Sveučilišta u zemaljama regije izložena su politizaciji i etnicizmu koji ostavljaju velike posljedice na studente i nove generacije koje se obrazuju. Na sveučilištima predaju ljudi koji se istodobno bave politikom, obrazovanjem i biznisom. Jedan od problema je i činjenica da su obrazovne ustanove pune etnicizma, što znači da uzdižu jednu etničku skupinu, a drugu podaštavaju. O ovoj temi bila je govora na konferenciji pod nazivom „Gradimo mostove, a ne zidove“, koje je organizirao Norveški helsinški komitet.
Sveučilišta u regiji dužna su se obračunati sa svojom ulogom koju su imali u prošlosti kroz nedavni konflikt. Dužna su se boriti i protiv etnicizma, kao i preuzetu ulogu izgradnje mira.
Potrebno je obrazovati nove generacije na način koji će doprinijeti razvoju demokratske kulture, utemeljene na vrijednostima ljudskih prava na Zapadnom Balkanu, smatra Enver Đuliman, šef odjela za edukaciju o ljudskim pravima Norveškog helsinškog komiteta:
„Ta uloga je neophodna u jednom postkonfliktnom društvu zboga toga što u postkonfliktnim društvima ljudi imaju drugačije izazove nego u društvima koja nisu bila u konfliktu. Sama ljudska prava, interkulturalno razumijevanje, pitanje krivice, pitanje povjerenja, pitanje sjećanja, memorizacije imaju drugačija značenja u postkonfliktnom kontekstu", ocjenjuje Đuliman.
Velik dio akademske zajednice u zemljama regije nije oslobođen od politike, a i samo znanje je također etnicizirano. Ne manje važna a opasna je i činjenica da sveučilišta služe samoviktimizaciji, odnosno stalnom predstavljanju jednog naroda žrtvama. To sve skupa negativno utiče na obrazovanje studenata, dodaje Đuliman:
„Jedan dio profesorskog kadra, koji sam spomenuo, u određenoj mjeri ne pruža obrazovne usluge koje su na nivou i koje bi stvorile dobre studente, što onda za posljedicu ima da dobijamo loše studente, koji onda odu u škole pa budu loši nastavnici, pa stvaraju loše učenike koji onda u budućnosti budu opet loši studenti.“
Ovim problemima izložene su sve zemlje u regiji. U Srbiji na sveučilištima još uvijek ima naslaga prošlosti, konzervativizima i organiziranja otpora. Raditi na mirovinim ostvarenjima u Srbiji nije općevažeći trend, mišljenja je Duško Radisavljević, profesor na Fakultetu za pravne i poslovne studije u Novom Sadu:
„Kinezi kažu: pređeš hiljadu milja tako što napraviš prvi korak. Prvi korak je u Srbiji odavno napravljen. Bilo je tu čestitih ljudi, bilo je tu finih ljudi, bila je to druga Srbija, koji su radili na mirovnim aktivnostima. To je nešto što su generacije, posebno one koje su živele u nekoj drugoj i drugačijoj zemlji, usudim se reći i kvalitetnijoj, naučile da sarađuju sa ljudima i viđaju sa ljudima. Drugost u nama ne budi konflikte nego je samo način da se upozna drugi, da vidimo koje su njegove komparativne prednosti, ili mi da od nekog nešto naučimo", kaže Radisavljević.
Linijom politike
Politika na sveučilištima je potrebna, ali ona mora biti decentralizirana. U Hrvatskoj je prošlo mnogo vremena dok se postigao napredak na ovom području. Sveučilišta imaju važnu ulogu u procesu izgradnje mira, i tome treba posvetiti pozornost, ističe Vedrana Spajić Vrkaš, profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu:
„Mislim da je područje i demokracije i građanstva i ljudskih prava i kulturalizma zapravo pravo područje na kojem bismo se mi trebali očitovati istraživanjima, poučavanjem i učenjem kako bismo pomogli svijetu u ovoj nepoštenoj borbi između tržišta i svakodnevnih ljudskih potreba", miščjenja je Vedrana Spajić Vrkaš.
Jedan od problema je i činjenica da je velik dio akademske zajednice istodobno i u politici i u obrazovanju. Dobar dio njih je dobio akademska zvanja na osnovu svoje političke pozicije.
„Kada god tražite te ljude, oni nikada nisu kod kuće, tj. nikad ne rade svoj posao, ni u parlamentima gdje su zastupnici, a ni na univerzitetima. Univerziteti su kod nas osnivani na ideološkoj osnovi i oni su još uvijek tu da bi čuvali postojeći poredak. Čast časnim članicama nekih univerziteta, ali uglavnom univerziteti su se poprilično udaljili od svoje akademske funkcije - jednostavno su se prepustili svemogućoj bh. politici", ocjenjuje Enes Osmančević, profesor na Filotzofskom fakultetu u Tuzli.
Postojećeg stanja na sveučilištima svjesni su i sami studenti. Naglašavaju kako je mali broj studenta spreman suprotstaviti se tome.
„Politika u BiH kreće se od najmanje pa do najjače vene u univerzitetu, pa su i studenti krenuli da idu tom linijom politike, da traže spas u toj političkoj sferi", smatra Salih Mustafić, student Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru.
Potrebno je raditi na znanjima o interkulturalnom razumijevanju, ljudskim pravima i procesima koji vode ka pomirenju, kako bi studenti bili promotori ovih vrijednosti na svojim budućim radnim mjestima, zaključuju naši sugovornici.
***********************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Sveučilišta u regiji dužna su se obračunati sa svojom ulogom koju su imali u prošlosti kroz nedavni konflikt. Dužna su se boriti i protiv etnicizma, kao i preuzetu ulogu izgradnje mira.
Potrebno je obrazovati nove generacije na način koji će doprinijeti razvoju demokratske kulture, utemeljene na vrijednostima ljudskih prava na Zapadnom Balkanu, smatra Enver Đuliman, šef odjela za edukaciju o ljudskim pravima Norveškog helsinškog komiteta:
„Ta uloga je neophodna u jednom postkonfliktnom društvu zboga toga što u postkonfliktnim društvima ljudi imaju drugačije izazove nego u društvima koja nisu bila u konfliktu. Sama ljudska prava, interkulturalno razumijevanje, pitanje krivice, pitanje povjerenja, pitanje sjećanja, memorizacije imaju drugačija značenja u postkonfliktnom kontekstu", ocjenjuje Đuliman.
Velik dio akademske zajednice u zemljama regije nije oslobođen od politike, a i samo znanje je također etnicizirano. Ne manje važna a opasna je i činjenica da sveučilišta služe samoviktimizaciji, odnosno stalnom predstavljanju jednog naroda žrtvama. To sve skupa negativno utiče na obrazovanje studenata, dodaje Đuliman:
„Jedan dio profesorskog kadra, koji sam spomenuo, u određenoj mjeri ne pruža obrazovne usluge koje su na nivou i koje bi stvorile dobre studente, što onda za posljedicu ima da dobijamo loše studente, koji onda odu u škole pa budu loši nastavnici, pa stvaraju loše učenike koji onda u budućnosti budu opet loši studenti.“
Ovim problemima izložene su sve zemlje u regiji. U Srbiji na sveučilištima još uvijek ima naslaga prošlosti, konzervativizima i organiziranja otpora. Raditi na mirovinim ostvarenjima u Srbiji nije općevažeći trend, mišljenja je Duško Radisavljević, profesor na Fakultetu za pravne i poslovne studije u Novom Sadu:
„Kinezi kažu: pređeš hiljadu milja tako što napraviš prvi korak. Prvi korak je u Srbiji odavno napravljen. Bilo je tu čestitih ljudi, bilo je tu finih ljudi, bila je to druga Srbija, koji su radili na mirovnim aktivnostima. To je nešto što su generacije, posebno one koje su živele u nekoj drugoj i drugačijoj zemlji, usudim se reći i kvalitetnijoj, naučile da sarađuju sa ljudima i viđaju sa ljudima. Drugost u nama ne budi konflikte nego je samo način da se upozna drugi, da vidimo koje su njegove komparativne prednosti, ili mi da od nekog nešto naučimo", kaže Radisavljević.
Linijom politike
Politika na sveučilištima je potrebna, ali ona mora biti decentralizirana. U Hrvatskoj je prošlo mnogo vremena dok se postigao napredak na ovom području. Sveučilišta imaju važnu ulogu u procesu izgradnje mira, i tome treba posvetiti pozornost, ističe Vedrana Spajić Vrkaš, profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu:
„Mislim da je područje i demokracije i građanstva i ljudskih prava i kulturalizma zapravo pravo područje na kojem bismo se mi trebali očitovati istraživanjima, poučavanjem i učenjem kako bismo pomogli svijetu u ovoj nepoštenoj borbi između tržišta i svakodnevnih ljudskih potreba", miščjenja je Vedrana Spajić Vrkaš.
Jedan od problema je i činjenica da je velik dio akademske zajednice istodobno i u politici i u obrazovanju. Dobar dio njih je dobio akademska zvanja na osnovu svoje političke pozicije.
„Kada god tražite te ljude, oni nikada nisu kod kuće, tj. nikad ne rade svoj posao, ni u parlamentima gdje su zastupnici, a ni na univerzitetima. Univerziteti su kod nas osnivani na ideološkoj osnovi i oni su još uvijek tu da bi čuvali postojeći poredak. Čast časnim članicama nekih univerziteta, ali uglavnom univerziteti su se poprilično udaljili od svoje akademske funkcije - jednostavno su se prepustili svemogućoj bh. politici", ocjenjuje Enes Osmančević, profesor na Filotzofskom fakultetu u Tuzli.
Postojećeg stanja na sveučilištima svjesni su i sami studenti. Naglašavaju kako je mali broj studenta spreman suprotstaviti se tome.
„Politika u BiH kreće se od najmanje pa do najjače vene u univerzitetu, pa su i studenti krenuli da idu tom linijom politike, da traže spas u toj političkoj sferi", smatra Salih Mustafić, student Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru.
Potrebno je raditi na znanjima o interkulturalnom razumijevanju, ljudskim pravima i procesima koji vode ka pomirenju, kako bi studenti bili promotori ovih vrijednosti na svojim budućim radnim mjestima, zaključuju naši sugovornici.
***********************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.