Bez žena, i rat i mir na prostoru bivše Jugoslavije, pa tako i u BiH, bili bi potpuno drugačiji. Ove istinske žrtve ratnih sukoba, koje su pokrenuli muškarci, suprotstavljale su se zlu na različite načine, a zatim su strpljivo i hrabro gradile mir. Tako su razbile predrasude o ulozi žene na Balkanu i pokazale da „slabiji pol“ ima više snage i hrabrosti od svojih očeva, muževa, sinova.
Bilo je žena koje su činile ratne zločine ili su „huškale“ na rat. Ali, daleko je veći broj ovih istinskih žrtava ratnih sukoba koje su se na različite načine odupirale zlu i koje su prve počele graditi puteve mira.
Janja Beč Nojman (Neumann), sociološkinja, istraživačica genocida, spisateljica i predavačica iz Srbije, kaže da su žene “dezertirale patrijarhat i rat kao simbol patrijarhata“:
Posebna grupa heroina su žene silovane u ratu koje su progovorile:
„Ja sam kroz moju priču i kroz moje svjedočenje željela da zločincu budu kažnjeni, da se prepoznaju, da makar ne mogu mirno spavati. Jer ja ne mogu mirno da spavam. Jednim životom živim danju, dok sunce grije. Već kad noć pada, to je drugi život. Nema spavanja, nema mira.“
Spremnost silovanih žena BiH da govore o strahoti koja ih je snašla važna je ne samo za region nego za cijeli svijet, smatra Janja Beč Nojman:
„One nisu u skladu sa patrijarhatom ćutale, nego su govorile o tome i time su omogućile da prvi put ikada u međunarodnom krivičnom pravu silovanje bude artikulisano i definisano kao ratni zločin. To je otvorilo put da u jednom slučaju u Sudu za Ruandu, koji je vodio briljantan tužilac Pjer Prosper (Pierre Prosper), silovanje bude i genocid.“
Žene su i tokom rata, a posebno nakon što je uspostavljen mir organizovale brojne mirovne manifestacije. Lana Jajčević, iz NVO Udružene žene Banjaluka, kaže da su ipak izostavljene iz svih zvaničnih mirovnih inicijativa:
„I taj rat su, koji su po mišljenju nas žena muškarci izazvali - jer da su žene vladale, rata vjerovatno ne bi ni bilo s obzirom na njihovu majčinsku ulogu u životu - podnijele nekako stoički. Ali u pregovorima u Dejtonu i kreiranju BiH nije bilo žena. Iako su već uveliko ženske nevladine organizacije postojale, promovirale su mir, one nisu učestvovale u kreiranju društva BiH", kaže Lana Jajčević.
Žene su prve prešle međuentitesku granicu i bile su među predvodnicima povratka u svoje domove.O tome svjedoči Ifeta Mehremić, koja se sa majkom i sestrom vratila u Konjević Polje, opština Bratunac, u RS:
„Kad smo se mi vratile, nije se niko bio vratio porodično, a mi smo se sa rahmetli majkom, tada bolesnom, vratile ovdje. Žene su spremne da sve odrade. One su čak ogorčene na politiku. Dodijale su mi više političke priče da se ne može živjeti, da se ne živi - treba pozitivno davati narodu da ima života ovamo, i to pravog života", priča Ifeta Mehremić.
Žene su se borile za obnovu porušenih domova i ukazivale na malverzacije pri dodjeli novca. One su osmislile i različite izraze da opišu nepravdu. Među njima je Zahida Mušeljić, nevladina aktivistkinja i pjesnikinja iz Bosanske Krupe:
„Humanista možeš biti - ako nisi grabista pa da sebi grabiš, nisi nikišta i niko. Neko koji nikad nije imao, njemu su kuće napravljene i ključ u ruke. Ja od prvog dana vodila uduženje, 19 godina volonterski radim. Čak me Švarc-Šiling (Schwarz- Schilling) među 100 ljudi svijeta stavio u svoju knjigu kao humanistu, ali kuće uništene, još ni kvadru dobili nismo - jer nisam grabista", kaže Zahida Mušeljić.
Sumirajući ulogu žena u ratu i miru, Lana Jajčević konstatuje:
„Da im nije odato priznanje. One jesu dobitnice u tom smislu što su same izabrale taj put. Mislim da su žene podnijele teret rata na svojim leđima. Nekako smo uvijek pružale ruku i slale poruke mira. Ali uloga žene nije dovoljno osvijetljena, a niti je dovoljno priznato sve ono što su žene učinile.“
**********************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Bilo je žena koje su činile ratne zločine ili su „huškale“ na rat. Ali, daleko je veći broj ovih istinskih žrtava ratnih sukoba koje su se na različite načine odupirale zlu i koje su prve počele graditi puteve mira.
Janja Beč Nojman (Neumann), sociološkinja, istraživačica genocida, spisateljica i predavačica iz Srbije, kaže da su žene “dezertirale patrijarhat i rat kao simbol patrijarhata“:
Janja Beč
„Ja mislim da su žene puno doprinele svojim svesnim, ličnim odabirom, svojom svesnom odlukom da se suprotstave koliko su mogle u datim uslovima tom nadolezećem zlu. Kako je mogla žena u Vojvodini da smanji nasilje u BiH 1992. godine? Ja uvek govorim o primeru jednog sela u Bačkoj, mađarskom selu Trešnjevac, gde je šest žena zaustavilo autobuse sa 200 muškaraca koji su već bili 10. maja 1992. mobilisani da budu poslati na ratište u Bosni, iz Vojvodine koja nije bila u ratu. Hoću da podsetim: da se antiratna zaraza tada ne bi širila, 92 tenka su opkolila to malo selo. Ali žene ipak nisu dale te muškarce, te žene koje su sestre, majke, ljubavnice, kćerke, unuke itd. To je nešto o čemu se mora govoriti, mora se podsećati na tu ljudskost u najekstremnijim, neljudskim uslovima", smatra Janja Beč Nojman.Posebna grupa heroina su žene silovane u ratu koje su progovorile:
„Ja sam kroz moju priču i kroz moje svjedočenje željela da zločincu budu kažnjeni, da se prepoznaju, da makar ne mogu mirno spavati. Jer ja ne mogu mirno da spavam. Jednim životom živim danju, dok sunce grije. Već kad noć pada, to je drugi život. Nema spavanja, nema mira.“
Spremnost silovanih žena BiH da govore o strahoti koja ih je snašla važna je ne samo za region nego za cijeli svijet, smatra Janja Beč Nojman:
„One nisu u skladu sa patrijarhatom ćutale, nego su govorile o tome i time su omogućile da prvi put ikada u međunarodnom krivičnom pravu silovanje bude artikulisano i definisano kao ratni zločin. To je otvorilo put da u jednom slučaju u Sudu za Ruandu, koji je vodio briljantan tužilac Pjer Prosper (Pierre Prosper), silovanje bude i genocid.“
Žene su i tokom rata, a posebno nakon što je uspostavljen mir organizovale brojne mirovne manifestacije. Lana Jajčević, iz NVO Udružene žene Banjaluka, kaže da su ipak izostavljene iz svih zvaničnih mirovnih inicijativa:
„I taj rat su, koji su po mišljenju nas žena muškarci izazvali - jer da su žene vladale, rata vjerovatno ne bi ni bilo s obzirom na njihovu majčinsku ulogu u životu - podnijele nekako stoički. Ali u pregovorima u Dejtonu i kreiranju BiH nije bilo žena. Iako su već uveliko ženske nevladine organizacije postojale, promovirale su mir, one nisu učestvovale u kreiranju društva BiH", kaže Lana Jajčević.
Žene su prve prešle međuentitesku granicu i bile su među predvodnicima povratka u svoje domove.O tome svjedoči Ifeta Mehremić, koja se sa majkom i sestrom vratila u Konjević Polje, opština Bratunac, u RS:
„Kad smo se mi vratile, nije se niko bio vratio porodično, a mi smo se sa rahmetli majkom, tada bolesnom, vratile ovdje. Žene su spremne da sve odrade. One su čak ogorčene na politiku. Dodijale su mi više političke priče da se ne može živjeti, da se ne živi - treba pozitivno davati narodu da ima života ovamo, i to pravog života", priča Ifeta Mehremić.
Žene su se borile za obnovu porušenih domova i ukazivale na malverzacije pri dodjeli novca. One su osmislile i različite izraze da opišu nepravdu. Među njima je Zahida Mušeljić, nevladina aktivistkinja i pjesnikinja iz Bosanske Krupe:
„Humanista možeš biti - ako nisi grabista pa da sebi grabiš, nisi nikišta i niko. Neko koji nikad nije imao, njemu su kuće napravljene i ključ u ruke. Ja od prvog dana vodila uduženje, 19 godina volonterski radim. Čak me Švarc-Šiling (Schwarz- Schilling) među 100 ljudi svijeta stavio u svoju knjigu kao humanistu, ali kuće uništene, još ni kvadru dobili nismo - jer nisam grabista", kaže Zahida Mušeljić.
Sumirajući ulogu žena u ratu i miru, Lana Jajčević konstatuje:
„Da im nije odato priznanje. One jesu dobitnice u tom smislu što su same izabrale taj put. Mislim da su žene podnijele teret rata na svojim leđima. Nekako smo uvijek pružale ruku i slale poruke mira. Ali uloga žene nije dovoljno osvijetljena, a niti je dovoljno priznato sve ono što su žene učinile.“
**********************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.