Danima je u hercegovačkim medijima najavljivan protest pred kućom predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, veleljepnom vilom čija je izgradnja koštala oko tri miliona eura. Protest, koji je navodno trebao biti održan za vrijeme božićnih blagadana, otkazan je, kako se navodi u saopštenju, zbog ''pritisaka, ucjena i prijetnji''. Zid šutnje na koji smo naišli pokušavajući doći do informacije o najavljenim, a potom otkazanim protestima, posvjedočio je barem jedno - malo ko bi se danas usudio doista prosvjedovati pred kućom predsjednika HDZ-a BiH.
Ko stoji iza poziva na „Radnički Božić pred Čovićevom vilom" još uvijek nije poznato. Iako se u pismu, koje je dostavljeno medijima, navode Darinko Čuljak i Toni Bralić, njihov identitet nije potvrđen jer su medije kontaktirali isključivo putem e-maila.
Putem elektronske pošte najavljene proteste pred kućom predjednika HDZ-a BiH su i otkazali, uz isto obrazloženje - zbog pritiska, prijetnji i ucjena, ili kako se navodi u pismu:
“Pokušali smo i htjeli nešto napraviti, ali smo naišli na opstrukcije sustava, i policije i pravosuđa, koje netko posjeduje u svojim rukama. Naišli smo i na strah kod drugih kolega zbog prijetnji, ali vjerujemo kako vrijeme za promjene dolazi. Iako u najboljoj namjeri, da ukažemo na krivca propasti hrvatskih poduzeća u Hercegovini, nismo uspjeli zbog opstrukcija napraviti koncenzus u svezi održavanja prosvjeda."
Da je strah prisutan uvjerili smo se u nekoliko hercegovačkih sindikata čiji su članovi ostali bez komentara:
U pismu za koje jedni tvrde da su ga pisali Čovićevi oponenti, dok drugi i dalje insistiraju na ogorčenim radnicima, sindikati Žitoprometa, Hercegovačke Radio-televizije, Sokola, Šuma HB i ostalih najavili su mirni protest pred kućom predsjednika HDZ-a BiH, koga su optužili da je istu stekao i izgradio sredstvima iz crnih fondova izvučenih iz državnog budžeta i uništenih hercegovačkih preduzeća.
Zid šutnje na koji smo naišli pokušavajući doći do informacije o organizatorima protesta, posvjedočio je barem jedno - malo ko se bi se danas doista usudio prosvjedovati u dvorištu Dragana Čovića.
To nam je potvrdio i Ljubo Rezo, predsjedik Sindikata Šuma Herceg-Bosne, preduzeća u kojima se radnicima duguju 63 plate, inače jedan od rijetkih sindkalista prozvanih u pismu koji je pristao govoriti:
„Strah. Ako mu netko radi u obitelji, ako mu dijete ide na fakultet ili u srednju školi, bit će loše ocijenjeno itd. To je jedna umrežena ekipa 20 godina, nitko im ama baš ništa ne može. Najgora je stvar što se stvorila nemoć - trpi, trpi, nemoć. Ti političari su uzeli vlast i sudove i tužilaštvo, ta manistarstva, sve je obuhvaćeno, pokriveno tom šapom i tim kišobarnom i nema mrdanja", kaže Ljubo Rezo.
Predsjednik krovne organizacije Unije neovisnih sindikata Josip Milić s druge strane naglašava:
„Nema te ciljane skupine koja bi bila spremna izaći na takve prosvjede. I nema kritične građanske svijesti da bi mogli reći da svi koji su nezadovoljni izađu. Treba tu dodati i ovo nacionalnu podijeljenost u BiH između tri naroda, vječno prebacivanje i optuživanje druge nacije da su krive za loše stanje moje nacije.“
Emil Karamatić, kolumnista na portalu Ne zna se ba, već godina trpi brojne pristiske zbog kritičkog promišljanja bh. stavrnosti. Nijednog trenutka nije povjeravo da će protesti u Mostaru biti zaista i održani:
„On je na vrhu piramide. Svak je u zabludi ko misli da se ovakvom HDZ-u, Draganu Čoviću i njegovoj organizaciji može suprotstaviti. Sad se radi drugačije – sudovi su sada sa njima, tako da svako malo imate neke tužbe, dođeš na sud, izgubiš to glat. Kuda ćeš goru prijetnju od toga?“, kaže Karamatić.
Karamatić dodaje i kako je u BiH mnogo gore od siromaštva biti označen izdajnikom, što se često događa bez obzira radilo se o radnicima, sindkalistima ili novinarima:
„Preko tog problema, odnosno tog navodno neriješenog nacionalnog pitanja možete manipulirati sa ljudima i možete preko toga unositi najveći strah. Ne daj ti Bože, sve me možeš proglasiti, ali nemoj me proglasiti samo izdajnikom hrvatskog naroda. Možeš biti kakav god hoćeš. Te neke prosvjede ne treba ovdje očekivati i neće ih biti. Ima ovdje previše sunca i previše sunčanih dana, svakome raštike malo prispije - i ljudima je to dovoljno. Navikli su na to", konstatuje Karamatić.
Ko stoji iza poziva na „Radnički Božić pred Čovićevom vilom" još uvijek nije poznato. Iako se u pismu, koje je dostavljeno medijima, navode Darinko Čuljak i Toni Bralić, njihov identitet nije potvrđen jer su medije kontaktirali isključivo putem e-maila.
Putem elektronske pošte najavljene proteste pred kućom predjednika HDZ-a BiH su i otkazali, uz isto obrazloženje - zbog pritiska, prijetnji i ucjena, ili kako se navodi u pismu:
“Pokušali smo i htjeli nešto napraviti, ali smo naišli na opstrukcije sustava, i policije i pravosuđa, koje netko posjeduje u svojim rukama. Naišli smo i na strah kod drugih kolega zbog prijetnji, ali vjerujemo kako vrijeme za promjene dolazi. Iako u najboljoj namjeri, da ukažemo na krivca propasti hrvatskih poduzeća u Hercegovini, nismo uspjeli zbog opstrukcija napraviti koncenzus u svezi održavanja prosvjeda."
Da je strah prisutan uvjerili smo se u nekoliko hercegovačkih sindikata čiji su članovi ostali bez komentara:
Vaš browser nepodržava HTML5
U pismu za koje jedni tvrde da su ga pisali Čovićevi oponenti, dok drugi i dalje insistiraju na ogorčenim radnicima, sindikati Žitoprometa, Hercegovačke Radio-televizije, Sokola, Šuma HB i ostalih najavili su mirni protest pred kućom predsjednika HDZ-a BiH, koga su optužili da je istu stekao i izgradio sredstvima iz crnih fondova izvučenih iz državnog budžeta i uništenih hercegovačkih preduzeća.
Zid šutnje na koji smo naišli pokušavajući doći do informacije o organizatorima protesta, posvjedočio je barem jedno - malo ko se bi se danas doista usudio prosvjedovati u dvorištu Dragana Čovića.
To nam je potvrdio i Ljubo Rezo, predsjedik Sindikata Šuma Herceg-Bosne, preduzeća u kojima se radnicima duguju 63 plate, inače jedan od rijetkih sindkalista prozvanih u pismu koji je pristao govoriti:
„Strah. Ako mu netko radi u obitelji, ako mu dijete ide na fakultet ili u srednju školi, bit će loše ocijenjeno itd. To je jedna umrežena ekipa 20 godina, nitko im ama baš ništa ne može. Najgora je stvar što se stvorila nemoć - trpi, trpi, nemoć. Ti političari su uzeli vlast i sudove i tužilaštvo, ta manistarstva, sve je obuhvaćeno, pokriveno tom šapom i tim kišobarnom i nema mrdanja", kaže Ljubo Rezo.
Predsjednik krovne organizacije Unije neovisnih sindikata Josip Milić s druge strane naglašava:
„Nema te ciljane skupine koja bi bila spremna izaći na takve prosvjede. I nema kritične građanske svijesti da bi mogli reći da svi koji su nezadovoljni izađu. Treba tu dodati i ovo nacionalnu podijeljenost u BiH između tri naroda, vječno prebacivanje i optuživanje druge nacije da su krive za loše stanje moje nacije.“
Emil Karamatić, kolumnista na portalu Ne zna se ba, već godina trpi brojne pristiske zbog kritičkog promišljanja bh. stavrnosti. Nijednog trenutka nije povjeravo da će protesti u Mostaru biti zaista i održani:
„On je na vrhu piramide. Svak je u zabludi ko misli da se ovakvom HDZ-u, Draganu Čoviću i njegovoj organizaciji može suprotstaviti. Sad se radi drugačije – sudovi su sada sa njima, tako da svako malo imate neke tužbe, dođeš na sud, izgubiš to glat. Kuda ćeš goru prijetnju od toga?“, kaže Karamatić.
Karamatić dodaje i kako je u BiH mnogo gore od siromaštva biti označen izdajnikom, što se često događa bez obzira radilo se o radnicima, sindkalistima ili novinarima:
„Preko tog problema, odnosno tog navodno neriješenog nacionalnog pitanja možete manipulirati sa ljudima i možete preko toga unositi najveći strah. Ne daj ti Bože, sve me možeš proglasiti, ali nemoj me proglasiti samo izdajnikom hrvatskog naroda. Možeš biti kakav god hoćeš. Te neke prosvjede ne treba ovdje očekivati i neće ih biti. Ima ovdje previše sunca i previše sunčanih dana, svakome raštike malo prispije - i ljudima je to dovoljno. Navikli su na to", konstatuje Karamatić.