Izvor: Guardian
Priča kaže da je 1920. godine prvi prianjajući zavoj izumio jedan mladi, tek oženjeni radnik firme „Džonson i Džonson“ čijoj se ženi često događalo da posječe prste spremajući večeru.
Gotovo 100 godina od tada, koristimo u osnovi isti model - pamučnu gazu i flaster - za prekrivanje posjekotina i opekotina. Posljednjih godina nauka je počela da nam daruje razne vrste zavoja čija je uloga mnogo veća od samog pokrivanja ogrebotina i pojsekotina. Neki, na primjer, mogu da zaustave bakterijske infekcije ili za samo 15 sekundi prekinu krvarenje.
Sada su istraživači iz američkog Instituta za tehnologiju Masačusets (MIT) izumjeli zavoj od rastegljivog polimera s ugrađenim senzorima, koji može da se razvuče, dobro prekrije kožu i omogući brže zarastanje rana.
Tim koji predvodi Sjuenhe Džao sa MIT napravio je zavoj od hidrogela, sačinjen od visokoupijajućih polimerskih lanaca, rastegljiv gotovo duplo više u odnosu na svoju veličinu i pogodan da prekrije rane na mjestima gdje se običan zavoj teško postavlja - recimo na koljenu ili laktu.
U zavoju se nalaze elektronske komponente koje prate temperaturu tijela i druge vitalne pokazatelje - ideja je da se u „pametnu prekrivku za rane“ ugrade rezervoari lijekova, s tim što bi senzori mogli da odrede kada i koliko lijeka treba ispustiti.
Svi podaci sa senzora mogu se očitavati preko smartfona kako bi zdravstveni radnici bili u stanju da prate proces zarastanja rane, da vide kada je doza lijeka u rezervoaru niska i, na primjer, da li je pacijent dobio groznicu.
Džao vjeruje da bi hidrogel koji je izum njegovog tima mogao imati i unutrašnju primjenu - recimo da uvede neuralnu sondu u mozak. Hidrogelovi se sve više koriste za namjene koje daleko prevazilaze tretiranje rana. Jedan tim istraživača bavi se time kako ovu supstancu upotrebiti za narednu generaciju kondoma koji bi predstavljali branu za HIV, to jest imali anti-HIV svojstva.
Džao će u svom narednom projektu, kako kaže, koristiti hidrogel da u tijelo čoveka ubaci senzor za glukozu. Ukoliko uspije, oboljeli od šećerne bolesti možda više ne bi morali da se bodu u prst i više puta dnevno analiziraju uzorak krvi.