Zaštita svjedoka jedan je od temelja pravde i pomirenja u zemljama bivše Jugoslavije, stav je Vijeća Evrope koje je o ovoj, ali i drugim temama koje se dotiču pomirenja u ovom regionu, raspravljalo prošle sedmice.
Nijedna zemlja nema savršen sistem, a napredak na tom polju mora biti ostvaren, ocijenio je izvjestilac i autor RezolucijeŽan Šarl Gardeto.
Svjedoci u predmetima za ratne zločine u BiH nisu dovoljno zaštićeni, te niti jedan sud, izuzev Državnog, nije u mogućnosti ponuditi adekvatnu zaštitu.
Propusta u mjerama zaštite ima, a vlasti ne istražuju prijetnje smrću kako svjedocima tako i članovima njihovih porodica, navodi se u izvještaju.
Ukoliko se svjedoci nađu u situaciji u kojoj im je potrebna zaštita, često je ne dobiju ili ona nije adekvatna.
Svjedoci koji se na sudu pojavljuju pod mjerama zaštite dobijaju pozive poštom.
Ovo pokazuje koliko su mjere zaštite neefikasne, jer je naročito u manjim zajednicama lako saznati da je osoba pozvana da svjedoči, stoji u izvještaju Vijeća Evrope.
Nespremnost za svjedočenje
Jedan od primjera je i zaštićena svjedokinja, u predmetu kojem se osumnjičenom za ratni zločin sudi za ubistvo maloljetne djevojke tokom rata u Bosni i Hercegovini, koja kaže da je imala niz neprijatnosti na entitetskom sudu.
Iako je imala status svjedoka čiji identitet se nije trebao znati, prije i poslije suđenja svi su znali ko je ona.
„Dobijate obavijest na adresu na koju niste kročili 14 godina, gdje ste i službeno odjavljeni, poziv kao svjedoka na glavni pretres. Mislim da svjedoci nemaju nikakvu zaštitu, nikakvu sigurnost. Sve se odvija u dvoranama gdje vrlo blizu sjedite uz počinitelje, gotovo jedni druge možete dohvatiti rukama, svjedoci se pozivaju telefonom, nemaju nikakvu zaštitu“, priča ona.
Slučajevi otkrivanja identiteta od strane advokata u sudnici, također, nisu kažnjeni. Rascjepkanost sudova pogoduje smanjenoj mogućnosti zaštite svjedoka, a državna Agencija za istrage i zaštitu nema ingerencije da štiti svjedoke na nižim nivoima.
Predloženi zakon po kojem bi Agencija imala ingerencije da proširi svoje aktivnosti, uključujući i krajnje mjere poput relokacije svjedoka i promjene identiteta, nikada nije usvojen.
Zbog stanja kakvo jeste svjedoci se sve rjeđe opredjeljuju na pojavljivanje pred sudovima. Nijaz Mehmedbašić, glavni tužilac u Hercegovačko-neretvanskom kantonu:
„S obzirom da svjedoke treba ubijediti da svjedoče, sa svjedocima je kudikamo bilo lakše, i bilo bi lakše, dokazivati ovu vrstu krivičnih djela da se to radilo pravovremeno, 2000. godine ili nešto ranije. Međutim, danas to ide kudikamo teže. Svjedoci jednostavno nisu više spremni da svjedoče. I to je osnovni problem - da su se ljudi vratili na svoja ognjišta, u svoje kuće, da su se ponovo približili i zbližili sa dojučerašnjim susjedima i komšijama, da su to ljudi iz ove ili one nacionalne grupacije, što sve utiče na njihovu odluku da pokazuju određenu nespremnost za svjedočenje“, navodi Mehmedbašić.
Aktivnije uključenje Agencije za istragu i zaštitu, uz njeno jačanje, te provedba strategije o procesuiranju ratnih zločina koja u sebi sadrži sve potrebne mehanizme su, prema zaključku iz izvještaja Vijeća Evrope, najbolje rješenje za adekvatnu zaštitu svjedoka u BiH.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autor programa Dženana Halimović)
Nijedna zemlja nema savršen sistem, a napredak na tom polju mora biti ostvaren, ocijenio je izvjestilac i autor RezolucijeŽan Šarl Gardeto.
Svjedoci u predmetima za ratne zločine u BiH nisu dovoljno zaštićeni, te niti jedan sud, izuzev Državnog, nije u mogućnosti ponuditi adekvatnu zaštitu.
Propusta u mjerama zaštite ima, a vlasti ne istražuju prijetnje smrću kako svjedocima tako i članovima njihovih porodica, navodi se u izvještaju.
Ukoliko se svjedoci nađu u situaciji u kojoj im je potrebna zaštita, često je ne dobiju ili ona nije adekvatna.
Svjedoci koji se na sudu pojavljuju pod mjerama zaštite dobijaju pozive poštom.
Ovo pokazuje koliko su mjere zaštite neefikasne, jer je naročito u manjim zajednicama lako saznati da je osoba pozvana da svjedoči, stoji u izvještaju Vijeća Evrope.
Nespremnost za svjedočenje
Jedan od primjera je i zaštićena svjedokinja, u predmetu kojem se osumnjičenom za ratni zločin sudi za ubistvo maloljetne djevojke tokom rata u Bosni i Hercegovini, koja kaže da je imala niz neprijatnosti na entitetskom sudu.
Iako je imala status svjedoka čiji identitet se nije trebao znati, prije i poslije suđenja svi su znali ko je ona.
„Dobijate obavijest na adresu na koju niste kročili 14 godina, gdje ste i službeno odjavljeni, poziv kao svjedoka na glavni pretres. Mislim da svjedoci nemaju nikakvu zaštitu, nikakvu sigurnost. Sve se odvija u dvoranama gdje vrlo blizu sjedite uz počinitelje, gotovo jedni druge možete dohvatiti rukama, svjedoci se pozivaju telefonom, nemaju nikakvu zaštitu“, priča ona.
Slučajevi otkrivanja identiteta od strane advokata u sudnici, također, nisu kažnjeni. Rascjepkanost sudova pogoduje smanjenoj mogućnosti zaštite svjedoka, a državna Agencija za istrage i zaštitu nema ingerencije da štiti svjedoke na nižim nivoima.
Predloženi zakon po kojem bi Agencija imala ingerencije da proširi svoje aktivnosti, uključujući i krajnje mjere poput relokacije svjedoka i promjene identiteta, nikada nije usvojen.
Zbog stanja kakvo jeste svjedoci se sve rjeđe opredjeljuju na pojavljivanje pred sudovima. Nijaz Mehmedbašić, glavni tužilac u Hercegovačko-neretvanskom kantonu:
„S obzirom da svjedoke treba ubijediti da svjedoče, sa svjedocima je kudikamo bilo lakše, i bilo bi lakše, dokazivati ovu vrstu krivičnih djela da se to radilo pravovremeno, 2000. godine ili nešto ranije. Međutim, danas to ide kudikamo teže. Svjedoci jednostavno nisu više spremni da svjedoče. I to je osnovni problem - da su se ljudi vratili na svoja ognjišta, u svoje kuće, da su se ponovo približili i zbližili sa dojučerašnjim susjedima i komšijama, da su to ljudi iz ove ili one nacionalne grupacije, što sve utiče na njihovu odluku da pokazuju određenu nespremnost za svjedočenje“, navodi Mehmedbašić.
Aktivnije uključenje Agencije za istragu i zaštitu, uz njeno jačanje, te provedba strategije o procesuiranju ratnih zločina koja u sebi sadrži sve potrebne mehanizme su, prema zaključku iz izvještaja Vijeća Evrope, najbolje rješenje za adekvatnu zaštitu svjedoka u BiH.
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autor programa Dženana Halimović)