Izbori su bili završeni i mi smo na TV Sarajevo znali šta nas čeka – podjela na nacionalne kanale. Nova se vlast rado odazvala na okrugli sto na temu rada TV Sarajevo u novim političkim uvjetima. Bio sam tamo s proljeća 1991 kao čovjek koji je bio najodgovorniji za uredjivačku politiku. Moje kolege i ja smo znali da će se sve kretati baš oko - uredjivačke politike. Slušao sam prve ljude nacionalnih stranaka kako dijele etikete. "TV Sarajevo je antisrpska!" govorio je SDS. "TV Sarajevo je antihrvatska!" govorio je HDZ. "TV Sarajevo je antimuslimanska televizija!" govorio je SDA. Trajala je kanonada optužbi i ja sam ćutao. Nakon 40 minuta je predsjedavajući jednostavno rekao da se čudi što se glavni i odgovorni urednik još nije oglasio. Odgovorio sam: "Ja još uvijek čekam!"
Čitam, slušam i gledam jučer i danas vijesti koje su me podsjetile na ovu davnu priču. U Pakistanu sinoć prvi čovjek ove zemlje ovako odgovara na pitanje novinara kad će ukinuti vanredno stanje i vratiti demokraciju: "Naša je zemlja gospodine u opasnosti, naša je domovina u opasnosti! Kad je domovina u opasnosti onda se spašava domovina, a tek onda se razmišlja o demokraciji.!" Reče predsjednik Pakistana i, što bi se reklo u nas, ostade živ. Ko je, naime, doveo Pakistan u situaciju da je "domovina u opasnosti"? Valjda je predsjednik za to najodgovorniji!!
Sinoć na BBC-ju slušam izjavu jednog ruskog generala (zaboravih mu ime nažalost) u kojem kaže da je krizu u Gruziji "izazvao NATO, da bi južne granice Rusije učinio nestabilnim!!" Prije te izjave sa ekrana državne televizije su podobni komentatori tvrdili kako plaće predsjedniku Gruzije i ostalim liderima te zemlje stižu iz - Washingtona. Ako se, dakle, prihvati logika ruskog generala i ruske državne televizije stvari stoje ovako: Washington plaća zvaničnike Gruzije da bi tamo održao svoj utjecaj, onda je Washington platio opoziciju da izazove krizu i pokuša da sruši predsjednika kojeg isto Washington plaća, pa je onda platio predsjednika da uvede vanredno stanje........Reče general i, što bi se reklo u nas, ostade živ. General o ruskom utjecaju nije govorio.
Prekjučer je predsjednik Irana, Mahmud Ahmadinedžad izjavio da su svi oni u Iranu koji se ne slažu sa njegovom politikom oko nuklearnog programa - izdajnici. Reče predsjednik Irana i, što bi se reklo u nas, ostade živ. Mnogi intelektualci i vjerski lideri su kritizirali iranskog predsjednika radi načina na koji pokušava da riješi krizu oko nuklearnog oružja. Kako je lako udijeliti etiketu izdajnika!!
U parlamentu BiH, premijer vlade u ostavci, Nikola Špirić, reče da je za najnoviju krizu u BiH odgovoran visoki predstavnik. Dakle, ovako: visoki predstavnik je vidio da Špirićevo vijeće ne funkcionira jer ministri često ne dolaze na sjednice. Kako nema odluka koje se moraju donijeti sve stoji i - čeka. Da bi deblokirao rad Vijeća ministara visoki predstavnik uvodi pravilo da se odluke mogu donositi i većinom prisutnih. Time dakle spriječava da se rad vlade blokira zato što ministri ne dolaze i, suštinski tjera ministre da dodju i rade svoj posao. Problem je, medjutim, što ministrima ne odgovara da dolaze i više im odgovara da blokiraju vladu, a time i državu. Dakle, Špirić, kao premijer te iste države, umjesto da bude sretan što mu visoki predstavnik deblokira rad Vijeća ministara nezadovoljan je jer se blokada spriječava. I sad je kriv visoki predstavnik koji neće blokadu, a ne ministri koji blokiraju rad Vijeća ministara!! Reče premijer u ostavci, Nikola Špirić i, što bi se reklo u nas, ostade živ.
Evo citata jedne prekjučerašnje vijesti iz Srbije. Ministar unutrašnjih poslova Srbije, Dragan Jočić, ocijenio je da je sigurnosna situacija u Srbiji pod kontrolom i da nema razloga za zabrinutost. Upitan da li će situacija u Bosni i Hercegovini, na sjeveru Makedonije i u Sandžaku ugroziti sigurnost u Srbiji, Jočić je odgovorio da nema razloga za zabrinutost jer su to "politička pitanja". Komentirajući situaciju u BiH, Jočić je ocijenio da je Srbija "pritisnuta" i da je čudno da se pitanje u vezi s Republikom Srpskom otvara istovremeno s rješavanjem statusa Kosova!! Prije samo neki tjedan premijer Srbije, Vojislav Koštunica, je povezao stanje u BiH sa Kosovom, vlada Srbije je brže bolje podržala Dodika sa blokadom rada Vijeća ministara, mnoge izjave posljednjih mjeseci govore da je baš Srbija ta koja povezuje BiH sa Kosovom i sad ministar izražava čudjenje što se te dvije stvari povezuju!!?? Reče ministar Dragan Jočić i, što bi se reklo u nas, ostade živ.
Demokratska stranka SAD-a objavila je jučer podatak da ratovi u Iraku i Afganistanu koštaju duplo više nego što to tvrdi bijela kuća, točnije - 1,6 trilion dolara. Oni su naime u cijenu ratova uračunali i mnoge takozvane sakrivene troškove, (kamate u raznim prilikama, troškove zdrastvenog osiguranja, izgubljene investicije, cijene nafte i slično) dakle, izračunavali su ukupne, a ne samo direktne troškove rata. Glasnogovornica Bijele kuće, Dana Perino, je izjavila da je izvještaj demokrata jednostran i politički motiviran. Pa, naravno, da je politički motiviran. Kao što je i Bijela kuća politički motivirana kad u svojim izvještajima o cijeni ratova ne računa takozvane skrivene troškove. Reče glasnogvornica i, što bi se reklo u nas, ostade živa.
I, da se vratim na početak priče. Na začudjene poglede učesnika okruglog stola o TV Sarajevo onog proljeća 1991-e godine, kad sam rekao da "još čekam", objasnio sam da čekam činjenice i da sve što sam do tada čuo su samo etikete i političke proklamacije. Mora da sam im izgledao drzak jer je nastala tišina. Ali, ako oni nisu imali činjenice - ja jesam. Izdiktirao sam im statistiku: koliko Bošnjaka, Hrvata i Srba je bilo u programu, koliko puta su oni i njihove stranke učestvovali, ko vodi TV dnevnike i tako dalje.
Nije ih baš bilo briga. Po njihovoj tadašnjoj logici: ako činjenice govore suprotno od mojih argumenata – loše po činjenice. Mojim uvaženim neistomišljenicima iz nacionalnih stranaka tog proljeća 1991-e godine nije palo na pamet da odgovore na krajnje jednostavno pitanje: kako TV Sarajevo istovremeno može biti antisrpska, antimuslimanska i antihrvatska!! Izrekoše svoje optužbe i što bi se reklo u nas, ostadoše živi.
Da ih sretnem danas, rasprava bi nažalost bila – ista.