I treći tjedan svjedočenja u vlastitu korist bivši premijer tzv.SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem Goran Hadžić nastavio je poricati svoju odgovornost za sukob u Hrvatskoj i protjerivanje desetina tisuća građana hrvatske i ostalih nesrpskih nacionalnosti sa područja na kojem je obnašao vlast. Nakon što je prebacivao odgovornost za sve što se tamo događalo 1991. godine sa sebe na Jugoslavensku narodnu armiju, JNA, te na srbijansku policiju - Hadžić je naveo kako je službeni Beograd vodio glavnu riječ i u mirovnim pregovorima sa hrvatskom stranom.
Tijekom višednevnog svjedočenja Hadžić je pred haškim sucima pokušavao stvoriti sliku o sebi – kao naivnom čovjeku koji se nije previše razumio u politiku, nego se našao na mjestu premijera pobunjenog područja spletom okolnosti. Pritom je, odgovarajući na pitanja svog branitelja, porekao kako je dobivao instrukcije prije izbijanja sukoba od srbijanske tajne službe DB-a i njezinog šefa Jovice Stanišića.
"Samo ako biste rekli koji je vaš odgovor na pitanje da li ste u to vreme razgovarali uopšte sa Jovicom Stanišićem?", pitao je branitelj, na šta je Hadžić odgovorio: "Rekao sam jasno da nisam"
Goran Hadžić
S druge strane Hadžić je naveo kako su svime na pobunjenom području upravljale srbijanske vlasti. Odnosno, kako njegova vlada tzv.SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem nije organizirala čak ni štabove lokalne srpske Teritorijalne obrane. Prema njegovim riječima - zapovjednika njegove teritorijalne obrane je postavila JNA, dok su pojedinci iz MUP-a Srbije formirali policiju. Iako je tijekom svjedočenja naveo kako se služio makijavelističkim potezima da bi smirivao tenzije na zauzetom području, poput Vukovara, Hadžić se prikazivao kao neiskusan u politici, a pogotovo u pregovorima sa hrvatskom stranom.
„Naravno da sam bio svestan da nisam bio sposoban da se pojavim tek tako i da pregovaram o nečemu i na način kako to treba da se radi budući da o tom nisam imao pojma", rekao je Hadžić.
Hadžić je poricao kako je bio član udruženog zločinačkog poduhvata srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića u stvaranju velike Srbije prekrajanjem granica. S druge strane je potvrdio kako je upravo iz njegovog ureda dobivao pozive za mirovne pregovore:
„Ja mislim da smo dobijali i od sekretarice predsednika Miloševića informacije i od protokola savezne vlade – sad nisam siguran, ali zavisi kad i kako“
U opisivanju svog navodnog neiskustva, Hadžić je potvrdio kako je on sve instrukcije o tome kako se ponašati u sukobu - dobio u Beogradu, direktnije - od članova Srpske akademije znanosti i umjetnosti, poznatu kao tvorac Memoranduma SANU iz 1986. godine. Sporni Memorandum stručnjaci smatraju ideološkim uputstvom za prekrajanje granica - što je Slobodan Milošević pokušao ostvariti ratom.
„Ja sam tražio u okviru savezne države i ove države gde smo mi želeli da ostanemo da razgovaram sa nekim ljudima koji bi mogli da me upute u te neke detalje oko načina razgovora, prvo kako to funkcioniše, i drugo teme o kojima bi se razgovaralo i na način kako. Ja nisam stvarno to ništa znao. I zato sam razgovarao sa, ja ih nazivam, ekspertima - to su bili akademici SANU koji su se ponašali vanstranački i čisto su mi dali te tehničke upute“
Tužiteljstvo Hadžića tereti za niz ubojstava građana nesrpske nacionalnosti u mjestima kao što su Lovas, Erdut, Vukovar, Klisa i Ilok. Optuženi je, pak, tijekom svjedočenja odgovornost za istrage tih zločina svaljivao sa svojih pobunjeničkih vlasti na JNA, tvrdeći da on s ubojstvima, kao ni sa masovnim protjerivanjem – nije imao ništa:
„Nisam uzimao nikakvo učešće. Sve informacije koje sam imao, imao sam iz medija“
Iskaz Hadžića kao svog prvog svjedoka i dalje se nastavlja idući tjedan budući da ga je nakon obrane počelo unakrsno ispitivati haško tužiteljstvo.