Budući da je Pakistan pod nepopularnim mjerama zatvaranja uvedenim s ciljem borbe protiv pandemije izazvane korona virusom koja bjesni širom svijeta, veliki dio pobožnih i siromašnih ljudi opire se ograničenjima za kretanje, fizičke i društvene kontakte, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Ovako veliko protivljenje mjerama zabrane kao što su zatvaranje preduzeća i bogomolja kod mnogih izaziva zabrinutost zbog mogućeg preokreta u vjerski konzervativnoj i ekonomski krhkoj zemlji s oko 220 miliona stanovnika.
Ta zabrinutost navela je mnoge da suosjećaju s protivnicima strogih mjera zabrane koje je uveo pakistanski premijer Imran Kan, u zemlji u kojoj oko četvrtina ljudi dnevno zarađuje samo 300 rupija (otprilike dva dolara).
Vjerovatno je zbog toga njegova vlada odlučila da preduzme mjere kako bi ublažila ograničenja.
"Obnovit ćemo ključne sektore [privrede] koji zapošljavaju milione", rekao je 10. aprila ministar za informiranje Firdous Ašik Avan.
Ta najava stiže nekoliko dana nakon što je vlada odlučila da omogući ljudima u poljoprivrednom sektoru da se vrate svom poslu, a građevinske firme - uključujući kompanije za proizvodnju cementa i čelika - da nastave s radom od 14. aprila.
Avan je rekao da bi maloprodajni i transportni sektor mogli biti sljedeći koji će biti otvoreni - najavljeno prije otprilike tri sedmice – uprkos broju infekcija koje su se 12. aprila popele na 5.374 i 93 smrtna slučaja, a predviđanja su da bi se brojke mogle pogoršati u zemlji u kojoj je obavljeno malo testiranja.
Ali zabrinutost zbog masovnog nezadovoljstva u Pakistanu, koji bi mogli izazvati mnoštvo problema za vladu, nesumnjivo je bio razlog za ublažavanje mjera ograničenja.
Tri su glavna faktora zbog kojih je zatvaranje Pakistana teško provesti - napeta ekonomija s velikim brojem ljudi koji žive u siromaštvu, jake društvene veze i tradicije u zemlji te pobožna vjerska uvjerenja kod velikog broja stanovništva.
Ekonomski pad
Jedan od najteže pogođenih segmenata pakistanskog društva su radnici (nadničari) plaćeni po danu i samozaposleni koji nisu samo izgubili dnevnu zaradu za prehranu svojih porodica, već ne mogu plaćati ni najamnine, komunalne račune, školske naknade ili medicinske troškove.
Umar Zaman (50) i njegov 22-godišnji sin Vahid Zaman među stotinama radnika koji zarađuju po danu, a koji šetaju ulicama Islamabada tražeći dnevne ili kratkoročne poslove.
Umar je za RSE rekao da njegova porodica od 14 članova ovisi isključivo o dnevnicama koje zarađuju on i njegov najstariji sin.
Dodao je da ne mogu priuštiti plaćanje prijevoza do svog rodnog grada u okrugu Mohmand, otprilike 200 kilometara od Islamabada, jer zbog uvedenih mjera ograničenja, vozači naplaćuju pet puta više puta.
Umar je rekao da strahuje od "gladi više od korona virusa".
Volonteri dijele zaštitne maske za lica ljudima na cesti tokom mjera djelomičnog zatvaranja u gradu Multan u provinciji Pendžab.
Ovakvi osjećaji jedan su od glavnih razloga zašto Kan nije proveo strogo zatvaranje u Pakistanu, već ublažava mjere.
Dok su odluku Kana da dozvoli građevinskim firmama da obnove poslovanje pozdravili mnogi koji vjeruju da će ovo pokrenuti ekonomsku aktivnost i pomoći u otvaranju radnih mjesta za radnike poput Zamana, drugi su je kritikovali, tvrdeći da će se tako povećati društveni kontakti koji će vjerovatno širiti korona virus.
Osim radnika, zatvaranje većih gradova također je nanijelo ozbiljnu štetu poljoprivrednicima čiji su usjevi spremni, ali ne mogu zaposliti ljude da obave žetvu.
Promjene cijena
U okrugu Svat, cijena kilograma paradajza pala je na 30 rupija (0,20 USD) s uobičajene cijene između 100 i 120 rupija (0,67 do 0,80 USD) zbog nemogućnosti poljoprivrednika da izvezu svoje proizvode u gradove poput Pešavara i Islamabada, što stvara nered na lokalnim tržištima.
Suprotno tome, cijene nekih proizvoda koji se ne proizvode lokalno i koji bi se inače mogli uvesti iz drugih regija Pakistana porasle su.
Uveliko su povećane cijene i svakodnevnih potrepština poput šećera i brašna, uslijed skladištenja, zabrana i povećanih kazni za prodaju između različitih oblasti ili provincija.
S početkom islamskog praznika ramazana, koji u Pakistanu počinje 25. aprila, cijene hrane će porasti jer se povećava i potrošnja hrane (uglavnom zbog velikih obroka nakon zalaska sunca).
Radnik sprejom dezinficira ruke muškarca koji namjerava kupiti namirnice iz trgovine koju subvencionira država tokom mjera ograničenja u Karačiju.
Ali s obzirom na to da više ljudi ostaje bez posla ili zarađuje manje novca zbog mjera ograničenja, postoji zabrinutost zbog raširenog nezadovoljstva te mnogi odbijaju mjere i vraćaju se posao.
U nastojanju da se suzdrži od široko rasprostranjenih finansijskih problema, Kan je prošle sedmice pokrenuo plan od 144 milijarde rupija (860 miliona dolara) za distribuciju oko 12.000 rupija (oko 90 dolara) za sljedeća četiri mjeseca na oko 120 miliona Pakistanaca koji su najviše pogođeni mjerama ograničenja.
No, kritičari optužuju da bi politička povezanost, nepotizam, korupcija i loše upravljanje sredstvima mogli rezultirati neredom među ljudima ako ne dobiju dodijeljenu pomoć.
Jake društvene veze
Ostali faktori koji vrše pritisak na zaustavljanje vlasti su jake društvene veze i tradicije Pakistana, koje predstavljaju velike prepreke za mjere ograničenja društvenih i fizičkih kontakata.
Pogrebi su, na primjer, prilike u kojima je svačije učešće nužno - manje zbog vjerskih, više iz društvenih i kulturoloških razloga.
Ako političar ne dođe na pogreb nekome iz svoje izborne jedinice, rizikovat će gubitak mnogih glasova. Zbog toga, uprkos pozivima na ograničenje društvenih kontakata, politički lideri uglavnom i dalje prisustvuju pogrebima.
Bračne ceremonije i proslave - često vrlo mnogobrojne - već su zabranjene u gradovima, ali ljudi u ruralnim područjima još uvijek priređuju vjenčanja i zabave i pozivaju goste.
Osiguranje čuva stražu jer nekolicina vjernika obavlja džumu petkom ispred zatvorene džamije za vrijeme mjera ograničenja u Pešavaru 10. aprila.
Predstojeći praznik Bajram, kojim se krajem maja obilježava kraj ramazana, mogao bi biti još jedan od izazova pakistanskih zvaničnika u ograničavanju društvenih kontakata.
Bajram se obilježava zajedničkom molitvom praćenom toplim zagrljajima i stiskom ruke. Zabraniti ljudima da slave ovogodišnji prazni bit će teško, ako ne i nemoguće.
Vjersko (ne)vjerovanje
U jednom činu prkosa, stotine vjernika izgurali su grupu policajaca koji su ih pokušali spriječiti da u petak, 3. marta obave molitvu u džamiji u dijelu Liakatabada u Karačiju, glavnom gradu provincije Sind.
Za razliku od ostale tri provincije Pakistana, vlada Sinda je uvela stroge mjere ograničenja zabranivši ljudima da prisustvuju molitvama koje se obavljaju petkom.
Prvi slučaj korona virusa u Pakistanu prijavljen je u Karačiju 26. februara, a broj zaraženih u provinciji od tada se povećao na oko 1.318 ljudi.
U glavnom gradu Pakistana, Islamabadu, policija je uhapsila radikalnog vjerskog starješinu i šestoricu drugih zbog nepoštovanja vladinog naloga o zabrani vjerskih aktivnosti.
Maulana Abdul Aziz, bivši imam mesdžida Islamabad Lal ili Crvene džamije, prekršio je službenu zabranu obavljanja džume - molitve petkom, koja je uvedena s ciljem sprečavanja širenja korona virusa.
Pakistanski imam Maulana Abdul Aziz
Vatreni vjerski starješina bio je u centru pažnje u julu 2007., kada su neki od njegovih ekstremističkih učenika uzeli nekoliko žena u taoce nakon što su ih optužili za prostituciju.
Pakistanske sigurnosne snage morale su provesti krvavu operaciju kako bi riješile situaciju unutar džamije. Abdul Aziz je uhapšen dok je pokušavao pobjeći noseći burku, ali je dvije godine kasnije oslobođen optužbi.
U još jednom alarmantnom razvoju, više od 100.000 članova misionarske grupe Teblig džemat (Tablighi Jamaat) okupilo se u istočnom pakistanskom gradu Lahoreu, zanemarujući apele vlade da slijede propise protiv velikih okupljanja u nastojanju da uklone smrtonosni virus.
Na skupu je učestvovalo 3.000 stranaca iz 40 zemalja, a petodnevni godišnji skup, koji privlači članove grupe iz cijelog Pakistana i svijeta, kasnije su predvodili Tebligi starješine koji su prizivali kišno vrijeme.
Od tada, više od 1000 članova misionarske skupine - uključujući građane Irana, Malezije, Indonezije, Nigerije i Kirgizije - pod karantinom je zbog simptoma korona virusa.
Iako su vrhovni lideri misionarske grupe milionima svojih sljedbenika širom Pakistana izdali jasne naredbe da slijede mjere predostrožnosti koje je preporučila vlada, većina njih - posebno u ruralnim područjima - još uvijek ne prihvata stroga ograničenja.
"Molim se pet puta dnevno i svaki put operem ruke i lice. Ostalo je Božja volja", rekao je Mumahed Šakil Kaan iz okruga Karak na sjeverozapadu Pakistana.
Šakil Kan, koji je prisustvovao sastanku Tebligi džemata 13. marta u Lahoreu, rekao je da ne misli da će ga maska lica spasiti od Božje sudbine.
"On je tvorac, a ostalo je njegova kreacija", rekao je. "Što god se dogodilo s kreacijom, događa se Njegovom voljom."
To je u skladu s motom Tebligi džemata, koji kaže: "Vjerovati da samo Bog čini sve, a kreacija (ljudi) nema moć bilo šta učiniti [bez volje Božje]."
Mnogi koji nisu članovi Tebligi džemata ili bilo koje druge vjerske zajednice podjednako zanemaruju upozorenja.
Dok je vlada nekako uspjela zatvoriti velike gradove, ljudi u manjim gradovima redovno obilaze tržnice dok seosko stanovništvo obično obavlja vjerske molitve.
Pozitivan aspekt situacije je taj što je većina vođa vjerskih političkih stranaka priznala da je korona virus ozbiljna prijetnja i pozvala je svoje sljedbenike da se suzdržavaju od uobičajenih društvenih aktivnosti.
U razgovoru za RSE, lideri dviju najvećih pakistanskih vjerskih stranaka, Džamat Ulema e-Islam i Džemat e-Islami Maulana Fazlur Rahman / Siraj ul-Hak, apelovali su na svoje članove i sve Pakistance da ostanu u kući i poštuju sve službene mjere ograničenja s ciljem sprječavanja širenja korona virusa.
Alarmantan izvještaj
Velika briga zvaničnicima predstavlja mjesec ramazana, kada muslimani većinu vremena provode moleći se u džamijama. Ograničavanje ljudi da ostanu u svojim kućama tokom ovog mjeseca predstavljat će izazov vlastima.
Kako se u Pakistanu povećava broj infekcija COVID-19, jer se provodi i više testiranja, zemlja još uvijek nije daleko od uvođenja strogih mjera zabrane potrebnih za zaustavljanje širenja virusa.
Jednako zabrinjavajući je nedavni izvještaj Nacionalnog ministarstva zdravstvenih usluga koje je predstavljeno Vrhovnom sudu prema kojima se očekuje da će se broj slučajeva COVID-19 u Pakistanu popeti na oko 50.000 do trenutka kad ramazan započne 25. aprila.
Pakistanski premijer Imran Kan
Bez obzira na opseg i prirodu mjera ograničenja, vlada je pokazala da ne može pružiti finansijsku pomoć nezaposlenim radnicima i samozaposlenim klasama. Također nije uspjela u potpunosti spriječiti vjernike da obavljaju molitve ili spriječiti održavanje društvenih okupljanja poput pogreba i vjenčanja.
Ako se nedavno ublažavanje ograničenja nastavi, Kan može spriječiti pojavu socijalnih nemira, ali rizikuje pustošenje Pakistana od korona virusa, kao što se desilo sa susjednim Iranom.
Vlada mora uspostaviti osjetljivu ravnotežu koliko "lijeka" primijeniti na problem COVID-19 u zemlji koja je poznata po nestabilnosti i sukobima među svojim nevjerojatno raznolikim političkim, vjerskim i društvenim frakcijama.