U Banjaluci je nedavno okončana šesta runda strukturalnog dijaloga o reformi pravosuđa. Raspravljalo se o provođenju presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu "Maktouf i Damjanović protiv BiH" i jednakosti građana pred zakonom u procesuiranju predmeta ratnih zločina. No ni ta runda nije dovela do željenog napretka. I dalje je velika razlika u stavovima, a predstavnici preživjelih i porodica žrtava ratnih zločina mišljenja su kako bi politiku trebalo odvojiti od pravde.
Ono što su saopštili učesnici šeste runde strukturalnog dijaloga o reformi pravosuđa u BiH, jeste da su približeni stavovi oko retroaktivnog provođenja krivičnog zakona kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina. Od Suda BiH se očekuje da se presuda Suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju “Maktouf –Damjanović” provede na sva presuđena lica pred tom sudskom instancom. Sporenje nastaje oko toga na koji način se to može provesti.
Ministar pravde Bosne i Hercegovine Bariša Čolak smatra da nije sporno da će Sud BiH provesti presudu suda za ljudska prava, kao i da će voditi računa o svom budućem radu imajući u vidu i najnovije presude Ustavnog suda BiH:
„Ono što je po mom sudu sad složenije, to je stvoriti zakonske pretpostavke, zakonski okvir, da bi svi građani Bosne i Hercegovine, pa i oni koji eventualno nisu iskoristili svoje zakonsko pravo, pa se nisu apelacijom obratili prema Ustavnom sudu, onda naravno nisu mogli ni prema Evropskom sudu za ljudska prava. To je sad na nama, dakle na izvršnoj vlasti, na zakonodavnoj vlasti, da stvorimo takve pretpostavke. Vjerujem da ćemo u razdoblju koje je pred nama vrlo intenzivno, vrlo konstruktivno raditi na tom pitanju.“
Nema kompromisa ni oko uspostavljanja višeg ili apelacionog suda Bosne i Hercegovine, a jako je važno njegovo formiranje sa aspekta ljudskih prava, kaže Čolak.
„Ono što je u sadašnjem trenutku na stolu, još uvijek postoje određena razmimoilaženja oko definiranja članka 7.2, odnosno oko kriterija, da bi se vrlo precizno znalo što je nadležnost Suda BiH, a što je nadležnost sudova u entitetima.“
I nastup predstavnika iz Republike Srpske nije bio jedinstven po pitanju uspostavljanja apelacionog suda.
„Nema implementacije presude Maktouf-Damjanović bez uspostavljanja višeg apelacionog suda BiH, jer na takav način ćemo stvoriti uslove da ovu presudu u cjelosti implementiramo kada su u pitanju predmeti ratnih zločina“, kaže entitetska ministarka pravde Gorana Zlatković.
Za razliku od Zlatkovićeve, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ponovio je ovih dana da neće biti formiranja apelacionog suda. Dodik je istakao i da je strukturalni dijalog odmakao od onog što je trebao po njemu da bude.
„Izražavam nezadovoljstvo kvalitetom vođenja strukturalnog dijaloga i odustajanja od
ključnih pitanja vezano za taj dijalog. Ključno pitanje dijaloga je da li postoji ustavna osnova za formiranje Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine.“
Kažnjavanje žrtve
Po ko zna koji put na odgovornost je iz Republike Srpske pozvana predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso. Na snazi je i zaključak entitetske skupštine kojim se zahtijeva njena smjena. No, Kreso se ne osvrće na te zahtjeve.
„Niko drugi sudijama Suda BiH, osim uputa iz presuda Suda u Strazburu i Ustavnog suda, ne može nametati zaključke niti mjere, kao što se to navodi u zahtjevima koje smo vidjeli u dnevnom redu.“
Dio udruženja porodica žrtava i preživjelih ratnih zločina ne slažu se sa tim da bi se presuda u predmetu Maktouf i Damjanović trebala primijeniti na sve presude Suda BiH.
„Vraćanje u poziciju svih presuda, odnosno njihovo preispitivanje na osnovu ove presude, po meni to nije način na koji će se kazniti zločinci, već je to način na koji će se kazniti žrtve, a mislim da su žrtve dovoljno kažnjene i da to ne bi bilo dobro raditi u predmetima ratnih zločina, već bi trebalo naći model kako riješiti to pitanje i kako nastaviti proces procesuiranja ratnih zločina, kako bi došlo do određene vrste pravde. Svi u Bosni i Hercegovini govore da su ogromni zločini nad ovim, onim ili trećim, a s druge strane imamo jednu apsurdnu situaciju da ništimo nešto za što su ljudi kažnjeni i za što treba, na kraju krajeva, da odgovaraju“, ističe predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Murat Tahirović.
Tahirović je mišljenja i da neće doći do napretka u raspravi oko procesuiranja ratnih zločina sve dok se politika ne prestane baviti tim pitanjem. Retroaktivnu primjenu novog Krivičnog zakona BiH iz 2003. zabranio je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, ali samo u slučaju Maktouf i Damjanović, odnosno za krivična djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Ustavni sud BiH na osnovu te presude već je donio odluke kojima se ukida deset presuda Suda BiH. Među njima su i osuđeni za genocid.
Ono što su saopštili učesnici šeste runde strukturalnog dijaloga o reformi pravosuđa u BiH, jeste da su približeni stavovi oko retroaktivnog provođenja krivičnog zakona kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina. Od Suda BiH se očekuje da se presuda Suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju “Maktouf –Damjanović” provede na sva presuđena lica pred tom sudskom instancom. Sporenje nastaje oko toga na koji način se to može provesti.
Ministar pravde Bosne i Hercegovine Bariša Čolak smatra da nije sporno da će Sud BiH provesti presudu suda za ljudska prava, kao i da će voditi računa o svom budućem radu imajući u vidu i najnovije presude Ustavnog suda BiH:
Bariša Čolak
„Ono što je po mom sudu sad složenije, to je stvoriti zakonske pretpostavke, zakonski okvir, da bi svi građani Bosne i Hercegovine, pa i oni koji eventualno nisu iskoristili svoje zakonsko pravo, pa se nisu apelacijom obratili prema Ustavnom sudu, onda naravno nisu mogli ni prema Evropskom sudu za ljudska prava. To je sad na nama, dakle na izvršnoj vlasti, na zakonodavnoj vlasti, da stvorimo takve pretpostavke. Vjerujem da ćemo u razdoblju koje je pred nama vrlo intenzivno, vrlo konstruktivno raditi na tom pitanju.“
Nema kompromisa ni oko uspostavljanja višeg ili apelacionog suda Bosne i Hercegovine, a jako je važno njegovo formiranje sa aspekta ljudskih prava, kaže Čolak.
„Ono što je u sadašnjem trenutku na stolu, još uvijek postoje određena razmimoilaženja oko definiranja članka 7.2, odnosno oko kriterija, da bi se vrlo precizno znalo što je nadležnost Suda BiH, a što je nadležnost sudova u entitetima.“
I nastup predstavnika iz Republike Srpske nije bio jedinstven po pitanju uspostavljanja apelacionog suda.
„Nema implementacije presude Maktouf-Damjanović bez uspostavljanja višeg apelacionog suda BiH, jer na takav način ćemo stvoriti uslove da ovu presudu u cjelosti implementiramo kada su u pitanju predmeti ratnih zločina“, kaže entitetska ministarka pravde Gorana Zlatković.
Za razliku od Zlatkovićeve, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ponovio je ovih dana da neće biti formiranja apelacionog suda. Dodik je istakao i da je strukturalni dijalog odmakao od onog što je trebao po njemu da bude.
„Izražavam nezadovoljstvo kvalitetom vođenja strukturalnog dijaloga i odustajanja od
ključnih pitanja vezano za taj dijalog. Ključno pitanje dijaloga je da li postoji ustavna osnova za formiranje Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine.“
Kažnjavanje žrtve
Po ko zna koji put na odgovornost je iz Republike Srpske pozvana predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso. Na snazi je i zaključak entitetske skupštine kojim se zahtijeva njena smjena. No, Kreso se ne osvrće na te zahtjeve.
„Niko drugi sudijama Suda BiH, osim uputa iz presuda Suda u Strazburu i Ustavnog suda, ne može nametati zaključke niti mjere, kao što se to navodi u zahtjevima koje smo vidjeli u dnevnom redu.“
Dio udruženja porodica žrtava i preživjelih ratnih zločina ne slažu se sa tim da bi se presuda u predmetu Maktouf i Damjanović trebala primijeniti na sve presude Suda BiH.
„Vraćanje u poziciju svih presuda, odnosno njihovo preispitivanje na osnovu ove presude, po meni to nije način na koji će se kazniti zločinci, već je to način na koji će se kazniti žrtve, a mislim da su žrtve dovoljno kažnjene i da to ne bi bilo dobro raditi u predmetima ratnih zločina, već bi trebalo naći model kako riješiti to pitanje i kako nastaviti proces procesuiranja ratnih zločina, kako bi došlo do određene vrste pravde. Svi u Bosni i Hercegovini govore da su ogromni zločini nad ovim, onim ili trećim, a s druge strane imamo jednu apsurdnu situaciju da ništimo nešto za što su ljudi kažnjeni i za što treba, na kraju krajeva, da odgovaraju“, ističe predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Murat Tahirović.
Tahirović je mišljenja i da neće doći do napretka u raspravi oko procesuiranja ratnih zločina sve dok se politika ne prestane baviti tim pitanjem. Retroaktivnu primjenu novog Krivičnog zakona BiH iz 2003. zabranio je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, ali samo u slučaju Maktouf i Damjanović, odnosno za krivična djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Ustavni sud BiH na osnovu te presude već je donio odluke kojima se ukida deset presuda Suda BiH. Među njima su i osuđeni za genocid.