Istraživanja pokazuju da trećina stanovništva koje je preživjelo rat ima neki oblik posttraumatskog stresnog poremećaja, a čak 80 posto onih koji su bili zlostavljani i silovani i 100 posto onih koji su direktno učestvovali u borbenim operacijama pati od tog sindroma. Nepostajanje sistematskog pristupa problemima sa kojima se suočavaju žrtve ratnih tortura i trauma pogoduje stvaranju sindroma ogorčenosti koji može rezultirati krajnjom promjenom ličnosti i potencijalno je opasan za oboljele, ali i okolinu:
„Nekad znam tek ujutru da zaspim. Dolazi do situacija da stvarno namjeravam svašta napraviti, ali priđe kćerkica, zagrli me, pa ono - šta onda?“ - priča Mladen, registrovani PTSP-ovac.
Dvadestak godina nakon rata njegova porodica preživljava od skromne plate koju u kuću donosi Mladenova supruga. Osjećaj odbačenosti i frustracije ono je što ga prati posljednjih godina. Vjeru u normalan život, kako kaže, davno je izgubio, psihijatre više ne posjećuje:
„Naročito kad neko dođe neko sa strane, iz dijaspore i počne priča tako. ’Vidiš’, kaže,’ja sam bio vani, imam sve u životu, a šta ti imaš što si proveo čitav rat tu?’ Nakon toga stanem i razmišljam - stvarno šta ja imam? Ko je kriv? Pa tražim krivca u svemu tome. I razne misli mi kroz glavu prolaze.“
Nezvanično, u BiH ima 1,750.000 stanovnika koji imaju neki sa ratnim stresom povezani psihički poremećaj. Broj oboljelih slučajeva od PTSP-a teško je procijeniti jer zakon prepozanje samo osobe kod kojih je dijagnoza postavljena do 1997. godine.
„Nažalost, nema sluha. Čak postoji jedan oblik koji je vrlo opasan za te ljude, ali općenito i za javnost cjelokupnu, a to je ponižavanje ljudi koji su ionako prošli ogroman oblik poniženja", kaže Murat Tahirović iz Saveza logoraša BiH.
„Ljudi su shvatili da je država trebala da im bude majka, a da ima je zaista maćeha. Oni moraju da se brinu sami o sebi. Zavisi od svake individue koliko je spremna i sposobna da sama sebe uvjeri da je vrijedna", navodi Anđelko Kvesić iz Hrvatske udruge logoraša Srednjobosanskog kantona.
Čak i povećani broj samoranjavanja i sucida rezultat je nemara i bahatosti bh. vlada prema ovoj populaciji, salže se i Dragan Šajić, predsjednik Udruženja “Jedinstvo” iz Banjaluke koje okuplja veterane Vojske Republike Srpske oboljele od PTSP-a:
„Liječenje postoji, ali šta s tim čovjekom kad se izliječi i bude mu bolje? On dođe opet kući, u stvarnost, nema se posla, porodica nekad može da pomogne, nekad ne može. Ljudi su ti kao bombe. Ogorčeni su zato što poslije rata ljudi koji su bili u ratu, naravno jedva su čekali da se to završi i da se riješe toga, nisu se snašli u tim poslijeratnim godinama, a neki drugi su se bavili politikom", navodi Šajić.
Trećina stanovništva ima neki oblik PTSP
Istraživanja pokazuju da trećina stanovništva koje je preživjelo rat ima neki oblik posttraumatskog stresnog poremećaja, a čak 80 posto onih koji su bili zlostavljani i silovani, a 100 posto onih koji su direktno učestvovali u borbenim operacijama. Kod velikog broja uočen je i sindrom ogorčenosti.
„Mi u organizaciji Viva žene pokušavamo da se kreira neki prostor gdje će država ipak koordinirati rad nevladinih organizacija koje rade na psihosocijalnom tretmanu, jer to je vrlo ozbiljan posao – to nije neki aktivistički posao, to je posao liječenja ljudi. Dakle, trebalo bi se znati ko, gdje i šta radi. Mnogo više od kliničkog i psihosocijalnog liječenja njima treba – i pravna regulativa i priznanje u školama, u zapošljavanju. Jako teško će biti nakon 20 godina to nadokanditi", naglašava Jasna Zečević, direktorica Udruženja građana Viva žene.
Da će se uskoro nešto konkretno promijenitu u odnosu spram ove populacije, naši sagovornici nisu optimisti. Dragan Šajić, predsjednik Udruženja “Jedinstvo” iz Banjaluke, upozorava:
„Dolazili su predstavnici iz Izraela. Oni se od 1972. bore da se prizna taj status žrtve i PTSP-a. Znači Izrael koji je vojnička zemlja, imaju i sredstava i imaju sve, a oni se oko 40 godina bave tim i sad su pokrenuli. Kod nas to vjerovatno neće skoro biti, jer ako vi priznate to sve, onda morate to materijalno i da nadoknadite, a kod nas je to nemoguće - tako da mislim da će to država svim sredstvima sprečavati.“
*******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
„Nekad znam tek ujutru da zaspim. Dolazi do situacija da stvarno namjeravam svašta napraviti, ali priđe kćerkica, zagrli me, pa ono - šta onda?“ - priča Mladen, registrovani PTSP-ovac.
Dvadestak godina nakon rata njegova porodica preživljava od skromne plate koju u kuću donosi Mladenova supruga. Osjećaj odbačenosti i frustracije ono je što ga prati posljednjih godina. Vjeru u normalan život, kako kaže, davno je izgubio, psihijatre više ne posjećuje:
„Naročito kad neko dođe neko sa strane, iz dijaspore i počne priča tako. ’Vidiš’, kaže,’ja sam bio vani, imam sve u životu, a šta ti imaš što si proveo čitav rat tu?’ Nakon toga stanem i razmišljam - stvarno šta ja imam? Ko je kriv? Pa tražim krivca u svemu tome. I razne misli mi kroz glavu prolaze.“
Nezvanično, u BiH ima 1,750.000 stanovnika koji imaju neki sa ratnim stresom povezani psihički poremećaj. Broj oboljelih slučajeva od PTSP-a teško je procijeniti jer zakon prepozanje samo osobe kod kojih je dijagnoza postavljena do 1997. godine.
Murat Tahirović
Zbog predrasuda u javnosti, i osobe koje nisu klinički slučajevi vrlo teško dolaze do posla. Nepostajanje sistematskog pristupa problemima sa kojima se suočavju žrtve ratnih tortura i trauma pogoduje stvaranju sindroma ogorčenosti, koji može biti potencijalno ospasan za oboljele, ali i okolinu.„Nažalost, nema sluha. Čak postoji jedan oblik koji je vrlo opasan za te ljude, ali općenito i za javnost cjelokupnu, a to je ponižavanje ljudi koji su ionako prošli ogroman oblik poniženja", kaže Murat Tahirović iz Saveza logoraša BiH.
„Ljudi su shvatili da je država trebala da im bude majka, a da ima je zaista maćeha. Oni moraju da se brinu sami o sebi. Zavisi od svake individue koliko je spremna i sposobna da sama sebe uvjeri da je vrijedna", navodi Anđelko Kvesić iz Hrvatske udruge logoraša Srednjobosanskog kantona.
Čak i povećani broj samoranjavanja i sucida rezultat je nemara i bahatosti bh. vlada prema ovoj populaciji, salže se i Dragan Šajić, predsjednik Udruženja “Jedinstvo” iz Banjaluke koje okuplja veterane Vojske Republike Srpske oboljele od PTSP-a:
„Liječenje postoji, ali šta s tim čovjekom kad se izliječi i bude mu bolje? On dođe opet kući, u stvarnost, nema se posla, porodica nekad može da pomogne, nekad ne može. Ljudi su ti kao bombe. Ogorčeni su zato što poslije rata ljudi koji su bili u ratu, naravno jedva su čekali da se to završi i da se riješe toga, nisu se snašli u tim poslijeratnim godinama, a neki drugi su se bavili politikom", navodi Šajić.
Trećina stanovništva ima neki oblik PTSP
Istraživanja pokazuju da trećina stanovništva koje je preživjelo rat ima neki oblik posttraumatskog stresnog poremećaja, a čak 80 posto onih koji su bili zlostavljani i silovani, a 100 posto onih koji su direktno učestvovali u borbenim operacijama. Kod velikog broja uočen je i sindrom ogorčenosti.
„Mi u organizaciji Viva žene pokušavamo da se kreira neki prostor gdje će država ipak koordinirati rad nevladinih organizacija koje rade na psihosocijalnom tretmanu, jer to je vrlo ozbiljan posao – to nije neki aktivistički posao, to je posao liječenja ljudi. Dakle, trebalo bi se znati ko, gdje i šta radi. Mnogo više od kliničkog i psihosocijalnog liječenja njima treba – i pravna regulativa i priznanje u školama, u zapošljavanju. Jako teško će biti nakon 20 godina to nadokanditi", naglašava Jasna Zečević, direktorica Udruženja građana Viva žene.
Da će se uskoro nešto konkretno promijenitu u odnosu spram ove populacije, naši sagovornici nisu optimisti. Dragan Šajić, predsjednik Udruženja “Jedinstvo” iz Banjaluke, upozorava:
„Dolazili su predstavnici iz Izraela. Oni se od 1972. bore da se prizna taj status žrtve i PTSP-a. Znači Izrael koji je vojnička zemlja, imaju i sredstava i imaju sve, a oni se oko 40 godina bave tim i sad su pokrenuli. Kod nas to vjerovatno neće skoro biti, jer ako vi priznate to sve, onda morate to materijalno i da nadoknadite, a kod nas je to nemoguće - tako da mislim da će to država svim sredstvima sprečavati.“
*******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.