Umjesto naknade štete za ubojstvo roditelja i sedmogodišnje sestre u vojnoredarstvenoj akciji Bljesak,1.svibnja 1995. godine, sestre Radmila i Mirjana Vuković, iz Medara kraj Nove Gradiške strepe ovih dana od pljenidbe roditeljske kuće! Riječ je o još jednom slučaju iz sramotne prakse hrvatskih sudova koji civilnim žrtvama rata, umjesto pravne satisfakcije, ispostavljaju račune za izgubljene parnice.
„Šokirane smo, šokirane smo od svega što nam se dogodilo, i sad još ovo,da platimo parnične troškove, zato što su nam roditelji pobijeni, i to 24 500 kuna, skoro 3 500 EURa, strašno, strašno.....“, ispričala je za Radio Slobodna Europa Radmila Vuković.
„Naš zahtjev za odštetom“, nastavlja Radmila, „odbijen je još 2009., međutim, mi nismo bile u mogućnosti platiti sudske troškove, nemamo otkud, i sad nam je stavljena ovrha na tu kuću u Medarima, gdje smo prije rata živjele s roditeljima i gdje se taj zločin i desio“.
Radmila danas ima 34 godine, njezina sestraMirjana 36, žive u Bosni i Hercegovini, u Bosanskoj Gradiški, gdje su 1995. i pohađale srednju školu. Zahvaljujući tome su i preživjele masakr u rodnom selu Medari, nedaleko Okučana, u koje su 1.svibnja 1995. u vojno- redarstvenoj akciji Bljesak upale hrvatske snage i pobile 22. mještana, među njima i njihove roditelje, Milutina i Cvjetu, i mlađu sestru Draganu:
„Dragana je tad imala samo 7 godina, ubili su nam još i strica i strinu i njihovo dvoje djece od 8 i 10 godina.Vojska je ušla u selo i koga god je našla od civila ubijen je.“
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić ističe da ni za taj zločin još nitko nije odgovarao, hrvatska država i pravosuđe su se, kaže, dugo izvlačili, najprije uz tvrdnje da to nije ratni zločin, pa onda da se ne može utvrditi tko je to napravio i, konačno,17 godina nakon što je zločin počinjen, obavljaju se tek predistražne radnje.
Sestre Vuković su 2006., na sudu u Novoj Gradiški, pokrenule odštetni zahtjev zbog ubojstva roditelja i maloljetne sestre, no spor su izgubile i to, ističe njihov odvjetnik Branko Šerić, uz vrlo cinična obrazloženja, kao da su ljudi sami sebe pobili.
„Županijski sud je“, kaže Šerić, „u jednom od obrazloženja napisao da nije uopće utvrđeno da se radi o ratnim zločinima, a nesporne su činjenice da su pobijeni civili i među njima i djevojčica od 7 godina“.
„Sramotno je“, nastavlja Šerić“, "što sestrama Vuković nije ni obnovljena ta roditeljska kuća u kojoj je zločin počinjen, a sad im je još žele i zaplijeniti i to unatoč činjenici da je hrvatska Vlada ljetos, zbog niza sličnih slučajeva gdje žrtve plaćaju državi umjesto država njima, donijela Odluku o otpisu tih parničnih troškova.“
No, dodaje Šerić, „otpis se primjenjuje samo u težim socijalnim slučajevima, kad žrtve nisu u stanju platiti troškove, i slučaj sestara Vuković upravo je na razmatranju“.
„Osobno sam razgovarao s glavnim državnim odvjetnikom i saznao da će Državno odvjetništvo zaustaviti postupak ovrhe nad kućom sestara Vuković sve dok se ne riješi pitanje otpisa i potraživanja države prema njema, i sad ostaje da vidimo što će se dalje događati“, kaže Šerić
Slučaj sestara Vuković, i niz takvih slučajeva, kao i nedavne sramotne presude od samo godinu dana za stravične zločine '90-ih u zagrebačkom Kerestincu, ne daju previše razloga za optimizam, dosezanje pravde i oporavak hrvatskog pravosuđa, unatoč verbalnim obećanjima iz državnog vrha, zaključuje predsjednik Građanskog odbora za ljdska prava Zoran Pusić:
„Jer presude koje oni donose i postupci koji se na hrvatskim sudovima događaju, u kojima se tipovi, koji su eklatantni i očigledni ratni zločinci, oslobađaju i bahato šeću među žrtvama, sve to potvrđuje da se niz sudova u Hrvatskoj pokazuju kao 'crna rupa za pravdu'“, zaključuje Pusić.
„Šokirane smo, šokirane smo od svega što nam se dogodilo, i sad još ovo,da platimo parnične troškove, zato što su nam roditelji pobijeni, i to 24 500 kuna, skoro 3 500 EURa, strašno, strašno.....“, ispričala je za Radio Slobodna Europa Radmila Vuković.
„Naš zahtjev za odštetom“, nastavlja Radmila, „odbijen je još 2009., međutim, mi nismo bile u mogućnosti platiti sudske troškove, nemamo otkud, i sad nam je stavljena ovrha na tu kuću u Medarima, gdje smo prije rata živjele s roditeljima i gdje se taj zločin i desio“.
Radmila danas ima 34 godine, njezina sestraMirjana 36, žive u Bosni i Hercegovini, u Bosanskoj Gradiški, gdje su 1995. i pohađale srednju školu. Zahvaljujući tome su i preživjele masakr u rodnom selu Medari, nedaleko Okučana, u koje su 1.svibnja 1995. u vojno- redarstvenoj akciji Bljesak upale hrvatske snage i pobile 22. mještana, među njima i njihove roditelje, Milutina i Cvjetu, i mlađu sestru Draganu:
„Dragana je tad imala samo 7 godina, ubili su nam još i strica i strinu i njihovo dvoje djece od 8 i 10 godina.Vojska je ušla u selo i koga god je našla od civila ubijen je.“
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić ističe da ni za taj zločin još nitko nije odgovarao, hrvatska država i pravosuđe su se, kaže, dugo izvlačili, najprije uz tvrdnje da to nije ratni zločin, pa onda da se ne može utvrditi tko je to napravio i, konačno,17 godina nakon što je zločin počinjen, obavljaju se tek predistražne radnje.
Zoran Pusić
„Hrvatska je vojska ušla u to selo 1.5.1995, oko 6 sati ujutro i, iz nikome poznatih razloga, napravila jedan strašan pokolj.Ubila je 22. ljudi, među njima i nekoliko male djece. Preživjele su jedino dvije djevojčice koje je prepoznao jedan od hrvatskih vojnika koji je bio tamo i jednostavno ih je spasio. Prema tome, postoje svjedoci koji su tamo bili i to vidjeli“, naglašava Pusić.Sestre Vuković su 2006., na sudu u Novoj Gradiški, pokrenule odštetni zahtjev zbog ubojstva roditelja i maloljetne sestre, no spor su izgubile i to, ističe njihov odvjetnik Branko Šerić, uz vrlo cinična obrazloženja, kao da su ljudi sami sebe pobili.
„Županijski sud je“, kaže Šerić, „u jednom od obrazloženja napisao da nije uopće utvrđeno da se radi o ratnim zločinima, a nesporne su činjenice da su pobijeni civili i među njima i djevojčica od 7 godina“.
„Sramotno je“, nastavlja Šerić“, "što sestrama Vuković nije ni obnovljena ta roditeljska kuća u kojoj je zločin počinjen, a sad im je još žele i zaplijeniti i to unatoč činjenici da je hrvatska Vlada ljetos, zbog niza sličnih slučajeva gdje žrtve plaćaju državi umjesto država njima, donijela Odluku o otpisu tih parničnih troškova.“
No, dodaje Šerić, „otpis se primjenjuje samo u težim socijalnim slučajevima, kad žrtve nisu u stanju platiti troškove, i slučaj sestara Vuković upravo je na razmatranju“.
„Osobno sam razgovarao s glavnim državnim odvjetnikom i saznao da će Državno odvjetništvo zaustaviti postupak ovrhe nad kućom sestara Vuković sve dok se ne riješi pitanje otpisa i potraživanja države prema njema, i sad ostaje da vidimo što će se dalje događati“, kaže Šerić
Slučaj sestara Vuković, i niz takvih slučajeva, kao i nedavne sramotne presude od samo godinu dana za stravične zločine '90-ih u zagrebačkom Kerestincu, ne daju previše razloga za optimizam, dosezanje pravde i oporavak hrvatskog pravosuđa, unatoč verbalnim obećanjima iz državnog vrha, zaključuje predsjednik Građanskog odbora za ljdska prava Zoran Pusić:
„Jer presude koje oni donose i postupci koji se na hrvatskim sudovima događaju, u kojima se tipovi, koji su eklatantni i očigledni ratni zločinci, oslobađaju i bahato šeću među žrtvama, sve to potvrđuje da se niz sudova u Hrvatskoj pokazuju kao 'crna rupa za pravdu'“, zaključuje Pusić.