Umro je Tadeuš Mazovjecki, nekadašnji izvjestitelj Komisije za ljudska prava UN-a, koji će biti upamćen i po tome što je dao ostavku na ovu poziciju iz protesta što međunarodne institucije nisu reagovale na stradanja u BiH. U znak sjećanja na njegovu borbu za ljudska prava i dostojanstvo posvetili smo mu ovaj prilog.
„Ovo je jedino što mogu uraditi za jadne ljude u BiH.“ Ovim riječima je Tadeuš Mazovjecki 1995. godine obrazložio svoju ostavku na mjesto specijalnog izvjestitelja Komisije za ljudska prava UN-a u Bosni i Hercegovini. Bio je jedan od rijetkih koji nije htio zatvarati oči pred zločinima koji su kulminirali genocidom.
Ostavku je smatrao protestom protiv bespomoćnosti i nedostatkom međunarodne reakcije na ubistva koja su se događala tokom rata u BiH.
“Sama stabilnost međunardonog poretka i principa civilizacije je na kocki zbog problema Bosne. Nisam siguran da će se prekretnica, kojoj se nadamo, desiti i ne mogu nastaviti sudjelovati u lažnoj zaštiti ljudskih prava”, napisao je u ostavci generalnom sekretaru UN-a.
Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra, koji je i poznavao Mazovjeckog, kaže kako su ove njegove riječi bile odraz hrabrosti i istine. Za BiH kojoj su, kako se tada činilo, svi okrenuli leđa značile mnogo.
„U svijetu u kome ljudi neće da se suoče sa istinom, neće da se suoče sa stravičnim zločinima, riječ takvog čovjeka sa integritetom je značila puno – makar da se obrati pažnja na ono što se događalo u tom trenutku u Bosni, potom u Ruandi, pa širom svijeta. Mislim da je to bilo otriježnjujuće za mnoge i da su nakon njegovih izvještaja shvatili o kako stravičnim zločinima se radi.“
Govoreći za RSE 2008. godine prilikom posjete BiH, Tadeuš Mazovjecki podijelio je i pogled na aktuelno stanje u zemlji. Od tada do danas malo se šta promijenilo:
„To nije bila lekcija namijenjena Bosni, niti je Bosna trebalo da nauči nešto iz moje ostavke. Evropa je uz međunarodnu zajednicu koja je trebala da nauči lekciju. Ne bih se usudio komentarisati je li Bosna išta naučila tokom svih ovih godina, ali mogu podijeliti svoje viđenje. Vidim da se život vratio. Vidim i brojne probleme i teškoće, ali to je normalno.“
Njegov rad, ističe Tokača, nije značio mnogo samo za BiH već i za cijelo područje bivše Jugoslavije, jer se bavio cijelim regionom. Njegovi izvještaji postali su neizostavni dokumenti procesa pred Haškim tribunalom, ali i dio procesa utvrđivanja istine u BiH:
„Pokazao je neke moralne principe na kojima bi trebalo da počiva čitav politički život. Nažalost, nije tako. On je bio specijalni izvještač za ex Jugoslaviju, nije se on bavio samo Bosnom, on se bavio cijelim regionom, i bavio se na način da je bio potpuno nepristrasan, da je bio objektivan, da je bio odan ideji ljudskih prava, slobode, demokracije. Moramo imati u vidu da je bio prvi premijer Poljske, koja je izlazila iz jednog totalitarnog režima i da je on vrlo dobro znao šta znači utvrditi istinu, braniti ljudska prava i slobode. Ja sam imao čast da ga poznajem, da s njim radim. Mnogi od izvještaja koje je on napravio sadržavali su podatke koje smo mi sakupljali.“
Zbog doprinosa miru, ali i časnog i moralnog držanja u okvirima institucija međunarodne zajednice u kojima je istrajno djelovao u korist naše zemlje, postao je počasni građanin Sarajeva.
Doprinos u zaštiti istine bivšem poljskom premijeru priznao je i tuzlanski univerzitet koji mu je dodijelio zvanje počasnog doktora. Dobitnik je nagrade „Srebrenica 1995.“ zbog svog čina ostavke. Tadeuš Mazovjecki u BiH ostaće upamćen kao jedan od rijetkih zvaničnika koji je pokazao kako je moguće biti borac za istinu i ustati u ime onih koji nisu u stanju da se izbore.
„Ovo je jedino što mogu uraditi za jadne ljude u BiH.“ Ovim riječima je Tadeuš Mazovjecki 1995. godine obrazložio svoju ostavku na mjesto specijalnog izvjestitelja Komisije za ljudska prava UN-a u Bosni i Hercegovini. Bio je jedan od rijetkih koji nije htio zatvarati oči pred zločinima koji su kulminirali genocidom.
Ostavku je smatrao protestom protiv bespomoćnosti i nedostatkom međunarodne reakcije na ubistva koja su se događala tokom rata u BiH.
“Sama stabilnost međunardonog poretka i principa civilizacije je na kocki zbog problema Bosne. Nisam siguran da će se prekretnica, kojoj se nadamo, desiti i ne mogu nastaviti sudjelovati u lažnoj zaštiti ljudskih prava”, napisao je u ostavci generalnom sekretaru UN-a.
Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra, koji je i poznavao Mazovjeckog, kaže kako su ove njegove riječi bile odraz hrabrosti i istine. Za BiH kojoj su, kako se tada činilo, svi okrenuli leđa značile mnogo.
„U svijetu u kome ljudi neće da se suoče sa istinom, neće da se suoče sa stravičnim zločinima, riječ takvog čovjeka sa integritetom je značila puno – makar da se obrati pažnja na ono što se događalo u tom trenutku u Bosni, potom u Ruandi, pa širom svijeta. Mislim da je to bilo otriježnjujuće za mnoge i da su nakon njegovih izvještaja shvatili o kako stravičnim zločinima se radi.“
Govoreći za RSE 2008. godine prilikom posjete BiH, Tadeuš Mazovjecki podijelio je i pogled na aktuelno stanje u zemlji. Od tada do danas malo se šta promijenilo:
„To nije bila lekcija namijenjena Bosni, niti je Bosna trebalo da nauči nešto iz moje ostavke. Evropa je uz međunarodnu zajednicu koja je trebala da nauči lekciju. Ne bih se usudio komentarisati je li Bosna išta naučila tokom svih ovih godina, ali mogu podijeliti svoje viđenje. Vidim da se život vratio. Vidim i brojne probleme i teškoće, ali to je normalno.“
Njegov rad, ističe Tokača, nije značio mnogo samo za BiH već i za cijelo područje bivše Jugoslavije, jer se bavio cijelim regionom. Njegovi izvještaji postali su neizostavni dokumenti procesa pred Haškim tribunalom, ali i dio procesa utvrđivanja istine u BiH:
„Pokazao je neke moralne principe na kojima bi trebalo da počiva čitav politički život. Nažalost, nije tako. On je bio specijalni izvještač za ex Jugoslaviju, nije se on bavio samo Bosnom, on se bavio cijelim regionom, i bavio se na način da je bio potpuno nepristrasan, da je bio objektivan, da je bio odan ideji ljudskih prava, slobode, demokracije. Moramo imati u vidu da je bio prvi premijer Poljske, koja je izlazila iz jednog totalitarnog režima i da je on vrlo dobro znao šta znači utvrditi istinu, braniti ljudska prava i slobode. Ja sam imao čast da ga poznajem, da s njim radim. Mnogi od izvještaja koje je on napravio sadržavali su podatke koje smo mi sakupljali.“
Zbog doprinosa miru, ali i časnog i moralnog držanja u okvirima institucija međunarodne zajednice u kojima je istrajno djelovao u korist naše zemlje, postao je počasni građanin Sarajeva.
Doprinos u zaštiti istine bivšem poljskom premijeru priznao je i tuzlanski univerzitet koji mu je dodijelio zvanje počasnog doktora. Dobitnik je nagrade „Srebrenica 1995.“ zbog svog čina ostavke. Tadeuš Mazovjecki u BiH ostaće upamćen kao jedan od rijetkih zvaničnika koji je pokazao kako je moguće biti borac za istinu i ustati u ime onih koji nisu u stanju da se izbore.