Srodnici ubijenih stanovnika Teslića i žrtve torture u ovom gradu kažu da su ogorčeni poslije odluka Suda BiH o puštanja iz pritvora osumnjičenih za ratne zločine na području Doboja i Teslića. Radi se o ratnim rukovodiocima policije u Doboju i Tesliću, te pripadnicma policijske formacije „Miće“ koji se dovode u vezu sa brojnim zločinima. Žalbu na odluku Suda BiH o puštanju iz pritvora osumnjičenih najavilo je i državno tužilaštvo zbog njihovog mogućeg uticaja na svjedoke i skrivanje dokaza.
U danu u kojem je Tužilaštvo BiH najavilo žalbu na odluku Suda o puštanju iz pritvora devetorice osumnjičenih za ratne zločine na području Doboja i Teslića sahranjen je Memija Šaćirović. Memija i njegova tri sina su u junu 1992. godine odvedeni iz trošne radničke barake, koja se nalazila u blizini Fabrike Destilacija u Tesliću. Posmrtni ostaci braće ekshumirani su nakon bosanskohercegovačkog rata na padinama planine Borja i u naselju Stenjak koje se nalazi na ulazu u Teslić, dok su očeve kosti pronađene u selu Vlajići, kaže Mirhet Šaćirović:
„Znam da su ih te ’Miće’ privele i od tada se nije ništa znalo za njih do poslije rata kada su se počele tražiti masovne grobnice. Dva brata nađena su gore na Bebama, na Borju, a ovaj jedan je poslije nađen na Stenjaku. Prije tri mjeseca smo našli i oca, baš je jučer bila dženaza.“
Šaćirović ističe da je ogorčen nakon puštanja osumnjičenih iz pritvora:
„Čim su ih priveli, oni su pod istragom i nije ih trebalo pustiti.“
U selu Vlajići, pored ubijenog Šaćirovića, otkriveni su i posmrtni ostaci Mire Medovića kojeg su pripadnici teslićke policije uhapsili 7. juna 1992. godine u blizini njegove kuće u prigradskom naselju Barići. Ubijeni Medović biće sahranjen tokom narednog vikenda na lokalnom groblju, kaže njegov otac Mato:
„A zar može čovjek takav biti da prava čovjeka uhvati bez puške, i otjerati ga i uništiti? To čovjek nije?“
Goran Medović je prije 22 godine vidio odvođenje svoga brata u nepoznatom pravcu:
„Jedan od milicionera povika:’ Medoviću, vrati se!’ Miro se vrati, veli: ’Nisam ništa kriv, nemam oružja’, kao što ga nije ni imao. I sad kome su ga predali, ne znam ni ja.“
Mato Medović kaže da se ne slaže sa odlukom Suda da osumnjičenima za zločine u Tesliću i Doboju bude ukinut pritvor:
„Ako je kriv, nema puštanja.“
Nakon ukidanja pritvora, prema operativnim saznanjima policijskih službenika koji vode istragu na terenu evidentirana je uznemirenost žrtava i svjedoka, te odbijanje svjedočenja, što može naštetiti istrazi, saopštilo je Tužilaštvo BiH. Portparol Tužilaštva Boris Grubešić:
Boris Grubešić
„Bitno je istaći da je u svom rješenju u kojem za navedene osumnjičene određuje mjere zabrane Sud BiH utvrdio postojanje osnovane sumnje za navedene osumnjičene da su počinili kazneno djelo, kao i postojanje naročitih okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni boravkom na slobodi mogli ometati istragu, prikrivati dokaze, te vršiti utjecaj na svjedoke ili saučesnike.“
Odluku Suda BiH o puštanju na slobodu devetorice osumnjičenih ne podržava ni Jozo Martinović, od kojeg je polovinom 1992. oduzeto oko 40.000 tadašnjih njemačkih maraka. Gotovo sav novac predao je jednom od osumnjičenih - Miroslavu Pijunoviću:
„Gledam da je Tužilaštvo u pravu da ih vrati ponovo tamo gdje trebaju da budu. Oni mogu svašta sada - da se brane, peru.“
Martinović je i pretučen u zgradi policije u Tesliću, koja je stotinjak metara udaljena od njegove kuće:
„Vidio sam tamo svakakvih maltretiranja, udaranja, pa čak i odvođenja, ali u nepoznatom prvacu. Slomili su mi ruku.“
Za zločine počinjene u Tesliću i Doboju osumnjičeni su bivši načelnik CSB Doboj Andrija Bjelošević i njegov pomoćnik Milan Savić, te ratni rukovodioci policije u Tesliću Dušan Kuzmanović, Predrag Markočević i Marinko Đukić. Pored njih, početkom septembra pripadnici Državne agnecije za istrage i zaštitu uhapsili su još Miroslava Pijunovića, Dobrivoja Ćulibrka, Dragana Marijanovića, Darija Slavuljicu, Sašu Gavranovića, Predraga Subotića, Vitomira Devića i Zorana Šljuku.
Ponovo Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić:
„Osumnjičeni su da su počinili ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u kojima je ubijeno najmanje 40 žrtava, izvršen progon, prisilno preseljenje i nezakonito zatočenje više stotina osoba, kao i pljačkanje i razaranje imovine žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na tom području.“
Pripadnici jedinice „Miće“ imali su isprave dobojske policije. U Teslić su stigli iz Doboja po nalogu tadašnjeg šefa Centra službi bezbednosti Doboj Andrije Bjeloševića i njegovog zamjenika Milana Savića, ispričao je u Haškom tribunalu sudija Suda BiH Branko Perić, koji je polovinom 1992. godine bio javni tužilac u Tesliću i koji je pokrenuo istragu protiv ove formacije u čijem sastavu su, prema njegovim riječima, bili pripadnici vojske, policije, ali i kriminalci. Tokom svjedočenja na suđenju ratnim čelnicima MUP-a RS i Centra službi bezbjednosti Banja Luka Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, nepravosnažno osuđenim na po 22 godine zatvora zbog zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u više bosanskohercegovačkih opština, među kojima je i Teslić, Perić je ovako opisao svrhu prebacivanja jedinice „Miće“ iz Doboja u Teslić:
„Oni su tvrdili da su pozvani da zavedu red oko mobilizacije. Ja nisam vidio tu nekakve probleme, ili bar oni nisu bili meni vidljivi, tako da sam mogao da zaključim da su oni došli sa ciljem da zavedu neku vrstu straha i da to bude neka vrsta pritiska na dobrovoljno iseljavanje.“
Tokom suđenja pred Haškim tribunalom dokumentovano je da su nakon njihovog terora policajci iz Banje Luke i Teslića uhapsili u junu 1992. godine više pripadnika ove grupe koji, međutim, nisu procesuirani za svoja nedjela već su nedugo poslije hapšenja pušteni na slobodu. Iz Tužilaštva BiH ranije je saopšteno da se u slučaju jedinice „Miće“ radi o predmetu u kojem je istraga započeta u tužilaštvu Haškog tribunala, nakon čega je taj predmet ustupljen pravosuđu BiH.