Cijena nafte pala je za oko 20 posto od juna, nagovještavajući velike nevolje za glavne zemlje izvoznike kao što su Rusija I Iran. Charles Recknagel anlizirao je koji su razlozi za pad? Odjednom izgleda kao da se svijet kupa u nafti, čemu svjedoči činjenica da je brent sirove nafte koji se junu prodavao 110$ za barel početkom oktobra spustio na 88$.
To je pad od 20 posto i nagovještava ozbiljne ekonomske probleme za zemlje čiji glavni prihodi zavise od izvoza nafte.
Evo četri stvari koje treba znati o ovom padu.
Zašto cijena nafte pada ?
Cijene nafte pale su za oko 20 posto na svjestkim tržištima još od juna iz dva ključna razloga.
Jedan je američki bum sa proizodnjom nafte iz škriljaca, koja je porasla na jedan milion barela dnevno u posljednje tri godine.
Zahvaljujući nafti iz škriljaca, SAD su ove godine iznenadili Saudijsku Arabiju kao najvećeg proizvođača sirove nafte na svijetu.
Bum američke proizvodnje uz uobičajeni izvoz nafte iz članica OPEC-a i Rusije, stvorio je višak zaliha nafte na tržištu, a to znači da proizvođači moraju konkurisati sa nižim cijenama da bi zadržali kupce.
Drugi razlog za snižavanje cijena je slaba potražnja.Kupci se suzdržavaju od narudžbi zbog slabog ekonomskog rasta širom svijeta.
Usporavanje ekonomskog rasta najočiglednije je u Evropi, gdje je Međunarodni monterni fond (MMF) procijenio da rast u eurozoni ostaje previše slab kao posljedica prethodne dvije godine recesije.
Rast je takođe usporen u Kini, gdje MMF procjenjuje da nije izvjesno da će dostići predvođeni rast od 7.5 ove godine.
Koja će država biti najviše pogođena ?
Najteže pogođene države padom cijena nafte biće one koje su se upravo oslanjanjale na visoku cijenu nafte kao okosnicu svog ekonomskog rasta.
Jedna je Rusija, za koju eksperti kažu da je vladi potrebna cijena nafte oko 104$ po barelu da bi uspjela da balansira svoj budžet.
Trenutno Rusija svoju naftu prodaje za oko 92$ po barelu.
Prema američkoj agenciji za praćenje finasija Bloomberg, prosječna cijena nafte od 90$ za Rusiju znači budžetski deficit od 1,2 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP).Ako cijena padne za još 10 dolara po barelu na 80$, budžetski deficit će biti udvostručen na 2.4 posto.
Aleksej Kudrin, ruski ministar finansija od 2000. do 2011., izjavio je za američki dnevnik “The Los Angeles times”, 13.oktobra, da će “kratkoročno, pad cijene nafte predstavljati veliki neuspjeh za ekonomiju”.
Ruski dužnosnici su već upozorili da će Moskva morati da smanji planirane troškove.Sadašnji minister finasija, Anton Siluanov izjavio je 7.oktobra, imajući u vidu sankcije Zapada i niže cijene nafte, da Kremlj neće biti u stanju da sebi priušti planirano povećanje troškova za odbranu od 576 milijardi dolara u narednih šest godina.
Pad cijena nafte takođe otvara pitanja hoće li Moskva sada biti u stanju da obezbijedi neophodni kapital za državne banke i kompanije koje su pogođene sankcijama i odsječene sa zapadnih finansijskih tržišta. Prodaja nafte predstavlja polovinu prihoda za rusku vladu.
Još jedna država koja će biti pogođena padom cijena nafte je Iran, kojem je za održavanje budžeta potrebna cijena barela nafte od 140$.
Teheranu je bilo omogućeno da poveća svoj izvoz nafte zahvaljujući prijelaznom dogovoru da se suspenduje dio zapadnih sankcija zahvaljući napretku pregovora sa svjetskim silama o njihovom spornom nuklernom programu.Kao rezulat toga, njihova je ekonomija pokazala neke znake života, dok je MMF predvidio ekonomski rast ove godine od 1.5 posto i 2.3 sljedeće godine.
Ali taj oporavak koji zavisi od prihoda koji bi ubrizgali svježi kapital u iransku ekonomiju mogao bi oslabiti ako bi cjena nafte nastavila da pada.
Još jedna zemlja koja osjeća posljedice je Irak, kojem je potrebna cijena nafte od 106$ po barelu, da bi bila na nuli.Bagdad je trenutno pod pritiskom da troši više novca za odbranu nakon što su militanti iz Islamske države preuzeli trećinu zemlje od juna.Niže cijene nafte mogu u velikoj mjeri ugroziti efekte kontraofanzive protiv militanata.
Jedna od država proizvođača nafte koja ne izgledaju zabrinuti cjenama nafte je Saudijska Arabija.Njima je dovoljna cijena od 80$ za barel nafte da bi balansirali svoj budžet, i uz njihove ogromne reserve nafte može sebi pruštiti prodaju nafte po niskoj cijeni.Dok je Rijad u prošlosti smanjivao svoju proizvodnju da bi povećao cijenu nafte, sada izgleda imaju namjeru očuvanja svog sopstvenog tržišta dionicama dok čekaju da se cijene stabilizuju.
Ipak Saudijska Arabija je pod pristiskom nekih drugih dražava članica OPEC-a, koje imaju manje nafte i ne mogu sebi dozvoliti luksuz prodaje svojih akcija tako jeftino.
Venecuela, za čiju se ekonomiju uveliko smatra da je recesiji, pozvala je prošle semice OPEC da odmah preduzme mjere da ograniči snadbijavanje naftom i cjenu vrati na 100 $ za barel.
Sastanak Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) predviđen je za 27.novembar u Beču.Ova grupa, koja kontroliše trećinu svjetske nafte, do sada nije davala naznake kakve bi korake mogla preduzeti.
Ko će imati koristi ?
Iako će pad cijena nafte nanijeti štetu zemljama čiji se prihodi u velikoj mjeri oslanjaju na izvoz nafte, niža cijena "crnog zlata" mogla bi pomoći globalnom ekonomskom rastu.Prema Capital Econimicsu, londonskoj finansijskoj konsulantskoj kući, pad od 10 $ sirove nafte može donijeti povećanje 0.5 posto svjetskog bruto društvenog proizvoda (BDP).
“Inicijalno niža cijena nafte će omogućiti rast ekonomije koja već ima određeni momentum“, kaže Diane Swonk, glavni ekonomista čikaškog Mesirow Financiala.
To će donijeti korist državama kao što su SAD, Kina i Indija, koje sada imaju pozitivan ekonomski rast.Niže cijene takođe će pomoći eurozoni da ponovo ne sklizne u recesiju.
Ali one možda neće omogućiti nagli napredak u niti jednoj od ovih država, zato što dolazi u vrijeme kada je globalna ekonomija u cjelini usporena, sa smanjenim izvozom.
MMF je 7.oktobra snizio svoja predviđanja globalanog ekonomskog rasta zbog slabljenja eurozone i usporavanja nekoliko velikih tržišta u razvoju.Oni su saopštili da očekuju da će globalna ekonomija rasti 3.8 potso sljedeće godine, čime su snizili svoju prognozu o rastu od 4 posto iznijetu u julu.
Jesu li niže cijene održive?
Globalna potražnja za naftom vjerovatno će ponovo porasti kada globalna ekonomija uhvati korak.Ali čak ni povaćanje potražnje možda neće podići cijenu nafte ako novi proizvodni resursi kao što je nafta iz škriljaca, uz mnogo efikasnije tehnologije u industijskim zemljama, uspiju održati zasićenost tržišta nafte.
Velika nepoznanica je koliko dugo će proizvođači nafte iz škrilajca moći da funkcionišu ako cijena nafte nastavi da pada.Neki stručanjaci su predvidjeli da ukoliko cijene nafte padne ispod 90$ za barel, vađenje nafte iz šriljaca moglo bi postati manje ekonomično budući da prozovođači često kao posljednju navode cijenu od 80$ do 85$.
Ali do sada takve teorije nikada nijesu bile testirane budući da tržište nafte iz škriljaca novo i da količina nafte izvađena iz svakog novog polja može značajano varirati.
“Nafta i gas iz škriljaca dobijaju se stalnim vađenjem ali je prinos iz svakog izvora prilično kartkoročan i potom pada “, kaže John Mitchell, saradnik britankog Think-tank Chatam Housea I istraživač savjetnik na Oxford instututu za energetske studije.
“Efekat od toga je gotov u petogodišnjem periodu, proizvodnja varira prilično i zavisi od ekonomskih okolnosti.Ako novac pristiže, oni će nastaviti da kopaju,a ako novac ne stiže, neće, i za svakog proizvođača će ta krajnja tačka biti različita”.
Cijene nafte su rasle stabilno od 1980’tih a najviši vrh je bila 147 $ za barel 2008., prije globalne recesije.Ponovo su počele da rastu sa globalnim ekonomskim opravkom od 2011. između 100$ I 120$ za barel prije nego što je usljedio pad od juna ove godine.
Mitchell smatra da dani stalnog rasta cijena možda nijesu okonačni, ali da vlade koje od toga zavise treba da se naviknu da će ubuduće imati manje prihoide od nafte nego do sada.
“Najvažnija stvar je da je dugoročni period veoma neizvjestan”, rekao je Mitchell.”Ali kombinacija novih snadbjevača i novih tehnologija na njihovoj strani, kao i dosta regulacije i investicija u energetsku efikasnost na strani potražnje, značiće da se ne možemo osloniti na neprestalni rast cijena nafte “.
On predviđa da će se cijena nafte kretati negdje između 80$ i 100$ po barelu, ali kako kaže, gdje će se na tom nivou stabilizovati nemoguće je predvidjeti.