Vlasnici pojedinih ugostiteljskih objekata u Banjaluci ovih dana neugodno su bili iznenađeni posjetom tržišne inspekcije koja ih je napomenula da su obavezni plaćati zaštitu autorskih prava za muziku koju puštaju u svojim lokalima. Riječ je, zapravo, o zakonu koji je usvojen još 2010. godine na državnom nivou, a koji se sada počinje primjenjivati. Ugostitelji tvrde da su iznosi naknada veliki, dok u nadležnoj Asocijaciji kompozitora muzičkih stvaralaca uvjeravaju da je krajnje vrijeme da se ta oblast uredi.
Još jedan u nizu nameta, ovoga puta za muziku koju puštaju u lokalima, tjera vlasnike da stave ključ u bravu - smatraju pojedini banjalučki ugostitelji.
Tvrde da su tek ovih dana, iz medija, čuli o naknadama koje moraju plaćati, a da detalje o tome koliko, kome i na koji način još uvijek ne znaju. Vlasnica jednog kafića u Banjaluci kaže da je to još jedno opterećenje u ionako teškim uslovima rada:
„Došlo je dotle da se mali objekti počinju gasiti zbog raznoraznih nameta. Mi smo spremni da platimo sve poreze i sve ostalo što treba da bi se naš posao mogao nastaviti, međutim, cifre od par stotina maraka na godišnjem nivou su pretjerane u ovoj krizi koja je našoj državi, a posebno u našem gradu.“
Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i drugih prava u BiH donesen je 2010. godine, a primjena u RS počela je nedavno. Inspekcije još ne pišu kazne, ali napominju vlasnike kafića na njihove obaveze.
Asocijacija kompozitora i muzičkih stvaralaca (AMUS) BiH ovlaštena je da sa poslovnim subjektima sklapa ugovore kojima se definiše iznos naknada. Direktor Asocijacije Mirza Hajrić pojašnjava da je sa ugostiteljima postignut dogovor o tarifi, što je i objavljeno u službenom glasniku:
„Za jedan kafić prosječne veličine naknada za muziku iznosi cijenu jedne kafe na dan. To je ugrubo tarifa. Znači jedan prosječan kafić, zavisno od mjesta u kom se nalazi, može da plaća 20 maraka ako se nalazi u Vakufu ili Čapljini ili u Prijedoru, ako je u Sarajevu ili u Banjaluci u centru grada može to da bude 30, 40, 50 maraka, u zavisnosti od radnog vremena, od ponude, od cijena i od zone u kojoj se nalazi“, kaže Hajrić.
Ono što je ugostitelje demoralisalo, muzičare je obradovalo. Većina njih slaže se da je krajnje vrijeme bilo da se njihova intelektualna svojina zaštiti.
Frontmen benda Letu štuke Dino Šaran kaže da je nepravedno što muzičari u BiH od rata ne ostvaruju autorska prava:
Dino Šaran kaže da se u neuređenoj zemlji, kao što je BiH, stvari ipak pomjeraju s mrtve tačke:
„Ja sam dobio neku lovu prošle i ove godine, i neke moje kolege. Još uvijek to nije uređeno kako treba, ali polako - step by step, dosad nije bilo ništa“, dodaje.
Dva posto od prometa
Đurica Štula iz banjalučkog benda Sopot takođe pozdravlja primjenu zakona koji štiti autorska prava muzičara:
„Ja razumijem i ugostitelje kojima je svaki dodatni namet problem, ali ako im je to paušalno mjesečno između 50 i 60 maraka - to je otprilike prodane dvije do tri kafe dnevno - mislim da je to mizerno. Ali neka svi ugostitelji ugase na dan muziku u kafićima, pa neka vide kako će biti i njima i gostima“, kaže Štula.
A ugostiteljski objekti plaćaće paušal, zavisno od veličine prostora, namjene i zone u kojoj se lokal nalazi.
Novac koji Asocijacija prikupi za muzička prava distribuira se na osnovu izvještaja elektronskih medija o broju emitovanih kompozicija.
Jedna od medijskih kuća s kojom AMUS već ima ugovor je BN televizija. Prema riječima direktora Vlade Trišića, BN izdvaja dva i po posto prometa za muziku koja se na toj televiziji emituje:
„Tako da mi godišnje AMUSU plaćamo oko 50.000 maraka, i samim tim zaštićeni smo za sva autorska prava, i mala i velika, koja emitujemo u našim programima“, navodi Trišić.
Trišić podsjeća da su autorska prava za emitovanje muzike zaštićena svugdje u svijetu, te da se podrazumijeva da zakonska regulativa u toj oblasti funkcioniše i u Bosni i Hercegovini:
„Sada da li je osnovica obračuna adekvatna potrošačkoj korpi i ekonomskoj moći BiH, to je pitanje o kome treba razgovarati. Sigurno da podržavamo jedan takav zakon jer autorska prava u ovoj zemlji moraju se poštovati i samo treba pronaći modalitete, odnosno uskladiti ih sa ekonomskom moći BiH.“
I dok su muzičari zadovoljni što država konačno prepoznaje njihov rad, ugostitelji već razmišljaju kako da zaobiđu Zakon o autorskim pravima. Dosta im je, kažu, nameta na sve i svašta, a nadležne pitaju da li će početi naplaćivati autorska prava za pjevanje pod tušem.
Još jedan u nizu nameta, ovoga puta za muziku koju puštaju u lokalima, tjera vlasnike da stave ključ u bravu - smatraju pojedini banjalučki ugostitelji.
Tvrde da su tek ovih dana, iz medija, čuli o naknadama koje moraju plaćati, a da detalje o tome koliko, kome i na koji način još uvijek ne znaju. Vlasnica jednog kafića u Banjaluci kaže da je to još jedno opterećenje u ionako teškim uslovima rada:
„Došlo je dotle da se mali objekti počinju gasiti zbog raznoraznih nameta. Mi smo spremni da platimo sve poreze i sve ostalo što treba da bi se naš posao mogao nastaviti, međutim, cifre od par stotina maraka na godišnjem nivou su pretjerane u ovoj krizi koja je našoj državi, a posebno u našem gradu.“
Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i drugih prava u BiH donesen je 2010. godine, a primjena u RS počela je nedavno. Inspekcije još ne pišu kazne, ali napominju vlasnike kafića na njihove obaveze.
Asocijacija kompozitora i muzičkih stvaralaca (AMUS) BiH ovlaštena je da sa poslovnim subjektima sklapa ugovore kojima se definiše iznos naknada. Direktor Asocijacije Mirza Hajrić pojašnjava da je sa ugostiteljima postignut dogovor o tarifi, što je i objavljeno u službenom glasniku:
„Za jedan kafić prosječne veličine naknada za muziku iznosi cijenu jedne kafe na dan. To je ugrubo tarifa. Znači jedan prosječan kafić, zavisno od mjesta u kom se nalazi, može da plaća 20 maraka ako se nalazi u Vakufu ili Čapljini ili u Prijedoru, ako je u Sarajevu ili u Banjaluci u centru grada može to da bude 30, 40, 50 maraka, u zavisnosti od radnog vremena, od ponude, od cijena i od zone u kojoj se nalazi“, kaže Hajrić.
Ono što je ugostitelje demoralisalo, muzičare je obradovalo. Većina njih slaže se da je krajnje vrijeme bilo da se njihova intelektualna svojina zaštiti.
Frontmen benda Letu štuke Dino Šaran kaže da je nepravedno što muzičari u BiH od rata ne ostvaruju autorska prava:
Dino Šaran
„Plaćanje paušala od strane ugostitelja je potpuno normalna stvar. To se mora. Uđeš u samoposlugu, nećeš izaći mimo kase bez da platiš. Ako nećeš muziku u kafani, nije problem – nemoj imati muziku u kafani i nećeš plaćati“, navodi Šaran.Dino Šaran kaže da se u neuređenoj zemlji, kao što je BiH, stvari ipak pomjeraju s mrtve tačke:
„Ja sam dobio neku lovu prošle i ove godine, i neke moje kolege. Još uvijek to nije uređeno kako treba, ali polako - step by step, dosad nije bilo ništa“, dodaje.
Dva posto od prometa
Đurica Štula iz banjalučkog benda Sopot takođe pozdravlja primjenu zakona koji štiti autorska prava muzičara:
„Ja razumijem i ugostitelje kojima je svaki dodatni namet problem, ali ako im je to paušalno mjesečno između 50 i 60 maraka - to je otprilike prodane dvije do tri kafe dnevno - mislim da je to mizerno. Ali neka svi ugostitelji ugase na dan muziku u kafićima, pa neka vide kako će biti i njima i gostima“, kaže Štula.
A ugostiteljski objekti plaćaće paušal, zavisno od veličine prostora, namjene i zone u kojoj se lokal nalazi.
Novac koji Asocijacija prikupi za muzička prava distribuira se na osnovu izvještaja elektronskih medija o broju emitovanih kompozicija.
Jedna od medijskih kuća s kojom AMUS već ima ugovor je BN televizija. Prema riječima direktora Vlade Trišića, BN izdvaja dva i po posto prometa za muziku koja se na toj televiziji emituje:
„Tako da mi godišnje AMUSU plaćamo oko 50.000 maraka, i samim tim zaštićeni smo za sva autorska prava, i mala i velika, koja emitujemo u našim programima“, navodi Trišić.
Trišić podsjeća da su autorska prava za emitovanje muzike zaštićena svugdje u svijetu, te da se podrazumijeva da zakonska regulativa u toj oblasti funkcioniše i u Bosni i Hercegovini:
„Sada da li je osnovica obračuna adekvatna potrošačkoj korpi i ekonomskoj moći BiH, to je pitanje o kome treba razgovarati. Sigurno da podržavamo jedan takav zakon jer autorska prava u ovoj zemlji moraju se poštovati i samo treba pronaći modalitete, odnosno uskladiti ih sa ekonomskom moći BiH.“
I dok su muzičari zadovoljni što država konačno prepoznaje njihov rad, ugostitelji već razmišljaju kako da zaobiđu Zakon o autorskim pravima. Dosta im je, kažu, nameta na sve i svašta, a nadležne pitaju da li će početi naplaćivati autorska prava za pjevanje pod tušem.