Fondacija Konrad Adenauer nedavno je predstavila publikaciju ''BiH 2025., scenarij mogućeg razvoja događaja''. Dvadeset intelektualaca iz različitih sfera napisalo je pet mogućih scenarija za budućnost BiH - od funkcionalne države članice EU, do raspada na tri dijela. Autori ove publikacije kažu da im je namjera bila da podstaknu javnu raspravu o tome kuda zaista ide BiH. Upravo ovi različiti scenariji indikator su i različitih mišljenja o budućnosti BiH kako među političarima i intelektualcima, tako i među građanima.
Hoće li BiH ostati ovakva kakva je danas i za 13 godina, ili će postati funkcionalna, centralizovana, ili decentralizovana država, može li postati funkcionalna i uklopiti se u regionalne tokove, pa ukorak sa susjedima ući u EU, ili će se raspasti na tri dijela - pitanja su na koja sa sigurnošću danas niko ne može odgovoriti. Ono što se pouzdano zna je da nema jedinstvenog mišljenja o tome kako će izgledati za narednih 10 do 15 godina.
Profesor sa banjalučkog Univerziteta Miodrag Živanović smatra da se ništa bitno neće promijeniti u odnosu na dosadašnju situaciju s obzirom na ponašanje političkih elita.
„Neće doći do radikalnih promjena – ili da dođe do silucije BiH, ili da se formira jaka centralizovana država. Ovaj će se slučaj zvani BiH, nažalost, razvlačiti, po mom sudu, gotovo beskonačno. Problem je i u onome što se naziva licemjerje međunarodne zajednice, koja gotovo bezrezervno podržava ovaj status kvo koji ne vodi ničemu“, smatra Živanović.
U jednom od ponuđenih scenarija predviđaju se čak i ponovni ratni sukob i intervencija međunarodne zajednice koja bi nametnula rješenje funkcionalne države. Profesor Živanović smatra da ratni sukob ipak nije moguć.
„Ne vjerujem da će doći u fizičkom smislu do novih sukoba, a inače sve ovdje što se događa je zapravo nastavak rata drugim sredstvima, samo je riječ o oblicima koji su rafinirani i koji pripadaju više političkom miljeu negoli onome što se naziva vojni sektor“, ocjenjuje on.
Iracionalna pitanja kolektivnih interesa
Miloš Šolaja, iz Centra za međunarodne studije, navodi da je najvažnija stabilnost zemlje, a to današnjim političarima ne odgovara.
„Nisam siguran da li su sadašnje političke strukture spremne na to. Drugo, stvar je precepcije. Moramo biti iskreni, pa reći: jednim se očima posmatra BiH iz Sarajeva, drugim iz Banje Luke, trećim iz Mostara, i često i u javnom mnijenju na toj osnovi ne funkcioniše sve“, ističe Šolaja.
Profesor Žarko Papić, prvi čovjek Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja (IBHI), kaže da BiH nove političke elite.
„Logika stvari, logika vremena će voditi promjenama elita. Npr. kad bi odista se išlo na vanredne izbore - što ja mislim da bi bilo zgodno, pod tim podrazumijevam neka budu i opšti izbori sad u oktobru - sasvim sam siguran da bi ove političke elite i ova politička klasa jako loše na njima prošle“, kazao je Papić.
Budućnost BiH prije svega zavisi od njenih građana, smatra profesor sa sarajevskog Univerziteta Enver Kazaz.
„Rekao bih da nijedno od tih proročanstava neoliberalnih ideologa o Bosni neće biti ostvareno. Dejtonski sporazum čuva BiH od njenog raspada, kao što joj onemogućuje da se potpuno konstituira iznutra. Takav Dejtonski sporazum će se postupno redefinirati. Građani BiH su tokom 20. stoljeća promašili demokratiju i oni će morati da se nauče da je demokratija, prije svega, odgovornost za vlastitu, a onda i za društvenu egzistenciju. Dok institucije sistema, prije svega akademska zajednica ne učine takav jedan stav dostupnim svakom čovjeku, neće biti promjene građanske svijesti u BiH. Vladaće etnokratije, kleroideologije i podupiraće se primitivni oblik nacionalizma“, smatra Kazaz.
Građani BiH imaju takođe različita mišljenja o tome kakva je budućnost države. Mostarci i Dobojlije su pesimistični:
A građani Sarajeva nostalgični:
Profesor sa mostarskog Sveučilišta Slavo Kukić želi da vjeruje da je budućnost BiH ipak optimistična.
„Postoji putanja krajnjeg fizičkog padanja. Ja mislim da mi to biološko, fizičko dno izdržljivosti hvatamo, i onog časa kada se to dno dotakne, po prirodi stvari je najlogičnije očekivati neku vrstu katarze prosječnog čovjeka, a kada do nje dođe, onda će na površinu, umjesto iracionalnih, kolektivnih, izići interesi običnog čovjeka - kako da spoji kraj s krajem, kako da bolje živi, kako dostići viši standard, kako osigurati bolji život svoje obitelji. To je realno. U ovom momentu taj obični čovjek je izmanipuliran u mjeri da ta pitanja života ne vidi i ne shvaća ih prioritetnima u odnosu na iracionalna pitanja kolektivnih interesa“, ocjenjuje Kukić.
Hoće li BiH ostati ovakva kakva je danas i za 13 godina, ili će postati funkcionalna, centralizovana, ili decentralizovana država, može li postati funkcionalna i uklopiti se u regionalne tokove, pa ukorak sa susjedima ući u EU, ili će se raspasti na tri dijela - pitanja su na koja sa sigurnošću danas niko ne može odgovoriti. Ono što se pouzdano zna je da nema jedinstvenog mišljenja o tome kako će izgledati za narednih 10 do 15 godina.
Profesor sa banjalučkog Univerziteta Miodrag Živanović smatra da se ništa bitno neće promijeniti u odnosu na dosadašnju situaciju s obzirom na ponašanje političkih elita.
„Neće doći do radikalnih promjena – ili da dođe do silucije BiH, ili da se formira jaka centralizovana država. Ovaj će se slučaj zvani BiH, nažalost, razvlačiti, po mom sudu, gotovo beskonačno. Problem je i u onome što se naziva licemjerje međunarodne zajednice, koja gotovo bezrezervno podržava ovaj status kvo koji ne vodi ničemu“, smatra Živanović.
U jednom od ponuđenih scenarija predviđaju se čak i ponovni ratni sukob i intervencija međunarodne zajednice koja bi nametnula rješenje funkcionalne države. Profesor Živanović smatra da ratni sukob ipak nije moguć.
„Ne vjerujem da će doći u fizičkom smislu do novih sukoba, a inače sve ovdje što se događa je zapravo nastavak rata drugim sredstvima, samo je riječ o oblicima koji su rafinirani i koji pripadaju više političkom miljeu negoli onome što se naziva vojni sektor“, ocjenjuje on.
Iracionalna pitanja kolektivnih interesa
Miloš Šolaja, iz Centra za međunarodne studije, navodi da je najvažnija stabilnost zemlje, a to današnjim političarima ne odgovara.
„Nisam siguran da li su sadašnje političke strukture spremne na to. Drugo, stvar je precepcije. Moramo biti iskreni, pa reći: jednim se očima posmatra BiH iz Sarajeva, drugim iz Banje Luke, trećim iz Mostara, i često i u javnom mnijenju na toj osnovi ne funkcioniše sve“, ističe Šolaja.
Profesor Žarko Papić, prvi čovjek Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja (IBHI), kaže da BiH nove političke elite.
„Logika stvari, logika vremena će voditi promjenama elita. Npr. kad bi odista se išlo na vanredne izbore - što ja mislim da bi bilo zgodno, pod tim podrazumijevam neka budu i opšti izbori sad u oktobru - sasvim sam siguran da bi ove političke elite i ova politička klasa jako loše na njima prošle“, kazao je Papić.
Budućnost BiH prije svega zavisi od njenih građana, smatra profesor sa sarajevskog Univerziteta Enver Kazaz.
„Rekao bih da nijedno od tih proročanstava neoliberalnih ideologa o Bosni neće biti ostvareno. Dejtonski sporazum čuva BiH od njenog raspada, kao što joj onemogućuje da se potpuno konstituira iznutra. Takav Dejtonski sporazum će se postupno redefinirati. Građani BiH su tokom 20. stoljeća promašili demokratiju i oni će morati da se nauče da je demokratija, prije svega, odgovornost za vlastitu, a onda i za društvenu egzistenciju. Dok institucije sistema, prije svega akademska zajednica ne učine takav jedan stav dostupnim svakom čovjeku, neće biti promjene građanske svijesti u BiH. Vladaće etnokratije, kleroideologije i podupiraće se primitivni oblik nacionalizma“, smatra Kazaz.
Građani BiH imaju takođe različita mišljenja o tome kakva je budućnost države. Mostarci i Dobojlije su pesimistični:
A građani Sarajeva nostalgični:
Profesor sa mostarskog Sveučilišta Slavo Kukić želi da vjeruje da je budućnost BiH ipak optimistična.
„Postoji putanja krajnjeg fizičkog padanja. Ja mislim da mi to biološko, fizičko dno izdržljivosti hvatamo, i onog časa kada se to dno dotakne, po prirodi stvari je najlogičnije očekivati neku vrstu katarze prosječnog čovjeka, a kada do nje dođe, onda će na površinu, umjesto iracionalnih, kolektivnih, izići interesi običnog čovjeka - kako da spoji kraj s krajem, kako da bolje živi, kako dostići viši standard, kako osigurati bolji život svoje obitelji. To je realno. U ovom momentu taj obični čovjek je izmanipuliran u mjeri da ta pitanja života ne vidi i ne shvaća ih prioritetnima u odnosu na iracionalna pitanja kolektivnih interesa“, ocjenjuje Kukić.