Savez logoraša BiH izrazio je ogorčenost i nezadovoljstvo zbog odbijanja tužbi za naknadu nematerijalne štete za vrijeme provedeno u logoru. Šokirani su različitostima presuda Suda Bijeljina i Suda Banjaluka za torture koje su logoraši pretrpjeli u logorima na današnjem prostoru Republike Srpske. Logoraši imaju problem i s medicinskim sudskim vještačenjem koje moraju plaćati u Republici Srpskoj, iako su im medicinski vještaci iz Federacije već izdali nalaze. Međutim u RS-u im ta vještačenja ne žele priznati. Uz to, logoraši nikada nisu dobili zakonsku zaštitu na državnoj razini
Predstavnici Saveza logoraša BiH izrazili su zabrinutost zbog neadekvatnog odnosa sudova u Republici Srpskoj prema logorašima koji su pretrpjeli brojne torture u ovom entitetu.
Naime, Osnovni sud u Bijeljini donio je presudu kojom uvažava tužbu logoraša za naknadu nematerijalne štete, dok Sud u Banjaluci istu tužbu odbacuje, pozivajući se na zastaru.
Jasmin Mešković, predsjednik Udruženja logoraša TK kaže da logoraši trpe i određene pritiske iz Republike Srpske kada je u pitanju medicinsko vještačenje.
„Naši članovi moraju da idu u Bijeljinu, u Banjaluku na preglede i što je najgore u svemu tome, da je cijena medicinskog vještačenja u Republici Srpskoj 500 maraka. Kad je u pitanju Federacija, medicinsko vještačenje se plaća od 80 do 250 maraka", kaže Mešković.
Mešković navodi i apsurdnosti s kojima se logoraši stalno suočavaju:
„Jedan naš logoraš, ženska osoba, koja je silovana u logoru, i dala je izjavu i ima kompletnu medicinsku dokumentaciju, čak je i sudski vještak potvrdio da je više puta silovana, i sud je to konstatovao i potvrdio da je to tako, i opet se poziva na nekakvu zastaru, znači da se trebalo u roku od tri godine nakon prestanka ratnih dejstava podnijeti zahtjev za odštetu.“
Na ovaj način ne poštuje se ni Konvencija UN-a, jer prema njoj zastara tortura nad logorašima ne postoji. Zato će Savez logoraša izvršiti određene pritiske na institucije vlasti.
„Putem Ministarstva vanjskih poslova BiH, odnosno putem ambasadorice Bosne i Hercegovine pri UN-u, uložićemo jedan dopis prema generalnom sekretaru UN-a na nepoštivanje Rezolucije 60/147 u kojoj se vrlo jasno kaže da nema roka zastare kad su u pitanju kršenja osnovnih ljudskih prava“, kaže Murat Tahirović, predsjednik Saveza logoraša BiH.
Zakon za prava žrtava torture
Presude u Republici Srpskoj suprotne su svim zakonima s obzirom da ih tako ne tumače ne samo sudovi u Federaciji nego ni u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. To potvrđuje nedavna presuda Suda u Beogradu u korist logoraša.
„S obzirom da je Ustavom BiH, Rezolucija UN iz 2006. godine, preuzetim zakonom SFRJ kojeg je preuzela BiH, članom 52 stavom 3 istog zakona, predviđena apsolutna zastara za taj vid štete dvadeset godina. Sudovi RS-a u tom slučaju ne prihvataju takva tumačenja, smatraju da su to rokovi od tri, odnosno objektivni od pet godina, tako da, imajući u vidu da su te tužbe većinom podignute tokom 2007. godine, smatraju da je taj objektivni rok protekao i iz tog razloga ih odbijaju“, pojašnjava odvjetnik Amir Mešić.
Sve ovo logorašima se dogođa jer ni 18 godina nakon rata nisu dobili zakonsku zaštitu na razini države. Podršku institucija također nemaju, pa su kakvu-takvu satisfakciju u vidu potpisivanja peticije tražili od građana, jer su svjesni da bez zakona pravo i pravdu neće moći nikada ostvariti.
U Bosni i Hercegovini nikada nije utvrđen broj logora i logoraša. Udruge logoraša raspolažu podacima da je oko 200.000 logoraša prošlo kroz 632 logora. Međutim, njihove podatke institucije ne priznaju.
„Sada je takva aktualna politička situacija da svi imaju pravo da manipulišu i brojem logora i brojem logoraša. Zakon koji smo mi uradili i predložili nadležnom ministarstvu definiše određene stvari, gdje bi se tačno definisalo šta je logor, ko ima status logoraša i koja bi bila prava logoraša“, kaže Jasmin Mešković.
Sudske presude, medicinska vještačenja kao i nepostojanje zakona o zaštiti žrtava torture samo su neki u nizu problema s kojima se ovi ljudi susreću. Oni nemaju ni zdravstvenu zaštitu, nemaju redovita primanja niti bilo kakve povlastice.
Jasna Zečević iz Udruženja Vive žene u svakodnevnom je kontaktu sa žrtvama logora.
„Ukoliko ne riješite pitanje trauma proizašlih iz rata, vrlo je realno i riskantno očekivati da se konflikt ponovo javi, jer smo ga imali poslije Drugog svjetskog rata. Ove iste stvari koje su se sada dešavale, dešavale su se i ’45 i nikada to nije riješeno, tako da mi kao organizacija pokušavamo zakonom donijeti prava žrtvama torture", kaže Jasna Zečević.
**********************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Predstavnici Saveza logoraša BiH izrazili su zabrinutost zbog neadekvatnog odnosa sudova u Republici Srpskoj prema logorašima koji su pretrpjeli brojne torture u ovom entitetu.
Naime, Osnovni sud u Bijeljini donio je presudu kojom uvažava tužbu logoraša za naknadu nematerijalne štete, dok Sud u Banjaluci istu tužbu odbacuje, pozivajući se na zastaru.
Jasmin Mešković, predsjednik Udruženja logoraša TK kaže da logoraši trpe i određene pritiske iz Republike Srpske kada je u pitanju medicinsko vještačenje.
„Naši članovi moraju da idu u Bijeljinu, u Banjaluku na preglede i što je najgore u svemu tome, da je cijena medicinskog vještačenja u Republici Srpskoj 500 maraka. Kad je u pitanju Federacija, medicinsko vještačenje se plaća od 80 do 250 maraka", kaže Mešković.
Mešković navodi i apsurdnosti s kojima se logoraši stalno suočavaju:
„Jedan naš logoraš, ženska osoba, koja je silovana u logoru, i dala je izjavu i ima kompletnu medicinsku dokumentaciju, čak je i sudski vještak potvrdio da je više puta silovana, i sud je to konstatovao i potvrdio da je to tako, i opet se poziva na nekakvu zastaru, znači da se trebalo u roku od tri godine nakon prestanka ratnih dejstava podnijeti zahtjev za odštetu.“
Na ovaj način ne poštuje se ni Konvencija UN-a, jer prema njoj zastara tortura nad logorašima ne postoji. Zato će Savez logoraša izvršiti određene pritiske na institucije vlasti.
„Putem Ministarstva vanjskih poslova BiH, odnosno putem ambasadorice Bosne i Hercegovine pri UN-u, uložićemo jedan dopis prema generalnom sekretaru UN-a na nepoštivanje Rezolucije 60/147 u kojoj se vrlo jasno kaže da nema roka zastare kad su u pitanju kršenja osnovnih ljudskih prava“, kaže Murat Tahirović, predsjednik Saveza logoraša BiH.
Zakon za prava žrtava torture
Presude u Republici Srpskoj suprotne su svim zakonima s obzirom da ih tako ne tumače ne samo sudovi u Federaciji nego ni u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. To potvrđuje nedavna presuda Suda u Beogradu u korist logoraša.
„S obzirom da je Ustavom BiH, Rezolucija UN iz 2006. godine, preuzetim zakonom SFRJ kojeg je preuzela BiH, članom 52 stavom 3 istog zakona, predviđena apsolutna zastara za taj vid štete dvadeset godina. Sudovi RS-a u tom slučaju ne prihvataju takva tumačenja, smatraju da su to rokovi od tri, odnosno objektivni od pet godina, tako da, imajući u vidu da su te tužbe većinom podignute tokom 2007. godine, smatraju da je taj objektivni rok protekao i iz tog razloga ih odbijaju“, pojašnjava odvjetnik Amir Mešić.
Sve ovo logorašima se dogođa jer ni 18 godina nakon rata nisu dobili zakonsku zaštitu na razini države. Podršku institucija također nemaju, pa su kakvu-takvu satisfakciju u vidu potpisivanja peticije tražili od građana, jer su svjesni da bez zakona pravo i pravdu neće moći nikada ostvariti.
U Bosni i Hercegovini nikada nije utvrđen broj logora i logoraša. Udruge logoraša raspolažu podacima da je oko 200.000 logoraša prošlo kroz 632 logora. Međutim, njihove podatke institucije ne priznaju.
„Sada je takva aktualna politička situacija da svi imaju pravo da manipulišu i brojem logora i brojem logoraša. Zakon koji smo mi uradili i predložili nadležnom ministarstvu definiše određene stvari, gdje bi se tačno definisalo šta je logor, ko ima status logoraša i koja bi bila prava logoraša“, kaže Jasmin Mešković.
Sudske presude, medicinska vještačenja kao i nepostojanje zakona o zaštiti žrtava torture samo su neki u nizu problema s kojima se ovi ljudi susreću. Oni nemaju ni zdravstvenu zaštitu, nemaju redovita primanja niti bilo kakve povlastice.
Jasna Zečević iz Udruženja Vive žene u svakodnevnom je kontaktu sa žrtvama logora.
„Ukoliko ne riješite pitanje trauma proizašlih iz rata, vrlo je realno i riskantno očekivati da se konflikt ponovo javi, jer smo ga imali poslije Drugog svjetskog rata. Ove iste stvari koje su se sada dešavale, dešavale su se i ’45 i nikada to nije riješeno, tako da mi kao organizacija pokušavamo zakonom donijeti prava žrtvama torture", kaže Jasna Zečević.
**********************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.