Četiri godine nakon što je u Međunarodnom sudu pravde u Hagu okončan postupak po tužbi BiH protiv Srbije za agresiju i genocid, nekadašnji haški tužilac Geoffrey Nice ponovo je probudio duhove ocjenom kako bi se tužba mogla obnoviti.
Prema Nice-u, pravna procedura u ovom slučaju dopušta reviziju, pa bi tu šansu trebalo iskoristiti vodeći računa o vremenskim ograničenjima koja postoje - 10 godina od donošenja presude 2007.
Podsjetimo: tadašnje Srbija i Crna Gora nisu proglašene krivom po tužbi BiH za genocid počinjen u BiH, ali jesu odgovorne što ga nisu spriječile.
Profesor ustavnog prava iz Sarajeva Kasim Trnka, kaže da sve presude, pa i ova o odgovornosti Srbije, podliježu mogućnosti revizije, a na osnovu novih činjenica i dokaza, i ova o odgovornosti Srbije za agresiju i genocid u BiH:
„Dokle god postoje barem minimalne procesne mogućnosti, treba tragati za sudskim utvrđivanjem istine. Nove činjenice i novi dokazi, po našem mišljenju, daju dovoljno valjane argumentacije da BiH zatraži reviziju pred Međunarodnim sudom pravde.“
Zastupnik Srbije u procesu koji je vođen 2007. godine Radoslav Stojanović, profesor međunarodnog prava iz Beograda. ne negira da je revizija moguća, ali tvrdi kako za to nema dovoljnih dokaza:
„Ja bih voleo da čujem jedan argument za reviziju. Pred Međunarodnim sudom pravde vrlo je teško postići reviziju jednog završenog spora. Mora da postoji neka bitna nova činjenica koja bi promenila stav koji je taj sud zauzeo da bi on ponovo krenuo u isti spor. Što se mene lično tiče, ja mislim da tu nema nikakvog osnova. Ono što je osnovna slabost tužbe Bosna i Hercegovina bila je u tome što nije bilo genocida.“
Trnka ističe da Međunarodni sud pravde nije imao na raspolaganju sve relevantne dokumente Vrhovnog savjete odbrane tadašnje Savezne Republike Jugoslavije sa kojih je naknadno skinut embargo i koji upućuju na to da je postojala efektivna kontrola vlasti u Srbiji nad RS, kao i da je postojala genocidna namjera.
Osim toga, tu su i nootvoreni slučajevi u Tribunalu, napominje Trnka:
„U međuvremenu je doneseno niz optužnica i presuđenih slučajeva na Tribunalu za genocid - pitanje Krstića i dr., a u toku su postupci i protiv Perišića, Karadžića, Mladića, Šešelja i drugih, i mi smo uvjereni da će se u tim postupcima doći do novih, dodatnih činjenica koje će ojačati Bosnu i Hercegovinu u traženju revizije.“
Saglasnost iz RS?
Drugo otvoreno pitanje koje se postavlja u slučaju revizije tužbenog zahtjeva BiH protiv Srbije jeste da li će za reviziju procesa bila potrebna saglasnost Republike Srpske? Trnka tvrdi da se radi o nastavku istog procesa u kojem Bosna i Hercegovina ima svog agenta i koji može djelovati bez zahtjeva i odobrenja državnih institucija.
Istovremeno, Stojanović ali i pravnici iz RS ističu kako je riječ o novom procesu koji može pokrenuti samo Predsjednistvo BiH nadležno za vanjsku politiku.
„Pitanje da li bi jedna država trebala da tuži drugu suverenu državu mislim da je i laiku jasno da je to eklatnatan primjer spoljne politike. Takođe je poznato da je u Ustavu BiH veoma eksplicitno navedeno da ukoliko preglasani član Predsjedništva BiH smatra da se tim pitanjem ugoržava vitalni interes RS-a, onda sa tim pitanjem ide pred Narodnu skupštinu RS. Ukoliko se Narodna skupština složi sa tim stavom, smatra se da ta odluka Predsjedništva BiH nije ni nastala. Prema tome, sa ustavno-pravne pozicije stvar je potpuno jasna. Sa političke tačke gledišta sasvim je logično očekivati da RS neće biti saglasna s tim da druga polovina BiH tuži Republiku Srbiju“, ocjenjuje banjalučki pravni ekspert Miroslav Mikeš.
Pravni zastupnik BiH u procesu pred Međunarodnim sudom pravde protiv Srbije Sakib Softić kaže da ipak treba sačekati da se okončaju aktuelni procesi protov Perišića, Simatovića, Karadžića, Mladića, optuženih za genocid, pa tek onda razmišljati o reviziji:
„Kad se ti postupci okončaju, mi ćemo ponovno razmotriti svve nove činjenice do kojih je došao ICTY u pomenutim postupcima i onda ćemo odlučiti da li ćemo pokrenuti postupak.“
Ipak, postavlja se pitanje kakvu je konkretnu odštetu BiH mogla tražiti od Srbije jer je i sprečavanje genocida takođe međunarodna obaveza koju prema presudi nije ispunila. Da li je to odšteta porodicama žrtava ili naplata ratne štete? Softić odgovara:
„To je vrlo složeno pitanje. Vi znate da je u historiji ratovanja bilo samo jednom da je jedna država bila obavezana da plati ratnu štetu drugoj državi. To je bilo poslije Prvog svjetskog rata kad je Njemačka obavezana da silama Antante plati ratnu štetu.“
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
Prema Nice-u, pravna procedura u ovom slučaju dopušta reviziju, pa bi tu šansu trebalo iskoristiti vodeći računa o vremenskim ograničenjima koja postoje - 10 godina od donošenja presude 2007.
Podsjetimo: tadašnje Srbija i Crna Gora nisu proglašene krivom po tužbi BiH za genocid počinjen u BiH, ali jesu odgovorne što ga nisu spriječile.
Profesor ustavnog prava iz Sarajeva Kasim Trnka kaže da sve presude, pa i ova o odgovornosti Srbije, podliježu mogućnosti revizije
Profesor ustavnog prava iz Sarajeva Kasim Trnka, kaže da sve presude, pa i ova o odgovornosti Srbije, podliježu mogućnosti revizije, a na osnovu novih činjenica i dokaza, i ova o odgovornosti Srbije za agresiju i genocid u BiH:
„Dokle god postoje barem minimalne procesne mogućnosti, treba tragati za sudskim utvrđivanjem istine. Nove činjenice i novi dokazi, po našem mišljenju, daju dovoljno valjane argumentacije da BiH zatraži reviziju pred Međunarodnim sudom pravde.“
Zastupnik Srbije u procesu koji je vođen 2007. godine Radoslav Stojanović, profesor međunarodnog prava iz Beograda. ne negira da je revizija moguća, ali tvrdi kako za to nema dovoljnih dokaza:
„Ja bih voleo da čujem jedan argument za reviziju. Pred Međunarodnim sudom pravde vrlo je teško postići reviziju jednog završenog spora. Mora da postoji neka bitna nova činjenica koja bi promenila stav koji je taj sud zauzeo da bi on ponovo krenuo u isti spor. Što se mene lično tiče, ja mislim da tu nema nikakvog osnova. Ono što je osnovna slabost tužbe Bosna i Hercegovina bila je u tome što nije bilo genocida.“
Trnka ističe da Međunarodni sud pravde nije imao na raspolaganju sve relevantne dokumente Vrhovnog savjete odbrane tadašnje Savezne Republike Jugoslavije sa kojih je naknadno skinut embargo i koji upućuju na to da je postojala efektivna kontrola vlasti u Srbiji nad RS, kao i da je postojala genocidna namjera.
Osim toga, tu su i nootvoreni slučajevi u Tribunalu, napominje Trnka:
„U međuvremenu je doneseno niz optužnica i presuđenih slučajeva na Tribunalu za genocid - pitanje Krstića i dr., a u toku su postupci i protiv Perišića, Karadžića, Mladića, Šešelja i drugih, i mi smo uvjereni da će se u tim postupcima doći do novih, dodatnih činjenica koje će ojačati Bosnu i Hercegovinu u traženju revizije.“
Saglasnost iz RS?
Drugo otvoreno pitanje koje se postavlja u slučaju revizije tužbenog zahtjeva BiH protiv Srbije jeste da li će za reviziju procesa bila potrebna saglasnost Republike Srpske? Trnka tvrdi da se radi o nastavku istog procesa u kojem Bosna i Hercegovina ima svog agenta i koji može djelovati bez zahtjeva i odobrenja državnih institucija.
Istovremeno, Stojanović ali i pravnici iz RS ističu kako je riječ o novom procesu koji može pokrenuti samo Predsjednistvo BiH nadležno za vanjsku politiku.
"Sa političke tačke gledišta sasvim je logično očekivati da RS neće biti saglasna s tim da druga polovina BiH tuži Republiku Srbiju“, ocjenjuje pravni ekspert Miroslav Mikeš.
„Pitanje da li bi jedna država trebala da tuži drugu suverenu državu mislim da je i laiku jasno da je to eklatnatan primjer spoljne politike. Takođe je poznato da je u Ustavu BiH veoma eksplicitno navedeno da ukoliko preglasani član Predsjedništva BiH smatra da se tim pitanjem ugoržava vitalni interes RS-a, onda sa tim pitanjem ide pred Narodnu skupštinu RS. Ukoliko se Narodna skupština složi sa tim stavom, smatra se da ta odluka Predsjedništva BiH nije ni nastala. Prema tome, sa ustavno-pravne pozicije stvar je potpuno jasna. Sa političke tačke gledišta sasvim je logično očekivati da RS neće biti saglasna s tim da druga polovina BiH tuži Republiku Srbiju“, ocjenjuje banjalučki pravni ekspert Miroslav Mikeš.
Pravni zastupnik BiH u procesu pred Međunarodnim sudom pravde protiv Srbije Sakib Softić kaže da ipak treba sačekati da se okončaju aktuelni procesi protov Perišića, Simatovića, Karadžića, Mladića, optuženih za genocid, pa tek onda razmišljati o reviziji:
„Kad se ti postupci okončaju, mi ćemo ponovno razmotriti svve nove činjenice do kojih je došao ICTY u pomenutim postupcima i onda ćemo odlučiti da li ćemo pokrenuti postupak.“
Ipak, postavlja se pitanje kakvu je konkretnu odštetu BiH mogla tražiti od Srbije jer je i sprečavanje genocida takođe međunarodna obaveza koju prema presudi nije ispunila. Da li je to odšteta porodicama žrtava ili naplata ratne štete? Softić odgovara:
„To je vrlo složeno pitanje. Vi znate da je u historiji ratovanja bilo samo jednom da je jedna država bila obavezana da plati ratnu štetu drugoj državi. To je bilo poslije Prvog svjetskog rata kad je Njemačka obavezana da silama Antante plati ratnu štetu.“
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.