Evropska fondacija iz Gruzije i Fondacija Mozaik organizovali su nedavno međunarodnu konferenciju pod nazivom "Uloga mladih u procesima pomirenja u lokalnim zajednicama". Oko trideset mladih predstavnica i predstavnika iz Abhahije, Gruzije i Bosne i Hercegovine učestvovalo je na ovoj konferenciji.
Željko Pauković iz Fondacije Mozaik u intervjuu za RSE govori o tome šta je bila svrha edukacije i razmjene iskustava kroz procese i projekte pomirenja u lokalnim zajednicama.
RSE: Gospodine Paukoviću, šta je zapravo bio cilj spajanja mladih ljudi iz ove tri države?
Pauković: Fondacija Mozaik od 2008. godine je razvijala i uspješno realizovala program Omladinske banke, koji je kao model omogućavao i omogućava mladim ljudima aktivnu ulogu u procesu donošenja odluka. To je model koji omogućava da mladi ljudi odlučuju kroz kakve projekte i na koji način ti projekti mogu doprinijeti lokalnim zajednicama, kako u procesima pomirenja, tako i rješavanja pitanja na lokalnom nivou.
Sva ta iskustva koja smo mi prethodnih godina sticali i kroz realizaciju takvog programa u Bosni i Hercegovini imali, željeli smo podijeliti i sa partnerima, koji također dolaze sa konfliktnog područja Gruzije i Abhazije i sa kojima smo uspješno razvili model Omladinske banke (Youth Bank), koji je omogućio da mladi ljudi imaju priliku da uspostave saradnju i razvijaju kroz podršku programima i projektima mladih u lokalnim zajednicama dobre preduslove da konkretne stvari mogu rješavati konkretne probleme i na takav način okupiti mlade ljude, bez obzira na nacionalnu pripadnost, oko zajedničke ideje koja će riješiti lokalne probleme u lokalnim zajednicama.
Tako smo i kroz ovu međunarodnu konferenciju imali priliku da mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine, koji su uspješno razvijali program u lokalnim zajednicama u preko 35 opština širom BiH, podijele svoja iskustva, i ta svoja pozitivna iskustva uspješno prenesu mladim ljudima koji dolaze iz Gruzije i Abhazije.
Mladi ljudi
RSE: Koliko mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine mogu učestvovati u procesima pomirenja i koliko je bilo korisno da ih mladi iz Abhazije i Gruzije čuju?
Pauković: Iako je ova konferencija i ovaj projekat podržan od USAID-a, također i Fondacija Mozaik, sa drugim partnerima u Bosni i Hercegovini, kroz projekte, kao što su Probudućnost, podržava procese pomirenja i daje aktivnu ulogu mladim ljudima da mogu u svojim lokalnim zajednicama preduzeti konkretne korake koji se tiču poboljšanja kvaliteta života mladih ljudi, konkretnih prioritetnih problema koje mladi imaju u lokalnoj zajednici, i kroz zajedničke aktivnosti stvarati dobre preduslove da se među mladom generacijom stvori pozitivna klima saradnje i onoga što je negdje najbitnije, rješavanja problema u lokalnim zajednicama koji su prioritetni bez obzira ko se kako zove i ko iz koje sredine dolazi.
To su neka značajna iskustva za mlade ljude koji su došli iz Gruzije i Abhazije i koji su imali priliku da zajedno rade pet dana sa našim mladim ljudima, ali istovremeno i da posjete neke lokalne zajednice gdje se realizuju projekti koje mi podržavamo u Bosni i Hercegovini, na primjer u Konjicu, da urade jednu zajedničku eko volontersku akciju na uređenju lokaliteta Vrtaljica, posjete tzv. Titov bunker i imaju priliku razgovarati i u zajednicama sa mladim ljudima koji sprovode projekte u Bosni i Hercegovini, stvoriti dobar preduslov da se vidi da se neke stvari mogu uraditi ako postoji spremnost, kako lokalnih zajednica, tako i mladih ljudi, kao što smo mi iz Fondacije Mozaik i nekih drugih organizacija koje podržavaju ovakve ili slične procese pomirenja i saradnje među mladima u Bosni i Hercegovini i u drugim državama.
RSE: Koliko su mladi ljudi zainteresovani u Bosni i Hercegovini da rade na tim projektima i koliko je to važno za budućnost ove države?
Pauković: Svjesni smo toga da je apatija među mladim ljudima naša realnost, ali mi kažemo: mladi ljudi su jako dobri, s obzirom na to u kakvim uslovima, ne samo mladi, žive. Što se tiče ekonomskog, socijalnog ili političkog konteksta u Bosni i Hercegovini, značajne male promjene koje se mogu napraviti i podstaći mlade ljude da urade konkretne stvari, bilo da je to uređenje nekih parkova, bilo da je to uređenje prostora za mlade, bilo da su to neke ekološke, kulturne ili edukativne aktivnosti, kojih ima u Bosni i Hercegovini, dobra su prilika ne samo za druženje nego i za konkretne stvari koje trebaju zajedno uraditi.
Mislim da je to neki proces, što se kaže, i putovanje od 1.000 milja treba započeti prvim korakom. Svako od nas se treba, bilo da je mlada ili zrela osoba, preispitati šta može uraditi danas, za sebe, za svoju porodicu, za lokalnu zajednicu, da nam bude bolje i da bolje živimo, i na takav način dati primjer i drugima. Mladi su resurs u koje mi svi zajedno trebamo ulagati. Nije to floskula, ali mladi su naša realnost, današnjica, a ne samo budućnost, što neko voli da kaže.