Polovinom septembra 1993. u jednoj porodičnoj kući u Doboju ubijena su dva brata i njihove supruge. Radi se o civilima koji nisu poput većine Bošnjaka i Hrvata napustili taj grad nakon što su u maju 1992. srpske snage, potpomognute jedinicom Crvenih beretki iz Srbije, zauzele Doboj. Iako je od ubistva ovih ljudi prošlo gotovo punih 20 godina, dobojsko Okružno tužilaštvo još uvijek traga za nepoznatim počionicima.
Zaim i Arif Bešlagić i njihove supruge Rabija i Ulfeta ubijeni su 15. septembra 1993. godine u porodičnoj kući u dobojskom Starom gradu. Nakon ubistva na licu mjesta bio je dr Smail Bešlagić koji je zatekao stravičan prizor.
„On je najvjerovatnije otvarao vrata, rafalima ga je po grudima i pucano mu je u nos. Kod vrata u kuhinji pucano je. Brat Arif isto je bio izrešetan, sprijeda. Snaha Rabija – pucano joj u usta, a Ulfeta – vidjelo se da je ona u hodniku puzala i kuhinjskim krpama držala za desnu stranu u predjelu bubrega. Najvjerovatnije bajonetom bilo razvaljeno, tako da je ona iskrvarila", priča Bešlagić.
Bešlagić dodaje da je nakon obavljenog policijskog uviđaja morao da pripremi tijela ubijenih za ukop na lokalnom groblju:
„Ja sam pravio tabute, onako od komada dasaka, i dobio sam dva sata dozvolu policije – bio je policijski sat – da ih mogu sahraniti.“
Nastradali civili su ostali da žive u Doboju nakon što su ovaj grad u noći između 2. i 3. maja 1992. godine zauzele srpske vojne i policijske snage uz podršku jedinice Crvene beretke koju je formirala Državna bezbjednost Srbije i kojom je na dobojskom području komandovao Radojica Božović.
Kćerka ubijenih Zaima i Rabije, Edina Bešlagić, koja je u vrijeme ubistva roditelja bila na području pod kontrolom Armije RBiH, kaže da je poslije rata iz zidova sobe izvadila 17 čahura od metaka. Edina kaže da je svoja saznanja o mogućim izvršiocima ovog zločina podijelila sa istražiocima Državne agencije za istrage i zaštitu.
„Neko mora odgovarati za to, da ti ljudi znaju da ne mogu raditi šta su radili. Ja sam se vratila ovdje, ali ja znam kako je meni. Na svakom ćošku ja vidim svoga oca i svoju mater", kaže Edina Bešlagić.
Sa ubistvom ovih civila upoznati su i u Tužilaštvu BiH gdje slučaj zbog tajnosti istrage nisu željeli komentarisati. U Okružnom tužilaštvu Doboj potvrdili su da postoji predmet o ovom zločinu.
„Okružno tužilaštvo u Doboju sprovodi istragu protiv nepoznatog izvršioca ili više njih, zbog postojanja osnova sumnje da su u vrijeme oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini učinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva", navodi portparolka dobojskog Tužilaštva Slobodanka Lukić.
Penzionisani ljekar Smail Bešlagić koji danas ima 72 godine nada se da će živ dočekati da počinioci ubistva njegove braće i njihovih supruga odgovaraju pred Sudom:
„Samo da ima malo volje i da ima države kako treba, to bi se riješilo. Da se vidi da se nikada ne može nešto uraditi, a da se ne bude kažnjeno", kaže Bešlagić.
*******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Zaim i Arif Bešlagić i njihove supruge Rabija i Ulfeta ubijeni su 15. septembra 1993. godine u porodičnoj kući u dobojskom Starom gradu. Nakon ubistva na licu mjesta bio je dr Smail Bešlagić koji je zatekao stravičan prizor.
„On je najvjerovatnije otvarao vrata, rafalima ga je po grudima i pucano mu je u nos. Kod vrata u kuhinji pucano je. Brat Arif isto je bio izrešetan, sprijeda. Snaha Rabija – pucano joj u usta, a Ulfeta – vidjelo se da je ona u hodniku puzala i kuhinjskim krpama držala za desnu stranu u predjelu bubrega. Najvjerovatnije bajonetom bilo razvaljeno, tako da je ona iskrvarila", priča Bešlagić.
Bešlagić dodaje da je nakon obavljenog policijskog uviđaja morao da pripremi tijela ubijenih za ukop na lokalnom groblju:
„Ja sam pravio tabute, onako od komada dasaka, i dobio sam dva sata dozvolu policije – bio je policijski sat – da ih mogu sahraniti.“
Nastradali civili su ostali da žive u Doboju nakon što su ovaj grad u noći između 2. i 3. maja 1992. godine zauzele srpske vojne i policijske snage uz podršku jedinice Crvene beretke koju je formirala Državna bezbjednost Srbije i kojom je na dobojskom području komandovao Radojica Božović.
Kćerka ubijenih Zaima i Rabije, Edina Bešlagić, koja je u vrijeme ubistva roditelja bila na području pod kontrolom Armije RBiH, kaže da je poslije rata iz zidova sobe izvadila 17 čahura od metaka. Edina kaže da je svoja saznanja o mogućim izvršiocima ovog zločina podijelila sa istražiocima Državne agencije za istrage i zaštitu.
„Neko mora odgovarati za to, da ti ljudi znaju da ne mogu raditi šta su radili. Ja sam se vratila ovdje, ali ja znam kako je meni. Na svakom ćošku ja vidim svoga oca i svoju mater", kaže Edina Bešlagić.
Sa ubistvom ovih civila upoznati su i u Tužilaštvu BiH gdje slučaj zbog tajnosti istrage nisu željeli komentarisati. U Okružnom tužilaštvu Doboj potvrdili su da postoji predmet o ovom zločinu.
„Okružno tužilaštvo u Doboju sprovodi istragu protiv nepoznatog izvršioca ili više njih, zbog postojanja osnova sumnje da su u vrijeme oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini učinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva", navodi portparolka dobojskog Tužilaštva Slobodanka Lukić.
Penzionisani ljekar Smail Bešlagić koji danas ima 72 godine nada se da će živ dočekati da počinioci ubistva njegove braće i njihovih supruga odgovaraju pred Sudom:
„Samo da ima malo volje i da ima države kako treba, to bi se riješilo. Da se vidi da se nikada ne može nešto uraditi, a da se ne bude kažnjeno", kaže Bešlagić.
*******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.