“Gradimo mostove, a ne zidove”, naziv je regionalnog projekta Helsinškog komiteta koji ima ima za cilj organiziranje tribina i konferencija o tranzicijskoj pravdi i pomirenju, ali i uvođenje studija "Ljudska prava i interkulturalnost" na univerzitete.
Projekat, koji je trebao započeti od naredne godine i na nekoliko fakulteta u BiH, naišao je na ogromne otpore potvrdivši do sada često iznesene teze kako su visokoškolske ustanove mjesta moći strogo kontrolisana od političkih elita.
„Pošto ratovi započinju u ljudskim umovima, upravo u njih treba usaditi nove ideje“, kaže prva rečenica preambule Ustava UNESCO-a. Ova rečenica bila je ideja vodilja regionalnog projekta koji ima za cilj uvođenje predmeta ljudska prava i interkulturanost i na univerzitete u BiH. Nakon dvije godine mukotrpnih pregovaranja, nositelji projekta, predstavnici Helsinškog komiteta Norveške uspjeli su uvjeriti tek dva fakulteta u BiH - i to u Sarajevu i Mostaru, da od naredne godine uvedu ovaj predmet kao izbornu nastavu.
Enver Džuliman iz Helsinškog komiteta Norveške za RSE kaže da su pregovori sa Republikom Srpskom trajali dvije godine i da su završili bezuspješno, zbog čega su morali mijenjati koncept.
„To neće biti odsjek, mada bi to bila naša želja. To će biti izborni predmet u prvom periodu, sa našom željom da to to bude i stalni predmet. S obzirom da smo potrošili dvije godine u bezuspješnim pregovorima sa fakultetima u RS, naš je plan da uz angažovanje nevladinih organizacija organizujemo studij za studente sa univreziteta u njihovo slobodno vrijeme“, kaže Džuliman.
Jedan od predavača na univerzitetima trebao je biti i predsjednik Helsinškog komiteta RS Branko Todorović.
„Ono što može sve da nas zabrine je činjenica da se univerziteti u RS ponašaju prilično zatvoreno i ne pokazuju ni minimum spremnosti da se uključe u aktivnosti vezano za saradnju kada je u pitanju tranziciona pravda, kao da se na univerzitetima želi održati jedan politički stav“, kaže Todorović.
Kazaz: Univerzitet je politička institucija
Nakon najave gostujućih profesora i pratećih tribina na temu tranzicijske pravde, suočavanja sa ratnom prošlošću i pomirenja, iz Banje Luke je ekspresno dojavljeno kako projekat neće podržati. Na Sveučilištu u Mostaru direktnog odgovora nije bilo, ali su uslijedila pitanja: da li Sarajevo može razumjeti Mostar, o kojoj istini će se predavati, ko ispunjava kriterije da studentima govori o pomirenju?
Profesor na Odsjeku filozofije ove visokoškolske ustavove Mile Lasić kaže:
„Mi živimo paralelne svjetove. Sveučilišta proizvode različite istine, odnosno poglede na prošlost i na budućnost. Na rubu smo, ne sudjelujemo u procesu formiranja otvorenog društva, što bi morala biti zadaća sveučilišta.“
„Ako je moguće na sarajevskom Univerzitetu izgovoriti rasistički stav kakav je izgovorio Rešid Hafizović o nekakvom srpskom genocidnom genu, pri čemu se takvom izjavom maskira uvid u to da je politika zločina zapravo ideološki postulirana, onda mi imamo posla sa univerzitetom kao političkom institucijom par exelans. Ako na taj stav niko ne reagira, da li je onda moguće govoriti o univerzitetu koji gradi sliku mira?“, pita Kazaz.
Promocija znanja o miru koja uključuje interkulturalno razumijevanje i ljudska prava jedan je od najvažnijih curriculuma koje bi trebalo uvesti u regionalne univrezitete. Budući da ipak živimo u društvu u kojem su militarizam i nasilje domirajući u odnosu na mirovne koncepte, sve zajedno ide dosta teško, smatra Nerzuk Ćurak, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Ipak dodaje i kako pomaka, na sreću, ima.
„Recimo, ja sam na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu zasnovao predmet nauka o miru, koji radim već sa trećom generacijom. Također na Sveučilištu u Mostaru predajem kulturu mira. Moje impresije su izvanredne. Studenti jako vole taj predmet. I na kraju-krajeva, ruše se predrasude koje su, nažalost, način egzistencije današnje BiH. A, ustvari, nas predrasude koče da izgrađujemo mirna društva, kako u BiH, tako i u regiji“, kaže Ćurak za RSE.
Potrebno je izuzetno znanje da bi se priremio i vodio rat, ali još veće znanje da bi se radilo na procesima izmirenja. Unatoč svim opstrukcijama, naši sagovornici nisu pesimisti - jer mladi ljudi, kako zaključuje Ćurak, ipak žele da znaju.
Projekat, koji je trebao započeti od naredne godine i na nekoliko fakulteta u BiH, naišao je na ogromne otpore potvrdivši do sada često iznesene teze kako su visokoškolske ustanove mjesta moći strogo kontrolisana od političkih elita.
Nas predrasude koče da izgrađujemo mirna društva, kako u BiH, tako i u regiji, kaže profesor Nerzuk Ćurak za RSE.
Enver Džuliman iz Helsinškog komiteta Norveške za RSE kaže da su pregovori sa Republikom Srpskom trajali dvije godine i da su završili bezuspješno, zbog čega su morali mijenjati koncept.
„To neće biti odsjek, mada bi to bila naša želja. To će biti izborni predmet u prvom periodu, sa našom željom da to to bude i stalni predmet. S obzirom da smo potrošili dvije godine u bezuspješnim pregovorima sa fakultetima u RS, naš je plan da uz angažovanje nevladinih organizacija organizujemo studij za studente sa univreziteta u njihovo slobodno vrijeme“, kaže Džuliman.
Branko Todorović
Učenjem o multikulturalnosti i ljudskim pravima trebala je biti definisana ulogu univerziteta u procesu izgradnje mira i pomirenja. Otpori na koje je naišao projekat na najgori način pokazali su koliko su visokoškolske ustanove danas mjesta moći strogo kontrolisna od političkih elita.Jedan od predavača na univerzitetima trebao je biti i predsjednik Helsinškog komiteta RS Branko Todorović.
„Ono što može sve da nas zabrine je činjenica da se univerziteti u RS ponašaju prilično zatvoreno i ne pokazuju ni minimum spremnosti da se uključe u aktivnosti vezano za saradnju kada je u pitanju tranziciona pravda, kao da se na univerzitetima želi održati jedan politički stav“, kaže Todorović.
Kazaz: Univerzitet je politička institucija
Nakon najave gostujućih profesora i pratećih tribina na temu tranzicijske pravde, suočavanja sa ratnom prošlošću i pomirenja, iz Banje Luke je ekspresno dojavljeno kako projekat neće podržati. Na Sveučilištu u Mostaru direktnog odgovora nije bilo, ali su uslijedila pitanja: da li Sarajevo može razumjeti Mostar, o kojoj istini će se predavati, ko ispunjava kriterije da studentima govori o pomirenju?
Profesor na Odsjeku filozofije ove visokoškolske ustavove Mile Lasić kaže:
„Mi živimo paralelne svjetove. Sveučilišta proizvode različite istine, odnosno poglede na prošlost i na budućnost. Na rubu smo, ne sudjelujemo u procesu formiranja otvorenog društva, što bi morala biti zadaća sveučilišta.“
Enver Kazaz
Svojevrsni mentalni konclogor koji vlada na bh. univerzitetima ima za cilj očuvati koncepciju rata. Enver Kazaz, profesor na sarajevskom Univerzitetu, ovako radikalne izjave potkrijepljuje rasističkim diskursom koji je, kaže, prisutan i u univerziteskim udžbenicima i među akademskom elitom, a što je u suprotnosti sa pozivom sarajevskom Univerzitetu da bude u funkciji izgradnje mira.„Ako je moguće na sarajevskom Univerzitetu izgovoriti rasistički stav kakav je izgovorio Rešid Hafizović o nekakvom srpskom genocidnom genu, pri čemu se takvom izjavom maskira uvid u to da je politika zločina zapravo ideološki postulirana, onda mi imamo posla sa univerzitetom kao političkom institucijom par exelans. Ako na taj stav niko ne reagira, da li je onda moguće govoriti o univerzitetu koji gradi sliku mira?“, pita Kazaz.
Promocija znanja o miru koja uključuje interkulturalno razumijevanje i ljudska prava jedan je od najvažnijih curriculuma koje bi trebalo uvesti u regionalne univrezitete. Budući da ipak živimo u društvu u kojem su militarizam i nasilje domirajući u odnosu na mirovne koncepte, sve zajedno ide dosta teško, smatra Nerzuk Ćurak, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Ipak dodaje i kako pomaka, na sreću, ima.
„Recimo, ja sam na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu zasnovao predmet nauka o miru, koji radim već sa trećom generacijom. Također na Sveučilištu u Mostaru predajem kulturu mira. Moje impresije su izvanredne. Studenti jako vole taj predmet. I na kraju-krajeva, ruše se predrasude koje su, nažalost, način egzistencije današnje BiH. A, ustvari, nas predrasude koče da izgrađujemo mirna društva, kako u BiH, tako i u regiji“, kaže Ćurak za RSE.
Potrebno je izuzetno znanje da bi se priremio i vodio rat, ali još veće znanje da bi se radilo na procesima izmirenja. Unatoč svim opstrukcijama, naši sagovornici nisu pesimisti - jer mladi ljudi, kako zaključuje Ćurak, ipak žele da znaju.