Za samo godinu dana rada kompanija Ekopak, prvi ovlašteni operater sistema upravljanja ambalažnim otpadom u Federaciji BiH, preuzela je upravljanje za više od 43.000 tona ambalaže. Od ove količine 3.500 tona je predato na reciklažu čime je ispunjen godišnji prihod od osam posto. Ovaj rezultat daje garanciju da se u Bosni i Hercegovini uspostavljaju temelji za razvoj održivog i dugoročnog sistema upravljanja ambalažnim otpadom prema standardima Evropske unije.
Osnivači Ekopaka su firme iz cijele Bosne i Hercegovine. To je neprofitna kompanija čija je obaveza da prikupi, sortira, balira i preda na reciklažu određene količine ambalažnog otpada. Iako u Republici Srpskoj još ne postoji ovlašteni operater sistema, očekuje se da će biti formiran do kraja tekuće godine. Direktorka Ekopaka Amela Hrbat za RSE kaže:
„Kad govorimo o uspostavi sistema upravljanja ambalažnim otpadom, onda trebamo da razumijemo da je to jedan proces koji paralelno teče u dva pravca, jedan je onaj tehnički, dakle, obezbijediti potrebnu infrastrukturu – kontejnere, reciklažna dvorišta, sve ono što vidimo kad putujemo Zapadom. Drugi je vrlo bitan segment, bez kojeg ovaj prvi neće funkcionisati – razvoj svijesti građana o potrebi drugačijeg postupanja s otpadom, i u konačnici – usvajanje nove kulture življenja.“
I u uslovima kada je, prema nekim procjenama, Bosna i Hercegovina samo sa 50 posto pokrivena bilo kakvim prikupljanjem komunalnog otpada, Ekopak je u jednoj godini uradio što Slovenija nije ostvarila za dvije godine – prikupio je 43.000 tona ambalaže, a od toga 3.500 tona predao na reciklažu. Evropsku praksu, da se ambalaža odlaže u žute, zelene i plave kontejnere, još trebaju usvojiti i bh. građani:
„Stimulativno je i da lokalne zajednice, opštine, promijene odluku o naplati takse za komunalni otpad na način da će stimulirati one koji razdvajaju otpad, kako bi na deponiji završila samo ona minimalna količina koju nije moguće reciklirati. Da li će to biti putem kanti – probaćemo u nekim mjesnim zajednicama, da li je potrebno samo nabaviti žute vreće – Slovenci su vrlo dobre rezultate na taj način postigli, tj. da vi u vašem domaćinstvu u žutu vreću odvajate plastiku, papir, metal, dakle, sve ambalažne materijale, tako da se on u sortirnici sortira.“
„Natron Hajat je veliki reciklažer otpadne papirne ambalaže, kao i Rudanka kod Doboja, Omorika Pet reciklaža. Metal se ionako reciklira, međutim, ključno je, a zadatak je Ekopaka, da se počne prikupljati i reciklirati stakleni ambalažni otpad. Ogromne količine stakla završavaju u najboljem slučaju na deponijama, a postoji mogućnost da se u našoj zemlji krene i sa reciklažom ovog materijala koji do sad niko nije sakupljao jer nije imao svoju tržišnu vrijednost.“
Evropska unija planira da do kraja ove godine donese novu direktivu o očuvanju prirodnih resursa. Namjera je da se svaka prirodna sirovina, koja ima alternativu u sekundarnoj sirovini, dodatno oporezuje tako da njena eksploatacija postane neprihvatljiva ili tržišno preskupa. U narednoj dekadi Njemačka planira da 80 posto ukupne industrijske proizvodnje bazira na recikliranim proizvodima.
Zakoni o zaštiti okoliša u Bosni i Hercegovini usklađeni su po evropskim direktivama i standardima. Nadležno ministarstvo u FBiH donijelo je Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, Zakon o elektronskom otpadu, a u pripremi su pravilnici o baterijama i akumulatorima, te o otpadnim gumama. Direktor Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH Safet Harbinja kaže:
„Sljedeći korak je zajednička koordinacija plasmana prikupljenih sredstava, kroz pomaganje infrastrukture, razvijanje sistema prikupljanja reciklaže, rješavanje pitanja deponija, kako bismo počeli da odlažemo sve manje, a sve više toga da recikliramo.“
U završnoj fazi je izrada konačne liste obveznika koji su dužni da plate za upravljanje čvrstim otpadom. To se odnosi i na distributivne lance, te krajnje korisnike, pojašnjava savjetnik u Ministarstvu okoliša i turizma FBiH Edin Terzić:
„Mi kao ministarstvo ohrabrujemo i druge obveznike sistema da rješavaju svoje obaveze na ovaj način. Ako ne žele da se udruže kroz Ekopak, neka formiraju svog operatera, ali – nećemo dozvoliti da jedni plaćaju, a drugi ne plaćaju. Obaveza je za sve.“
Otpad nije smeće. Ukoliko društvo u Bosni i Hercegovini provodi aktivnosti na najracionalniji način, stvoriće pretpostavke za otvaranje novih radnih mjesta. BiH je dobila prijedlog Projekata IPA II od 2014. do 2020. godine. Jedan od segmenata koji se podržava tim sredstvima su infrastrukturni objekti u upravljanju čvrstim otpadom. I dok usvaja nove, BiH treba početa sa primjenom postojećih zakona, navodi savjetnik u Ministarstvu Edin Terzić:
„Ti kapaciteti inspekcijskih organa na različitim nivoima, podijeljena odgovornost, nekoordionacija – moraćemo u tom smislu jako pooštriti stvari – poznato je ono: malo mrkva, malo štap. I djecu treba educirati, odrasle treba kažnjavati, dakle, sve ovo je jedan proces u koji smo ušli, a postoje propisane kaznene odredbe koje se manje-više ne primjenjuju.“
Osnivači Ekopaka su firme iz cijele Bosne i Hercegovine. To je neprofitna kompanija čija je obaveza da prikupi, sortira, balira i preda na reciklažu određene količine ambalažnog otpada. Iako u Republici Srpskoj još ne postoji ovlašteni operater sistema, očekuje se da će biti formiran do kraja tekuće godine. Direktorka Ekopaka Amela Hrbat za RSE kaže:
„Kad govorimo o uspostavi sistema upravljanja ambalažnim otpadom, onda trebamo da razumijemo da je to jedan proces koji paralelno teče u dva pravca, jedan je onaj tehnički, dakle, obezbijediti potrebnu infrastrukturu – kontejnere, reciklažna dvorišta, sve ono što vidimo kad putujemo Zapadom. Drugi je vrlo bitan segment, bez kojeg ovaj prvi neće funkcionisati – razvoj svijesti građana o potrebi drugačijeg postupanja s otpadom, i u konačnici – usvajanje nove kulture življenja.“
I u uslovima kada je, prema nekim procjenama, Bosna i Hercegovina samo sa 50 posto pokrivena bilo kakvim prikupljanjem komunalnog otpada, Ekopak je u jednoj godini uradio što Slovenija nije ostvarila za dvije godine – prikupio je 43.000 tona ambalaže, a od toga 3.500 tona predao na reciklažu. Evropsku praksu, da se ambalaža odlaže u žute, zelene i plave kontejnere, još trebaju usvojiti i bh. građani:
„Stimulativno je i da lokalne zajednice, opštine, promijene odluku o naplati takse za komunalni otpad na način da će stimulirati one koji razdvajaju otpad, kako bi na deponiji završila samo ona minimalna količina koju nije moguće reciklirati. Da li će to biti putem kanti – probaćemo u nekim mjesnim zajednicama, da li je potrebno samo nabaviti žute vreće – Slovenci su vrlo dobre rezultate na taj način postigli, tj. da vi u vašem domaćinstvu u žutu vreću odvajate plastiku, papir, metal, dakle, sve ambalažne materijale, tako da se on u sortirnici sortira.“
Ekopak logo
Nužno je razvijati i reciklažne kapacitete, ističe Hrbat:„Natron Hajat je veliki reciklažer otpadne papirne ambalaže, kao i Rudanka kod Doboja, Omorika Pet reciklaža. Metal se ionako reciklira, međutim, ključno je, a zadatak je Ekopaka, da se počne prikupljati i reciklirati stakleni ambalažni otpad. Ogromne količine stakla završavaju u najboljem slučaju na deponijama, a postoji mogućnost da se u našoj zemlji krene i sa reciklažom ovog materijala koji do sad niko nije sakupljao jer nije imao svoju tržišnu vrijednost.“
Evropska unija planira da do kraja ove godine donese novu direktivu o očuvanju prirodnih resursa. Namjera je da se svaka prirodna sirovina, koja ima alternativu u sekundarnoj sirovini, dodatno oporezuje tako da njena eksploatacija postane neprihvatljiva ili tržišno preskupa. U narednoj dekadi Njemačka planira da 80 posto ukupne industrijske proizvodnje bazira na recikliranim proizvodima.
Zakoni o zaštiti okoliša u Bosni i Hercegovini usklađeni su po evropskim direktivama i standardima. Nadležno ministarstvo u FBiH donijelo je Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, Zakon o elektronskom otpadu, a u pripremi su pravilnici o baterijama i akumulatorima, te o otpadnim gumama. Direktor Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH Safet Harbinja kaže:
„Sljedeći korak je zajednička koordinacija plasmana prikupljenih sredstava, kroz pomaganje infrastrukture, razvijanje sistema prikupljanja reciklaže, rješavanje pitanja deponija, kako bismo počeli da odlažemo sve manje, a sve više toga da recikliramo.“
U završnoj fazi je izrada konačne liste obveznika koji su dužni da plate za upravljanje čvrstim otpadom. To se odnosi i na distributivne lance, te krajnje korisnike, pojašnjava savjetnik u Ministarstvu okoliša i turizma FBiH Edin Terzić:
„Mi kao ministarstvo ohrabrujemo i druge obveznike sistema da rješavaju svoje obaveze na ovaj način. Ako ne žele da se udruže kroz Ekopak, neka formiraju svog operatera, ali – nećemo dozvoliti da jedni plaćaju, a drugi ne plaćaju. Obaveza je za sve.“
Otpad nije smeće. Ukoliko društvo u Bosni i Hercegovini provodi aktivnosti na najracionalniji način, stvoriće pretpostavke za otvaranje novih radnih mjesta. BiH je dobila prijedlog Projekata IPA II od 2014. do 2020. godine. Jedan od segmenata koji se podržava tim sredstvima su infrastrukturni objekti u upravljanju čvrstim otpadom. I dok usvaja nove, BiH treba početa sa primjenom postojećih zakona, navodi savjetnik u Ministarstvu Edin Terzić:
„Ti kapaciteti inspekcijskih organa na različitim nivoima, podijeljena odgovornost, nekoordionacija – moraćemo u tom smislu jako pooštriti stvari – poznato je ono: malo mrkva, malo štap. I djecu treba educirati, odrasle treba kažnjavati, dakle, sve ovo je jedan proces u koji smo ušli, a postoje propisane kaznene odredbe koje se manje-više ne primjenjuju.“