Šok, nevjerica i ogorčenje - u kratkom su prve reakcije u Bosni i Hercegovini na oslobađajuću presudu Momčilu Perišiću u Haškom tribunalu. Žrtve i predstavnici nevladinog sektora kažu da se nisu nadali takvom zaokretu u žalbenom postupku.
“Ogorčena sam. Ovaj cirkus nisam očekivala. Dvadeset godina čekam pravdu, gdje je ta pravda? Definitvno, nema pravde”, poručuje Fazila Efendić koja je tako prokomentarisala puštanje na slobodu Momčila Perišića.
Fazila Efendić je izricanje oslobađajuće presude bivšem načelniku Generalštaba Jugoslovenske vojske, pratila u Potočarima, gdje je 1995. izvršen genocid.
Razočarenje nisu krile ni druge majke, koje su prije 18 godina izgubile najuuže članove porodica, nakon što je Vojska Republike Srpske zauzela taj grad.
Podsjetimo, Perišić je u prvostepenoj presudi bio proglašen krivim za doprinos u počinjenju zločina tokom zauzimanja Srebrenice 1995.
"Ja sam ostala bez dvanaestero Malića i devetero Karahasanovića i Karića iz Bratunca. Pa, zar ovo, ovo je Bogu plakati”, kaže Šuhra Malić iz Udruženja “Srebreničke majke”.
“Mi majke nemamo više nikakve solucije ni za život, ni za nešto drugo”, ističe Mejra Đogaz.
“Ovo je nagrada za zločin, a kazna za žrtve. Sram bilo i Haškog tribunala, tužioca i sudija i svih koji znaju gdje je istina”, poručuje Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Srebreničke majke.
Osim Srebrenice, Momčilo Perišić, u prvostepenoj presudi proglašen je krivim i za počinjene zločine tokom opsade Sarajeva. Za oslobađajuću presudu i Perišićevo puštanje na slobodu, Fikret Grabovica, iz Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, čuo je od nas. Nakon šoka, nevjerice i nekoliko trenutaka tišine, kratko je prokomentarisao:
“Ispašće na kraju da su građani Sarajeva sami sebe ubijali, da je jedanaest i po hiljada nevino ubijenih građana ovog grada, sami sebe ubijali”, navodi Grabovica.
Predstavnici nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini ne znaju kako objasniti odluku Žalbenog vijeća Haškog tribunala da oslobodi bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije. Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva o tome kaže:
Haški tribunal, umjesto da bude potpuno nezavisna sudska instanca koja će suditi i ne baviti se ni sa čim drugim, se u posljednjih nekoliko odluka potpuno politizirao i gura vodu na mlin onih koji su cijelo vrijeme tvrdili da je on politički sud, da donosi političke presude. To nije dobro, to nije dobro za međunarodnu pravdu, to nije dobro za cijeli region, i mislim da ono što je godinama građeno, sada pada u vodu”, kaže Mirsad Tokača.
Razočaranost presudom i Hagom
Imun na oslobađajuću presudu Perišiću nije ostao ni državni vrh Bosne i Hercegovine. Iako se, kako kaže Bakir Izetbegović, član bh. Predsjedništva, presude ne komentarišu, postalo je pravilo Haškog tribunala da najprije na višedecenijske kazne generale osudi, a onda oslobodi.
“Nakon ovoliko oslobađanja generala, stiče se utisak da niko nije kriv zato što su milioni ljudi pomjereni sa ognjišta, zbog toga što su stotine hiljada ljudi ubijeni, unesrećeni, prošli logore. Jako smo razočarani”, kaže Izetbegović.
“To je očigledno kompenzacija za generala Gotovinu. Po tome je Haški sud pokazao da je, ipak, pod uticajem politike”, ističe Željko Komšić, član Predsjedništva BiH
Perišić je ostao u lošoj uspomeni i zbog granatiranja civilnih ciljeva u Zadru 1991., ali mu se u Hagu sudilo samo po komandnoj odgovornosti za neselektivno raketiranje Zagreba 3. maja1995. godine. Tog dana šest osoba je poginulo, a preko 200 ranjeno. Pogođeni su, izmedju ostalog, Hrvatsko narodno kazalište, Kazališna akademija i dječja bolnica u Klaićevoj ulici.
Balerina Almira Osmanović, tada je bila direktorica Baleta HNK, i bila je među ranjenima. Na vijest da je Perišić oslobođen, nije povjerovala.
"Da mu se ništa ne dokaže i da ga se na kraju oslobodi smatram apsolutno neprihvatljivom i neprimjerenom odlukom i zaista sam začuđena i s nevjericom sam dočekala tu vijest“, kazala je.
I direktor Informacijsko-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor bio je iznenađen informacijom o Perišićevom oslobadjaju. Na obrazloženje iz oslobađajuće presude kako je Momčilo Perišić kao vojnik samo izvršavao naređenja donesena u beogradskom Vrhovnom savjetu obrane, Nazor je rekao:
"Aha, možda ta formulacija znači da se inkriminira politiku, a ne njega kao provoditelja te politike. Iznenađen sam presudom, jer ne mogu vjerovati da nije bio jedan od važnijih kotačića u tom mehanizmu“, navodi Nazor.
I dok su BiH i Hrvatskoj u šoku zbog oslobađajuće presude Haškog tribunala bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, za zvaničnike Srbije to je dobra vijest.
"Imajući u vidu sve te činjenice kao i činjenicu da ovde nije bilo disonantnih tonova među sudijama i članovima žalbenog veća, sve to govori o kredibilnosti ove odluke. Želim da podsetim da je odluka doneta velikom većinom glasova četiri prema jedan, što nije bio slučaj sa nekim ranijim presudama koje su donete, posebno u žalbenom postupku", kaže predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić.
I zamjenik tužioca za ratne zločine Srbije Bruno Vekarić presudu ocjenjuje važnom za Srbiju.
"Pre svega zbog nekih drugih postupaka koji se vode pred Međunarodnim sudom pravde, u jednom segmentu, a sa druge strane je veoma važno što je kroz ovu presudu utvrđeno da general Perišić nije kršio običaje rata niti međunarodne konvencije kao pripadnik vojske Jugoslavije. Veoma je značajna ta distanca vojske Jugoslavije i Ratka Mladića odnosno Vojske Republike Srpske, jer se na taj način veće Haškog tribunala opredelilo i prema zločinima koji su se dešavali na teritoriji BiH“, rekao je Vekarić.
No, direktorica Fonda za humanitarno pravo Sandra Orlović smatra da će se oslobađajuća presuda Perišiću, u Srbiji veoma loše odraziti na proces suočavanja sa prošlošću, odnosno da će „zamagliti“ upravo sistem podrške tadašnje vojske Jugoslavije vojskama Republike Srpske i Republike Srpske Krajine.
„Perišić jeste bio personifikacija te institucionalizovane podrške ovim dvema vojskama. Rekla bih da njegova individualna odgovornost, po mišljenju suda, nije utvrđena, ali da zaključak o sistemu podrške koji je postojao godinama, nije oboren. To su neke vrlo važne činjenice koje, po mom mišljenju, treba da budu polazna tačka za preispitivanje odgovornosti Srbije za ratove u BiH i Hrvatskoj“, rekla je Sandra Orlović,Staša Zajović, aktivistkinja „Žena u crnom“.
„Institucije međunarodne pravde, ponekad se rukovode principima koji su veoma udaljeni od pravde za žrtve i dostojanstva žertava“, kaže Staša Zajović, aktivistkinja „Žena u crnom“.
“Ja sam duboko involvirana u ovaj proces iz posebnog aspekta, a to je pokušaj omogućavanja revizije naše tužbe protiv Srbije i Crne Gore, jer nam je ovaj slučaj bio jako važan, i svi su govorili da će presuda Perišiću dati te nove dokaze i dokumente. Da bude takav zaokret od 27 godina na oslobađanje, to stvarno niko nije mogao očekivati. Ja smatram da je to skandalozno, da Tribunal na ovaj način, zaista, gubi kredibilitet i da dolazi ono, čega smo se na početku bojali i upućivali povremeno kritike- da Tribunal želi da relativizira krivicu svih strana. Mislim da je ovo jedan strašan udarac za žrtve koje su očekivale zadovoljenje pravde, ali, daleko je pravda”, poručuje Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode.
*******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
“Ogorčena sam. Ovaj cirkus nisam očekivala. Dvadeset godina čekam pravdu, gdje je ta pravda? Definitvno, nema pravde”, poručuje Fazila Efendić koja je tako prokomentarisala puštanje na slobodu Momčila Perišića.
Fazila Efendić je izricanje oslobađajuće presude bivšem načelniku Generalštaba Jugoslovenske vojske, pratila u Potočarima, gdje je 1995. izvršen genocid.
Razočarenje nisu krile ni druge majke, koje su prije 18 godina izgubile najuuže članove porodica, nakon što je Vojska Republike Srpske zauzela taj grad.
Podsjetimo, Perišić je u prvostepenoj presudi bio proglašen krivim za doprinos u počinjenju zločina tokom zauzimanja Srebrenice 1995.
"Ja sam ostala bez dvanaestero Malića i devetero Karahasanovića i Karića iz Bratunca. Pa, zar ovo, ovo je Bogu plakati”, kaže Šuhra Malić iz Udruženja “Srebreničke majke”.
“Mi majke nemamo više nikakve solucije ni za život, ni za nešto drugo”, ističe Mejra Đogaz.
“Ovo je nagrada za zločin, a kazna za žrtve. Sram bilo i Haškog tribunala, tužioca i sudija i svih koji znaju gdje je istina”, poručuje Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Srebreničke majke.
Osim Srebrenice, Momčilo Perišić, u prvostepenoj presudi proglašen je krivim i za počinjene zločine tokom opsade Sarajeva. Za oslobađajuću presudu i Perišićevo puštanje na slobodu, Fikret Grabovica, iz Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, čuo je od nas. Nakon šoka, nevjerice i nekoliko trenutaka tišine, kratko je prokomentarisao:
“Ispašće na kraju da su građani Sarajeva sami sebe ubijali, da je jedanaest i po hiljada nevino ubijenih građana ovog grada, sami sebe ubijali”, navodi Grabovica.
Predstavnici nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini ne znaju kako objasniti odluku Žalbenog vijeća Haškog tribunala da oslobodi bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije. Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva o tome kaže:
Haški tribunal, umjesto da bude potpuno nezavisna sudska instanca koja će suditi i ne baviti se ni sa čim drugim, se u posljednjih nekoliko odluka potpuno politizirao i gura vodu na mlin onih koji su cijelo vrijeme tvrdili da je on politički sud, da donosi političke presude. To nije dobro, to nije dobro za međunarodnu pravdu, to nije dobro za cijeli region, i mislim da ono što je godinama građeno, sada pada u vodu”, kaže Mirsad Tokača.
Razočaranost presudom i Hagom
Imun na oslobađajuću presudu Perišiću nije ostao ni državni vrh Bosne i Hercegovine. Iako se, kako kaže Bakir Izetbegović, član bh. Predsjedništva, presude ne komentarišu, postalo je pravilo Haškog tribunala da najprije na višedecenijske kazne generale osudi, a onda oslobodi.
“Nakon ovoliko oslobađanja generala, stiče se utisak da niko nije kriv zato što su milioni ljudi pomjereni sa ognjišta, zbog toga što su stotine hiljada ljudi ubijeni, unesrećeni, prošli logore. Jako smo razočarani”, kaže Izetbegović.
Perišić je ostao u lošoj uspomeni i zbog granatiranja civilnih ciljeva u Zadru 1991., ali mu se u Hagu sudilo samo po komandnoj odgovornosti za neselektivno raketiranje Zagreba 3. maja1995. godine. Tog dana šest osoba je poginulo, a preko 200 ranjeno. Pogođeni su, izmedju ostalog, Hrvatsko narodno kazalište, Kazališna akademija i dječja bolnica u Klaićevoj ulici.
Balerina Almira Osmanović, tada je bila direktorica Baleta HNK, i bila je među ranjenima. Na vijest da je Perišić oslobođen, nije povjerovala.
"Da mu se ništa ne dokaže i da ga se na kraju oslobodi smatram apsolutno neprihvatljivom i neprimjerenom odlukom i zaista sam začuđena i s nevjericom sam dočekala tu vijest“, kazala je.
I direktor Informacijsko-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor bio je iznenađen informacijom o Perišićevom oslobadjaju. Na obrazloženje iz oslobađajuće presude kako je Momčilo Perišić kao vojnik samo izvršavao naređenja donesena u beogradskom Vrhovnom savjetu obrane, Nazor je rekao:
"Aha, možda ta formulacija znači da se inkriminira politiku, a ne njega kao provoditelja te politike. Iznenađen sam presudom, jer ne mogu vjerovati da nije bio jedan od važnijih kotačića u tom mehanizmu“, navodi Nazor.
I dok su BiH i Hrvatskoj u šoku zbog oslobađajuće presude Haškog tribunala bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, za zvaničnike Srbije to je dobra vijest.
"Imajući u vidu sve te činjenice kao i činjenicu da ovde nije bilo disonantnih tonova među sudijama i članovima žalbenog veća, sve to govori o kredibilnosti ove odluke. Želim da podsetim da je odluka doneta velikom većinom glasova četiri prema jedan, što nije bio slučaj sa nekim ranijim presudama koje su donete, posebno u žalbenom postupku", kaže predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić.
I zamjenik tužioca za ratne zločine Srbije Bruno Vekarić presudu ocjenjuje važnom za Srbiju.
"Pre svega zbog nekih drugih postupaka koji se vode pred Međunarodnim sudom pravde, u jednom segmentu, a sa druge strane je veoma važno što je kroz ovu presudu utvrđeno da general Perišić nije kršio običaje rata niti međunarodne konvencije kao pripadnik vojske Jugoslavije. Veoma je značajna ta distanca vojske Jugoslavije i Ratka Mladića odnosno Vojske Republike Srpske, jer se na taj način veće Haškog tribunala opredelilo i prema zločinima koji su se dešavali na teritoriji BiH“, rekao je Vekarić.
No, direktorica Fonda za humanitarno pravo Sandra Orlović smatra da će se oslobađajuća presuda Perišiću, u Srbiji veoma loše odraziti na proces suočavanja sa prošlošću, odnosno da će „zamagliti“ upravo sistem podrške tadašnje vojske Jugoslavije vojskama Republike Srpske i Republike Srpske Krajine.
„Perišić jeste bio personifikacija te institucionalizovane podrške ovim dvema vojskama. Rekla bih da njegova individualna odgovornost, po mišljenju suda, nije utvrđena, ali da zaključak o sistemu podrške koji je postojao godinama, nije oboren. To su neke vrlo važne činjenice koje, po mom mišljenju, treba da budu polazna tačka za preispitivanje odgovornosti Srbije za ratove u BiH i Hrvatskoj“, rekla je Sandra Orlović,Staša Zajović, aktivistkinja „Žena u crnom“.
„Institucije međunarodne pravde, ponekad se rukovode principima koji su veoma udaljeni od pravde za žrtve i dostojanstva žertava“, kaže Staša Zajović, aktivistkinja „Žena u crnom“.
“Ja sam duboko involvirana u ovaj proces iz posebnog aspekta, a to je pokušaj omogućavanja revizije naše tužbe protiv Srbije i Crne Gore, jer nam je ovaj slučaj bio jako važan, i svi su govorili da će presuda Perišiću dati te nove dokaze i dokumente. Da bude takav zaokret od 27 godina na oslobađanje, to stvarno niko nije mogao očekivati. Ja smatram da je to skandalozno, da Tribunal na ovaj način, zaista, gubi kredibilitet i da dolazi ono, čega smo se na početku bojali i upućivali povremeno kritike- da Tribunal želi da relativizira krivicu svih strana. Mislim da je ovo jedan strašan udarac za žrtve koje su očekivale zadovoljenje pravde, ali, daleko je pravda”, poručuje Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode.
*******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.