Zbog napada na konvoj srpskih civila, koji se iz Goražda povlačio prema Rogatici, nedavno su uhapšena sedmorica pripadnika ARBiH iz Goražda. Muhamed Šišić, Izet Hadžić, Tarik Šišić, Emir Drakovac, Zahid Alić i Aziz Šuša osumnjičeni su da su u avgustu 1992. godine ubili više od 20 putnika iz kolone vozila. Sedmi osumnjičeni, Aziz Aganović preminuo je nekoliko dana nakon puštanja na slobodu i postupak protiv njega je obustavljen.
Bivši pripadnici Armije RBiH koji su uhapšeni u akciji SIPA-e na području Rogatice i Sarajeva, nakon saslušanja pušteni su da se brane sa slobode. Iz Tužilaštva najavljuju podizanje optužnice, a osumnjičenima su, prema riječima portparola Borisa Grubešića, određene mjere zabrane:
„Radi se o osumnjičenim bivšim pripadnicima ARBiH koji su osumnjičeni da su 28. 8. 1992. godine izvršili napad na civile srpske nacionalnosti koji su se sa područja općine Goražde kretali prema općini Rogatica. Napad se desio u mjestu Kukavice. U tom napadu ubijeno je više od 20 civila srpske nacionalnosti, uglavnom žena, djece i staraca.“
„Javila mi snaha iz Sarajeva. On nije ovdje nego u Sarajevu. Došla SIPA i odvela ga. Ja ne znam zašto i radi čega. Nikad u životu se nije niko vratio kako smo pobjegli ovdje. I ne bih se vratio da sam imao i o čem pojma.“
Konvoj sa Srbima iz Goražda formiran je 27. avgusta 1992. godine, nakon što su jedinice ARBiH oslobodile lijevu obalu Drine i zauzele sve strateške tačke prema Rogatici.
"Ne želim nikome zlo"
Tokom prva četiri mjeseca rata sa njih je na grad ispaljeno na hiljade različitih projektila. Veljko Lasica bio je među izbjeglicama:
„Bilo je to tužno. Narod je stizao kolima, traktorima, kamionima, pješice - izbezumljeni, ne znaju gdje će.“
Napad na konvoj počeo je nedugo nakon izlaska sa lokalnog puta preko Mesića na magistralnu cestu Ustiprača Rogatica:
Prema riječima Lasice, u napadu, u kojem je i on ostao bez noge, poginuli su 21 civil i trojica vojnika, a oko 80 ih je ranjeno. Predsjednik Udruženja veterana rata, Zelenih beretki i Patriotske lige Bosanskopodrinjskog kantona i ratni komandant 31. drinske udarne brigade Abduselam Sijerčić tvrdi da je sve iskonstruirano jer se tih dana u Kukavicama nije mogao naći nijedan pripadnik ARBiH:
„Mi smo prvi put ušli u taj prostor početkom septembra da bismo obezbijedili ulazak konvoja humanitarne pomoći. Znači na tom prostor naš nijedan vojnik niti je mogao biti, niti smo pokušavali, jer to je kanalisan prostor, to je dolina Prače. Tu nema šanse da dođeš jer oni su bili gore na stijenama, na brdu.“
Istraga Tužilaštva BiH kod porodica žrtava vratila je vjeru u pravdu.
„Bio sam izgubio svaku nadu u pravdu. A sad mislim da pravde ipak ima. I molim se Bogu da svi oni koji su krivi, bez obzira kom narodu pripadaju, za svoja zlodjela odgovaraju. Ja se uzdam u Boga, u poštene ljude, u pošteni sud i sve one koji na tome rade. Ne želim nikome zlo. Bolje je pet krivih osloboditi nego jednog nevinog optužiti“, kaže Veljko Lasica.
Bivši pripadnici Armije RBiH koji su uhapšeni u akciji SIPA-e na području Rogatice i Sarajeva, nakon saslušanja pušteni su da se brane sa slobode. Iz Tužilaštva najavljuju podizanje optužnice, a osumnjičenima su, prema riječima portparola Borisa Grubešića, određene mjere zabrane:
„Radi se o osumnjičenim bivšim pripadnicima ARBiH koji su osumnjičeni da su 28. 8. 1992. godine izvršili napad na civile srpske nacionalnosti koji su se sa područja općine Goražde kretali prema općini Rogatica. Napad se desio u mjestu Kukavice. U tom napadu ubijeno je više od 20 civila srpske nacionalnosti, uglavnom žena, djece i staraca.“
Hurem Drakovac, foto: Alen Bajramović
Bošnjaci su iz Kukavica protjerani na početku rata, mnogi i ubijeni, a njihove kuće zapaljene. I prije napada na srpske civile selo je bilo pusto, a linije fronta kilometrima daleko. Hurem Drakovac, otac jednog od uhapšenih kaže:„Javila mi snaha iz Sarajeva. On nije ovdje nego u Sarajevu. Došla SIPA i odvela ga. Ja ne znam zašto i radi čega. Nikad u životu se nije niko vratio kako smo pobjegli ovdje. I ne bih se vratio da sam imao i o čem pojma.“
Konvoj sa Srbima iz Goražda formiran je 27. avgusta 1992. godine, nakon što su jedinice ARBiH oslobodile lijevu obalu Drine i zauzele sve strateške tačke prema Rogatici.
"Ne želim nikome zlo"
Tokom prva četiri mjeseca rata sa njih je na grad ispaljeno na hiljade različitih projektila. Veljko Lasica bio je među izbjeglicama:
„Bilo je to tužno. Narod je stizao kolima, traktorima, kamionima, pješice - izbezumljeni, ne znaju gdje će.“
Napad na konvoj počeo je nedugo nakon izlaska sa lokalnog puta preko Mesića na magistralnu cestu Ustiprača Rogatica:
Veljko Lasica, foto: Alen Bajramović
„Onda je zapucalo sa svih strana. Odmah na ulasku u Kukavice išla su kola ispred mene, pozadi se u tih kola sruši staklo i vidim neka glava klonu. Samo što smo krenuli odatle, kćerka zapomaga: ’Joj, tata, raniše me!’ Ja samo vičem:’Sagnite se, sagnite se!’ I onda sam počeo da pretičem. Pucalo je sa svih strana. Ne znaš odakle puca. Ništa ne vidiš. Samo vidiš da po savaltu sijeva kao grad kad pada. Nisam možda prošao desetak metara, osjetim da mi nešto udari u nogu. Noga mi spade sa pedale, ja da podignem, noga osat onako. Ja sam onda gas dao i počeo preticati. Dovezao sam negdje pred Rogaticu, onda sam se onesvijestio i odletio u kanal. Više ništa nisam znao.“Prema riječima Lasice, u napadu, u kojem je i on ostao bez noge, poginuli su 21 civil i trojica vojnika, a oko 80 ih je ranjeno. Predsjednik Udruženja veterana rata, Zelenih beretki i Patriotske lige Bosanskopodrinjskog kantona i ratni komandant 31. drinske udarne brigade Abduselam Sijerčić tvrdi da je sve iskonstruirano jer se tih dana u Kukavicama nije mogao naći nijedan pripadnik ARBiH:
„Mi smo prvi put ušli u taj prostor početkom septembra da bismo obezbijedili ulazak konvoja humanitarne pomoći. Znači na tom prostor naš nijedan vojnik niti je mogao biti, niti smo pokušavali, jer to je kanalisan prostor, to je dolina Prače. Tu nema šanse da dođeš jer oni su bili gore na stijenama, na brdu.“
Istraga Tužilaštva BiH kod porodica žrtava vratila je vjeru u pravdu.
„Bio sam izgubio svaku nadu u pravdu. A sad mislim da pravde ipak ima. I molim se Bogu da svi oni koji su krivi, bez obzira kom narodu pripadaju, za svoja zlodjela odgovaraju. Ja se uzdam u Boga, u poštene ljude, u pošteni sud i sve one koji na tome rade. Ne želim nikome zlo. Bolje je pet krivih osloboditi nego jednog nevinog optužiti“, kaže Veljko Lasica.