Dvojica radnika bjelovarske tvornice 'Iverica', Stjepan Margetić i Željko Hlupić, odbili su raditi u Srbiji i - dobili otkaz. Naime, ta je bjelovarska tvrtka u vlasništvu austrijskog koncerna Kronospan, koji je jesenas otvorio pogon i u Lapovu kraj Kragujevca ali, neki Hrvati ni pod cijenu otkaza, ne žele na rad u Srbiju.
Stjepan Margetić iz Tomaša, kraj Bjelovara, radije se pridružio koloni od 320 tisuća nezaposlenih, koliko ih je trenutno bez posla u Hrvatskoj, nego li da ode na mjesec ili više raditi u Srbiju:
„Pa, bio sam dobrovoljac Domovinskog rata od 15.09. 1991. do 06.06. 1992. godine na zapadnoslavonskom bojištu i jednostavno to ne mogu psihički zamisliti. Dva puta sam bio u ofenzivi kad su ljudi pored mene ginuli od strane Srba, na bojišnici u Bastajskim Brđanima, dva puta je moja jedinica bila u toj situaciji i jednostavno ne mogu ni pomisliti na odlazak u Srbiju.“
Margetić je potražio pravnu zaštitu u sindikatu i smatra da Uprava mora uvažiti njegove razloge, a među glavnima je - težina razdvajanja od obitelji i psihička nespremnost da radi s onima protiv kojih se borio. Poziva se i na Ugovor koji je potpisao s koncernom Kronospan:
„Navedena je striktno jedna točka ugovora gdje piše da je mjesto rada u sjedištu firme 'Iverica' Bjelovar i stoga smatram da nisam dužan ići bilo gdje drugdje."
RSE: U ovoj situaciji je strašno ostati bez posla.
Margetić: Strašno je, ali preko nekih stvari se ne može prijeći.
RSE: To što ističete rat, ratovalo se i drugdje, i Francuska i Njemačka, i cijeli svijet je u prošlosti bio u ratu, ali ljudi ipak putuju i rade.
Margetić: To je lakše, ipak je prošlo jedno vrijeme, a vrijeme liječi rane, a ovo je ovdje ipak još svježe.
Podrška Saveza samostalnih sindikata Hrvatske
Željko Hlupić je također dobio otkaz zbog odbijanja odlaska u Srbiju, a onda vraćen i suspendiran dok traje sudski spor sa tvrtkom. Kaže da mlađi ljudi iz firme odlaze u Srbiju, ali da je starijima, a pogotovo ratnim veteranima to još uvijek teško:
„Ja sam pitao direktora zašto mi, recimo, ne idemo u Austriju, Njemačku...jer taj koncern, Kronospan, ima svoje pogone po cijeloj zapadnoj Europi i mogli bi nešto i naučiti, ali njegov odgovor je uvijek bio 'ne, vi nemate što tamo radit, morate ić' u Srbiju i, nigdje više."
RSE: A da je Slovenija u pitanju, da li biste lakše išli?
„Mislim da bi, jer koliko god je ovaj sukob sa Slovenijom, to je ipak na politčkoj razini, a ne među ljudima i nema nekakvih provokacija. Srbija je još uvijek 'friško', a da i ne kažem da tamo ima ljudi koji su radili u našoj tvornici prije 20 godina i kad je sve to počelo mnogi su pobjegli u Srbiju i može ih se tamo i sresti, tako da ima i nezgodnih situacija. Ovi naši, kad tamo odu, pretežno borave u krugu tvornice, odu do hotela i natrag, znači, nema nekakvih većih izlazaka. Nije baš kao u Libiji, kad su ljudi odlazili tamo raditi s INA-om, al' nešto slično. Morate uvijek paziti kak' se ponašate i što ćete reći, ne smijete provocirati, da ne bi tamo slučajno netko nešto zapjevao, znate kak je.“
Povjerenik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske za Bjelovarsko-bilogorsku županiju Zlatko Tušak:
„Kada se radi o Stjepanu Margetiću, mi ćemo, kao Savez samostalnih sindikata Hrvatske, maksimalno pomoći u obrani njegovih prava, jer, kada radnik iz Hrvatske odlazi raditi u neku drugu zemlju, on to mora imati regulirano posebnim ugovorom, što ovdje nije slučaj. I,ono što je najbitnije, tu je i pitanje osjećaja osobe koja jednostavno ne želi ići u tu zemlju raditi. Mi nemamo ništa protiv toga ako netko ide dobrovoljno, ali smo protiv toga da se nekoga prisiljava.“
Kapital ne pita za predrasude
Na portalu Večernjeg lista, koji je također objavio priču, razvila se žestoka rasprava, ima dosta čitatelja koji podržavaju odluku veterana Margetića, ali većina takav stav smatra 'bolesnim' i zaključuje kako zbog silnih ratova u prošlosti, nitko nikuda ne bi ni micao iz vlastite zemlje.
O odnosima između Uprave 'Iverice', radnika i sindikata, čuli smo optužbe i s jedne i druge strane, ali to je druga tema, međutim, kapital i strane vlasnike (a ni domaće) apsolutno ne zanimaju nacionalne barijere i predrasude, koje opterećuju ove prostore.
Ponovila je to za RSE, u ime direktora Petera Nikla, njegova pomoćnica Adela Hribljan:
„Prije svega, Margetić nije dobio premještaj niti u drugu državu, niti u drugo poduzeće. On je, kao iskusan i stručan radnik trebao otići na službeno putovanje u Srbiju, te djelatnicima sestrinske tvrtke, u sastavu grupacije Kronospan, prenijeti svoje višegodišnje znanje i iskustvo. Prije njega, samo iz njegovog odjela, u Srbiju je otišlo 8 radnika, ukupno iz 'Iverice' na službena putovanja u Srbiji otišlo je do sada oko 50-tak radnika, a među njima je bilo i hrvatskih branitelja. Grupacija Kronospan ima poduzeća diljem Europe i ne može si dopustiti da se opterećuje nacionalnim predrasudama.“
Stjepan Margetić iz Tomaša, kraj Bjelovara, radije se pridružio koloni od 320 tisuća nezaposlenih, koliko ih je trenutno bez posla u Hrvatskoj, nego li da ode na mjesec ili više raditi u Srbiju:
„Pa, bio sam dobrovoljac Domovinskog rata od 15.09. 1991. do 06.06. 1992. godine na zapadnoslavonskom bojištu i jednostavno to ne mogu psihički zamisliti. Dva puta sam bio u ofenzivi kad su ljudi pored mene ginuli od strane Srba, na bojišnici u Bastajskim Brđanima, dva puta je moja jedinica bila u toj situaciji i jednostavno ne mogu ni pomisliti na odlazak u Srbiju.“
Margetić je potražio pravnu zaštitu u sindikatu i smatra da Uprava mora uvažiti njegove razloge, a među glavnima je - težina razdvajanja od obitelji i psihička nespremnost da radi s onima protiv kojih se borio. Poziva se i na Ugovor koji je potpisao s koncernom Kronospan:
„Navedena je striktno jedna točka ugovora gdje piše da je mjesto rada u sjedištu firme 'Iverica' Bjelovar i stoga smatram da nisam dužan ići bilo gdje drugdje."
RSE: U ovoj situaciji je strašno ostati bez posla.
Margetić: Strašno je, ali preko nekih stvari se ne može prijeći.
RSE: To što ističete rat, ratovalo se i drugdje, i Francuska i Njemačka, i cijeli svijet je u prošlosti bio u ratu, ali ljudi ipak putuju i rade.
Margetić: To je lakše, ipak je prošlo jedno vrijeme, a vrijeme liječi rane, a ovo je ovdje ipak još svježe.
Podrška Saveza samostalnih sindikata Hrvatske
Željko Hlupić je također dobio otkaz zbog odbijanja odlaska u Srbiju, a onda vraćen i suspendiran dok traje sudski spor sa tvrtkom. Kaže da mlađi ljudi iz firme odlaze u Srbiju, ali da je starijima, a pogotovo ratnim veteranima to još uvijek teško:
„Ja sam pitao direktora zašto mi, recimo, ne idemo u Austriju, Njemačku...jer taj koncern, Kronospan, ima svoje pogone po cijeloj zapadnoj Europi i mogli bi nešto i naučiti, ali njegov odgovor je uvijek bio 'ne, vi nemate što tamo radit, morate ić' u Srbiju i, nigdje više."
RSE: A da je Slovenija u pitanju, da li biste lakše išli?
„Mislim da bi, jer koliko god je ovaj sukob sa Slovenijom, to je ipak na politčkoj razini, a ne među ljudima i nema nekakvih provokacija. Srbija je još uvijek 'friško', a da i ne kažem da tamo ima ljudi koji su radili u našoj tvornici prije 20 godina i kad je sve to počelo mnogi su pobjegli u Srbiju i može ih se tamo i sresti, tako da ima i nezgodnih situacija. Ovi naši, kad tamo odu, pretežno borave u krugu tvornice, odu do hotela i natrag, znači, nema nekakvih većih izlazaka. Nije baš kao u Libiji, kad su ljudi odlazili tamo raditi s INA-om, al' nešto slično. Morate uvijek paziti kak' se ponašate i što ćete reći, ne smijete provocirati, da ne bi tamo slučajno netko nešto zapjevao, znate kak je.“
Kada se radi o Stjepanu Margetiću, mi ćemo, kao Savez samostalnih sindikata Hrvatske, maksimalno pomoći u obrani njegovih prava, jer, kada radnik iz Hrvatske odlazi raditi u neku drugu zemlju, on to mora imati regulirano posebnim ugovorom, što ovdje nije slučaj.
„Kada se radi o Stjepanu Margetiću, mi ćemo, kao Savez samostalnih sindikata Hrvatske, maksimalno pomoći u obrani njegovih prava, jer, kada radnik iz Hrvatske odlazi raditi u neku drugu zemlju, on to mora imati regulirano posebnim ugovorom, što ovdje nije slučaj. I,ono što je najbitnije, tu je i pitanje osjećaja osobe koja jednostavno ne želi ići u tu zemlju raditi. Mi nemamo ništa protiv toga ako netko ide dobrovoljno, ali smo protiv toga da se nekoga prisiljava.“
Kapital ne pita za predrasude
Na portalu Večernjeg lista, koji je također objavio priču, razvila se žestoka rasprava, ima dosta čitatelja koji podržavaju odluku veterana Margetića, ali većina takav stav smatra 'bolesnim' i zaključuje kako zbog silnih ratova u prošlosti, nitko nikuda ne bi ni micao iz vlastite zemlje.
O odnosima između Uprave 'Iverice', radnika i sindikata, čuli smo optužbe i s jedne i druge strane, ali to je druga tema, međutim, kapital i strane vlasnike (a ni domaće) apsolutno ne zanimaju nacionalne barijere i predrasude, koje opterećuju ove prostore.
Ponovila je to za RSE, u ime direktora Petera Nikla, njegova pomoćnica Adela Hribljan:
„Prije svega, Margetić nije dobio premještaj niti u drugu državu, niti u drugo poduzeće. On je, kao iskusan i stručan radnik trebao otići na službeno putovanje u Srbiju, te djelatnicima sestrinske tvrtke, u sastavu grupacije Kronospan, prenijeti svoje višegodišnje znanje i iskustvo. Prije njega, samo iz njegovog odjela, u Srbiju je otišlo 8 radnika, ukupno iz 'Iverice' na službena putovanja u Srbiji otišlo je do sada oko 50-tak radnika, a među njima je bilo i hrvatskih branitelja. Grupacija Kronospan ima poduzeća diljem Europe i ne može si dopustiti da se opterećuje nacionalnim predrasudama.“