločin u Foči. I Todorović i Stanković još uvijek nisu nađeni.
****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Majke Srebrenice će na godišnjicu genocida tužiti Carlu del Ponte
Koliko Mladićevi dnevnici potvrđuju dogovore o podjeli Bosne
Doyle: Političke vođe trebaju prihvatiti odgovornost za svoje ljude
„Vive žene“ pružaju psihosocijalnu pomoć svjedocima
Međusobne optužbe Suda i Tužilaštva zbog bijega Savića
Proglašenje Mladića mrtvim nema veze sa potragom
****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Tužilaštvo tvrdi da je tražilo od Suda da ga pusti na slobodu do izricanja presude, što u Sudu demantuju. Nije ovo prvi slučaj bjekstva osoba optuženih za ratne zločine, a predstavnici nevladinog sektora kažu kako se sve dešava upravo zbog loše saradnje Tužilaštva i Suda.
Iako postoji sumnja da je Savić iz Višegrada prebjegao u Srbiju, potjernica za njim raspisana je samo na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Istovremeno, bijeg Momira Savića ukazao je na nesaradnju između državnog suda i tužilaštva, ali i pokrenuo pitanje kako je moguće da optuženog za ratne zločine sud pusti na slobodu do izricanje drugostepene presude.
U Sudu BiH kažu kako su u prvostepenom postupku Saviću bile određene mjere pritvora zbog mogućnosti uticaja na svjedoke, ali nakon okončanog postupka su mu izrečene, kako kaže portparolka Selma Hadžić, blaže mjere:
„Sud BiH je nakon okončanog dokaznog postupka Tužilaštva BiH uvažio prijedlog odbrane i 17. decembra 2008. godine ukinuo pritvor i odredio mjere zabrane za Momira Savića. Tužilaštvo BiH se na ovu odluku nije žalilo.“
Uprkos navodima Suda BiH kako Tužilaštvo nije ulagalo žalbe na odluke o ukidanju pritvora Saviću, u bh.Tužilaštvu odlučno odbacuju te navode. Tvrde da su prilikom iznošenja završnih riječi tražili određvanje pritvora zbog opasnosti od bjekstva i njegovog uznemiravanja javnosti ukoliko bi boravio na slobodi. Portparol Boris Grubešić:
„Tužiteljstsvo BiH, u pravilu,u predmetima ratnih zločina traži određivanje mjere pritvora za osumnjičene i optužebne osobe jer se radi o osobama kojima je zaprijećena velika zatvorska kazna ukoliko budu osuđeni i zbog postojanja realne opasnosti da će oni, ukoliko se nađu na slobodi, pobjeći. Međutim, konačna odluka je na Sudu i odluku o pritvoru donosi Sud.“
Povratnici u Višegrad uznemireni
I dok traju međusobne optužbe na relaciji Sud - Tužilaštvo, indikativno je kako je Momir Savić znao da će mu 16. maja biti uručeno rješenje sudskog vijeća o pritvoru i drugostepena presuda prema kojem je njegova kazna sa 18 preinačena na 17 godina zatvora.
U Udruženju Žena žrtava rata to povezuju sa saradnjom policije i optuženika za ratne zločine, na šta su, kako kaže predsjednica Bakira Hasečić, ranije upozoravali sudske institucije. Prema njenim riječima, ukidanje pritvora Momiru Saviću uznemirilo je ionako malobrojne povratnike u Višegrad, ali i one koji su svjedočili protiv njega tokom postupka:
„Ne možemo shvatiti da ratni zločinac koji je klao, silovao, ubijao, bio na komandnoj odgovornosti se mogao da se brani sa slobode, u gradu gdje povratnici se niti smiju vratiti, i oni koji smognu snage da se vrate svaki dan spavaju i žive na opreznosti, svaki dan gledaju njega i ostale ratne zločince, što je neshvatljivo u bilo kom sistemu, a posebno u našoj BiH znajući kakav su genocid i agersija izvršeni.“
Oni koji smognu snage da se vrate svaki dan spavaju i žive na opreznosti, svaki dan gledaju njega i ostale ratne zločince, što je neshvatljivo u bilo kom sistemu, a posebno u našoj BiH znajući kakav su genocid i agersija izvršeni.
Predsjednica Društva za ugrožene narode Fadila Memišević ističe da je Savićevim puštanjem na slobodu, bez obzira na to što je Sud odredio da ga policija posjećuje svaki dan, ta pravosudna institucija izgubila kredibilitet kod žrtava. Ona navodi kako se ničim ne može opravdati ukidanje pritvora, te da se radi o sukobu Tužilaštva i Suda BiH:
„Posebno u Višegradu - znam sigurno da tamo nema više od 10 ljudi koji su se vratili - žrtvama je poruka: ’Ne vraćajte se jer vi koji se osmjelite vratiti imaćete sigurno odmazdu.’ Amoralno je tražiti od žrtve da dođe u ruke počinalaca.“
Momir Savić nije prvi slučaj bjekstva osoba optuženih za ratne zločine koji se brane sa slobode. Prošle godine, nakon što je pušten iz pritvora, pobjegao je i Mirko Todorović, koji je osuđen na 13 godina zatvora zbog učešća u zločinima protiv čovječnosti počinjenim u Bratuncu.
A 2007. godine iz Kazneno-popravnog doma u Foči pobjegao je i Radovan Stanković, osuđen na 20 godina zatvora za ratni zločin u Foči. I Todorović i Stanković još uvijek nisu nađeni.
****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:
Majke Srebrenice će na godišnjicu genocida tužiti Carlu del Ponte
Koliko Mladićevi dnevnici potvrđuju dogovore o podjeli Bosne
Doyle: Političke vođe trebaju prihvatiti odgovornost za svoje ljude
„Vive žene“ pružaju psihosocijalnu pomoć svjedocima
Međusobne optužbe Suda i Tužilaštva zbog bijega Savića
Proglašenje Mladića mrtvim nema veze sa potragom
****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)