Koliko god građani Bosne i Hercegovine bili ponosni na jedinstvenu ljepotu rijeka, šuma i prirodnih izletišta, toliko ih očito i nije sram kada se prikažu fotografije tih svih lijepih mjesta unakaženih otpacima, a pogotovo plastičnim otpadom.
Najveći dio otpada čine tanke plastične kese, popularne 'tregeruše', koje sami trpamo ili dobijemo i po desetak komada prilikom posjete nekom od trgovačkih lanaca. Istraživanja Centara civilnih inicijativa pokazuju da stanovnici oba bh. entiteta mjesečno potroše preko 100 miliona kesa, kaže portparol te organizacije Majda Stojanov:
„Ustanovljeno je da se u Bosni i Hercegovini godišnje potroši više od milijardu plastičnih kesa, od kojih većina, nažalost, završi u prirodi, ili – u najboljem slučaju, na nekoj od deponija, gdje se opet razgrađuju više stotina godina. Podsjećamo: prosječan vijek korištenja plastične kese je oko dvanaest minuta, a prosječan potrošač dobije mjesečno oko 25 plastičnih kesa, a da ih nije tražio.“
Centri civilnih inicijativa imaju i ideju kako smanjiti upotrebu plastičnih kesa, s obzirom na njihovu ogromnu ekološku štetnost. Vrećice nisu toksične, te je stoga problematično njihovo zabranjivanje sa stanovišta zakona. Uz to treba misliti i na proizvođače - na način da se oni podstiču na proizvodnju ekološki prihvatljivijih vrećica ili onih koje se mogu više puta upotrijebiti. Kese se mogu proizvoditi i sa određenim dodacima koje period njihove razgradnje skraćuje sa 400 godina na četiri do pet godina. U tom smijeru ide i prijedlog Centara civilnih inicijativa, kaže projekt menadžer Siniša Bencun.
„Radna grupa se odlučila na uvođenje modela naknade na plastične kese po principu 'zagađivač plaća', gdje bi zagađivači, odnosno uvoznici i proizvođači plaćali naknadu u entitetske fondove za zaštitu životne sredine, odakle bi im se taj novac vraćao u vidu podsticaja za proizvodnju kvalitetnijih plastičnih vreća, biorazgradivih kesa, za uvođenje ekološki prihvatljivih tehnologija i unapređenje procesa proizvodnje u skladu s ekološkim standardima.“
Bencun navodi da se ovo rješenje čini najoptimalnijim ako se uzmu iskustva zemalja iz okruženja i onoga što se primjenjuje u Evropskoj uniji. U Srbiji, na primjer, prozvođač plaća naknadu po toni proizvedenih plastičnih vrećica što samo podstiče proizvodnju tanjih i manje kvalitetnih kesa. U Hrvatskoj se ide u drugu krajnost sa prijedlogom da se po jednoj kesi plaća dvije kune naknade što otprilike iznosi oko pola marke. Evropska unija daje podršku rješavanju ovog problema jer želi da se i u Bosni i Hercegovini svijest o ekologiji digne na viši nivo, kaže šef banjalučke Kancelarije Evropske unije Đulio Zani:
„Zaštita životne sredine zauzima jako važno mjesto u planovima Evropske Unije. Naš izvještaj o napretku naglašava važnost odgovarajuće primjene evropskog zakonodavstva o životnoj sredini. I dok je zvanična odgovornost na primjeni tih standarda na bh. vlastima, nevladine organizacije imaju ulogu tako što će prepoznati probleme i edukovati ljude o njihovim pravima i obavezama. Možemo reći da su se nevladine organizacije za zaštitu okoline poprilično razvile u Bosni i Hercegovini, ali je važno da im i dalje pružamo podršku kako bi razvijale svoje kapacitete i jačale partnerstvo sa vladinim sektorom. Evropska unija razmatra različite opcije za rješavanje problema plastičnih kesa - od Italije gdje je zabranjena njihova upotreba, preko Irske gdje su plastične kese oporezovane, pa do drugih zemalja koje primjenjuju različite modele.“
Sve mjere koje i budu uvedene kada su u pitanju plastične kese, ne bi trebale biti na uštrb krajnjih potrošača, kaže pomoćnica Ministra za ekologiju Republike Srpske Svjetlana Radusin.
„Uvođenje određenih naknada ne treba shvatiti kao namet stanovništvu, nego svi zajedno, svaki pojedinac, treba da se vrati onim starim dobrim navikama kada smo u prodavnice išli noseći vrećice za višekratnu upotrebu ili klasične cekere.“
Mnoge zemlje smatraju problem zagađenja plastičnim kesama jednim od najvećih ekoloških problema i temeljno rade na eliminisanju plastične ambalaže iz svakodnevnog života. U Bosni i Hercegovini do sada se malo radilo na početku upotrebe biorazgradive ambalaže, o čemu govori i podatak da je samo u prošloj godini uvezeno više od dvije tone plastičnih kesa.
Najveći dio otpada čine tanke plastične kese, popularne 'tregeruše', koje sami trpamo ili dobijemo i po desetak komada prilikom posjete nekom od trgovačkih lanaca. Istraživanja Centara civilnih inicijativa pokazuju da stanovnici oba bh. entiteta mjesečno potroše preko 100 miliona kesa, kaže portparol te organizacije Majda Stojanov:
„Ustanovljeno je da se u Bosni i Hercegovini godišnje potroši više od milijardu plastičnih kesa, od kojih većina, nažalost, završi u prirodi, ili – u najboljem slučaju, na nekoj od deponija, gdje se opet razgrađuju više stotina godina. Podsjećamo: prosječan vijek korištenja plastične kese je oko dvanaest minuta, a prosječan potrošač dobije mjesečno oko 25 plastičnih kesa, a da ih nije tražio.“
Centri civilnih inicijativa imaju i ideju kako smanjiti upotrebu plastičnih kesa, s obzirom na njihovu ogromnu ekološku štetnost. Vrećice nisu toksične, te je stoga problematično njihovo zabranjivanje sa stanovišta zakona. Uz to treba misliti i na proizvođače - na način da se oni podstiču na proizvodnju ekološki prihvatljivijih vrećica ili onih koje se mogu više puta upotrijebiti. Kese se mogu proizvoditi i sa određenim dodacima koje period njihove razgradnje skraćuje sa 400 godina na četiri do pet godina. U tom smijeru ide i prijedlog Centara civilnih inicijativa, kaže projekt menadžer Siniša Bencun.
„Radna grupa se odlučila na uvođenje modela naknade na plastične kese po principu 'zagađivač plaća', gdje bi zagađivači, odnosno uvoznici i proizvođači plaćali naknadu u entitetske fondove za zaštitu životne sredine, odakle bi im se taj novac vraćao u vidu podsticaja za proizvodnju kvalitetnijih plastičnih vreća, biorazgradivih kesa, za uvođenje ekološki prihvatljivih tehnologija i unapređenje procesa proizvodnje u skladu s ekološkim standardima.“
Bencun navodi da se ovo rješenje čini najoptimalnijim ako se uzmu iskustva zemalja iz okruženja i onoga što se primjenjuje u Evropskoj uniji. U Srbiji, na primjer, prozvođač plaća naknadu po toni proizvedenih plastičnih vrećica što samo podstiče proizvodnju tanjih i manje kvalitetnih kesa. U Hrvatskoj se ide u drugu krajnost sa prijedlogom da se po jednoj kesi plaća dvije kune naknade što otprilike iznosi oko pola marke. Evropska unija daje podršku rješavanju ovog problema jer želi da se i u Bosni i Hercegovini svijest o ekologiji digne na viši nivo, kaže šef banjalučke Kancelarije Evropske unije Đulio Zani:
„Zaštita životne sredine zauzima jako važno mjesto u planovima Evropske Unije. Naš izvještaj o napretku naglašava važnost odgovarajuće primjene evropskog zakonodavstva o životnoj sredini. I dok je zvanična odgovornost na primjeni tih standarda na bh. vlastima, nevladine organizacije imaju ulogu tako što će prepoznati probleme i edukovati ljude o njihovim pravima i obavezama. Možemo reći da su se nevladine organizacije za zaštitu okoline poprilično razvile u Bosni i Hercegovini, ali je važno da im i dalje pružamo podršku kako bi razvijale svoje kapacitete i jačale partnerstvo sa vladinim sektorom. Evropska unija razmatra različite opcije za rješavanje problema plastičnih kesa - od Italije gdje je zabranjena njihova upotreba, preko Irske gdje su plastične kese oporezovane, pa do drugih zemalja koje primjenjuju različite modele.“
Sve mjere koje i budu uvedene kada su u pitanju plastične kese, ne bi trebale biti na uštrb krajnjih potrošača, kaže pomoćnica Ministra za ekologiju Republike Srpske Svjetlana Radusin.
„Uvođenje određenih naknada ne treba shvatiti kao namet stanovništvu, nego svi zajedno, svaki pojedinac, treba da se vrati onim starim dobrim navikama kada smo u prodavnice išli noseći vrećice za višekratnu upotrebu ili klasične cekere.“
Mnoge zemlje smatraju problem zagađenja plastičnim kesama jednim od najvećih ekoloških problema i temeljno rade na eliminisanju plastične ambalaže iz svakodnevnog života. U Bosni i Hercegovini do sada se malo radilo na početku upotrebe biorazgradive ambalaže, o čemu govori i podatak da je samo u prošloj godini uvezeno više od dvije tone plastičnih kesa.