Prije nekoliko dana majka je u tuzlanskom Domu zdravlja ostavila bebu staru 10 dana. U pismu koje su pronašli liječnici navodi se da je bila primorana na taj korak zbog neimaštine. Napisala je da će doći po dijete čim osigura osnovne uvjete za život. Majka je naišla na brojne osude javnosti. Istražili smo gdje je društvo kada treba osuđivati, a gdje biva kada treba pomoći.
U tuzlanskom Domu zdravlja majka je pred ordinacijom dr. Vesne Dropić - Suljević ostavila tek rođenu bebu. Uz bebu je pronađeno pismo majke u kojem navodi da je bila primorana na taj korak zbog neimaštine.
„Shvatite, molim vas! Nisam htjela da sve ovako završi i teško mi je rastati se od djeteta. Nažalost, roditelji ne prihvaćaju ni mene ni djevojčicu koju sam prije nekoliko dana donijela na svijet. Bez njihove pomoći ne mogu se brinuti o njoj i zato sam se odlučila na ovaj korak. Oprostite mi,“ napisala je očajna majka bebe.
Beba je zdrava, smještena je u Dom za djecu bez roditeljskog staranja. Od tog dana vidljive su samo osude majke. Osuđuje je društvo koje ne želi pomoći, kaže dr. Vesna Dropić - Suljević, šefica dječjeg dispanzera u Domu zdravlja Tuzla.
„Da je to tačno pokazao je ovaj slučaj gdje se samo, ja sam čitala, osuđuje majka. Međutim, ja kao liječnik, kao žena, kao majka smatram da je u ovoj sitauciji ona najmanje kriva. Trebamo da mislimo i na ono postporođajno doba u koje je žena zapala. Naše društvo je grozno, odvratno i bez osjećaja. To mene toliko boli i toliko me vrijeđa kao osobu koja 28 godina radi u zdravstvu da ja zaista nemam riječi kojima bih ja ukazala na problem naše zajednice“, kazala je ona.
S druge strane, Nafa Hamidović prije pet godina uzela je djevojčicu staru pet mjeseci od majke koja je djevojčicu željela ostaviti. Othranila je malenu Elvisu bez ičije pomoći, a vrlo često društvo je i nju osuđivalo i s podsmijehom je gledalo - jer je siromašna. I sada kada joj je pomoć neophodna, društvo se ograđuje, pa čak i one institucije od kojih Nafa očekuje pomoć.
„Niti od socijalnog šta dobijam, ni ništa. Odem po kućama, uradim. Sad mi je najgora škola. Treba sad uzimati knjige i pribor. Vjerujete, u centru za socijalni rad kad god odem da što zatražim – nema, uzela si je preko majke. Nikada ništa za nju nisam dobila. Neimaština, u kući nemam lijepo ni da pojedem. Njoj moram priuštiti - kad mi ovako ko dadne kad uradim, ja njoj ostavim, ali ne bih je mogla dati. Šta ću, valja živjeti“, kaže Hamidović.
Bez mogućnosti i želje da se pomogne
U udruženju Zemlja djece iz Tuzle navode da je društvo u BiH ostalo bez sluha za čovjeka u nevolji. Direktorica ovog udruženja Mirsada Bajramović navodi da je bh. društvo postalo takvo da hladno promatra diskriminiranu djecu.
„Kao društvo nemamo sluha za ovakve slučajeve, odnosno za teške sudbine. Mi se svakodnevno susrećemo sa djecom koja su izložena ne samo različitim oblicima diskrimancije nego sa djecom kojima su ugrožena osnovna prava, pa čak i pravo na život. Ja ne mogu da shvatim nikako vladine institucije, ali isto tako ne mogu da shvatim ni obične građane. Kad bismo udružili snage i kad bi svako od nas dao jedan mali svoj doprinos, mislim da bismo imali puno sretniju djecu u BiH“, rekla je Bajramović.
Spozna li ostavljeno dijete jednog dana da ga društvo ne gleda istim očima kao djecu koja su rasla u ljubavi svoje obitelji, na njega ta spoznaja može ostaviti trajne posljedice, upozorava dr. Mevludin Hasanović, neuropsihijatar.
„ Ta djeca onda imaju osjećaj da su nevoljena, odbačena, i na taj način budu teško ranjena za čitav život. To je veliki problem“, kaže on.
Slučaj ostavljenog djeteta šokirao je Tuzlu - i to je razumljivo, ali šok bi u društvu trebao proizvesti rješenja kako neimaština ne bi više bila uzrok napuštanja djece. Međutim, u ovom slučaju društvo je sasvim suprotno reagiralo, kaže prof. dr. Srđan Vukadinović, sociolog.
„Očito da društvo nema ni mogućnosti, a sigurno ni želje da se posveti proučavanju i da se posveti upućivanju na posljedice koje mogu da budu razorne po njegov opstanak i po njegovu strukturu. Ako društvo nema ni namjeru ni želju da tako nešto uradi, onda sigurno da se to društvo nalazi pred ozbiljnom dilemom, nalazi se pred ozbiljnim pitanjem kako će ono opstati i kako će funkcionisati u nekom budućem vremenu“, rekao je Vukadinović.
Ukoliko majku koja je ostavila bebu pronađu, čeka je osuda do tri godine zatvora, a javnost ju je već odavno osudila.
U tuzlanskom Domu zdravlja majka je pred ordinacijom dr. Vesne Dropić - Suljević ostavila tek rođenu bebu. Uz bebu je pronađeno pismo majke u kojem navodi da je bila primorana na taj korak zbog neimaštine.
„Shvatite, molim vas! Nisam htjela da sve ovako završi i teško mi je rastati se od djeteta. Nažalost, roditelji ne prihvaćaju ni mene ni djevojčicu koju sam prije nekoliko dana donijela na svijet. Bez njihove pomoći ne mogu se brinuti o njoj i zato sam se odlučila na ovaj korak. Oprostite mi,“ napisala je očajna majka bebe.
Beba je zdrava, smještena je u Dom za djecu bez roditeljskog staranja. Od tog dana vidljive su samo osude majke. Osuđuje je društvo koje ne želi pomoći, kaže dr. Vesna Dropić - Suljević, šefica dječjeg dispanzera u Domu zdravlja Tuzla.
„Da je to tačno pokazao je ovaj slučaj gdje se samo, ja sam čitala, osuđuje majka. Međutim, ja kao liječnik, kao žena, kao majka smatram da je u ovoj sitauciji ona najmanje kriva. Trebamo da mislimo i na ono postporođajno doba u koje je žena zapala. Naše društvo je grozno, odvratno i bez osjećaja. To mene toliko boli i toliko me vrijeđa kao osobu koja 28 godina radi u zdravstvu da ja zaista nemam riječi kojima bih ja ukazala na problem naše zajednice“, kazala je ona.
S druge strane, Nafa Hamidović prije pet godina uzela je djevojčicu staru pet mjeseci od majke koja je djevojčicu željela ostaviti. Othranila je malenu Elvisu bez ičije pomoći, a vrlo često društvo je i nju osuđivalo i s podsmijehom je gledalo - jer je siromašna. I sada kada joj je pomoć neophodna, društvo se ograđuje, pa čak i one institucije od kojih Nafa očekuje pomoć.
„Niti od socijalnog šta dobijam, ni ništa. Odem po kućama, uradim. Sad mi je najgora škola. Treba sad uzimati knjige i pribor. Vjerujete, u centru za socijalni rad kad god odem da što zatražim – nema, uzela si je preko majke. Nikada ništa za nju nisam dobila. Neimaština, u kući nemam lijepo ni da pojedem. Njoj moram priuštiti - kad mi ovako ko dadne kad uradim, ja njoj ostavim, ali ne bih je mogla dati. Šta ću, valja živjeti“, kaže Hamidović.
Bez mogućnosti i želje da se pomogne
U udruženju Zemlja djece iz Tuzle navode da je društvo u BiH ostalo bez sluha za čovjeka u nevolji. Direktorica ovog udruženja Mirsada Bajramović navodi da je bh. društvo postalo takvo da hladno promatra diskriminiranu djecu.
„Kao društvo nemamo sluha za ovakve slučajeve, odnosno za teške sudbine. Mi se svakodnevno susrećemo sa djecom koja su izložena ne samo različitim oblicima diskrimancije nego sa djecom kojima su ugrožena osnovna prava, pa čak i pravo na život. Ja ne mogu da shvatim nikako vladine institucije, ali isto tako ne mogu da shvatim ni obične građane. Kad bismo udružili snage i kad bi svako od nas dao jedan mali svoj doprinos, mislim da bismo imali puno sretniju djecu u BiH“, rekla je Bajramović.
Spozna li ostavljeno dijete jednog dana da ga društvo ne gleda istim očima kao djecu koja su rasla u ljubavi svoje obitelji, na njega ta spoznaja može ostaviti trajne posljedice, upozorava dr. Mevludin Hasanović, neuropsihijatar.
„ Ta djeca onda imaju osjećaj da su nevoljena, odbačena, i na taj način budu teško ranjena za čitav život. To je veliki problem“, kaže on.
Slučaj ostavljenog djeteta šokirao je Tuzlu - i to je razumljivo, ali šok bi u društvu trebao proizvesti rješenja kako neimaština ne bi više bila uzrok napuštanja djece. Međutim, u ovom slučaju društvo je sasvim suprotno reagiralo, kaže prof. dr. Srđan Vukadinović, sociolog.
„Očito da društvo nema ni mogućnosti, a sigurno ni želje da se posveti proučavanju i da se posveti upućivanju na posljedice koje mogu da budu razorne po njegov opstanak i po njegovu strukturu. Ako društvo nema ni namjeru ni želju da tako nešto uradi, onda sigurno da se to društvo nalazi pred ozbiljnom dilemom, nalazi se pred ozbiljnim pitanjem kako će ono opstati i kako će funkcionisati u nekom budućem vremenu“, rekao je Vukadinović.
Ukoliko majku koja je ostavila bebu pronađu, čeka je osuda do tri godine zatvora, a javnost ju je već odavno osudila.