Ambasada Sjedinjenih Država u BiH, NATO i državna Agencija za ravnopravnost spolova obilježili su zajedničkim skupom Međunarodni dan žena. Ukazali su na značaj borbe za ravnopravnost žena u društvu i porodici koja u Bosni i Hercegovini tek počinje da se prepoznaje. Uprkos brojnim akcijama, bh. žene su i dalje manje plaćene od muškaraca, izložene fizičkom i psihičkom nasilju za koje još uvijek nema adekvatnog odgovora - osim na papiru.
Iako je samo tokom prošle godine u Federaciji BiH prijavljeno skoro 1.200 slučajeva nasilja nad ženama, a u Republici Srpskoj više od 47 posto žena doživjelo neki oblik zlostavljanja, domaće se vlasti bave edukacijama, okruglim stolovima i pitanjima koja, žene koje trpe nasilje, ne dotiču mnogo. Agencija za ravnopravnost spolova u BiH od dostignuća izdvaja usvajanje obvezujućih konvencija, te napredovanje na pozicijama.
„Došlo je do povećanja broja žena u odbrambenim i bezbjedonosnim strukturama, kao i u aktivnostima vezanim za deminiranje“, kaže direktorica Agencije Samra Filipović - Hadžiabdić.
Uz priznanje da žene koje trpe nasilje ne dolaze na okrugle stolove Filipović - Hadžiabdić kaže kako je urađeno mnogo toga da se pomogne.
„U posljednje vrijeme mnogo se radilo na obukama zdravstvenih radnika, ali nisu adekvatno reagovali. To su osjetljiva pitanja i za policiju, jer se dešava da se žrtve vraćaju nasilniku iz ekonomskih razloga. Zato se radi na ekonomskom osnaživanju žena i prevenciji, odnosno radu sa nasilnikom“, pojašnjava ona.
Ambasador SAD u BiH Patrik Mun skreće pažnju i na pitanja nasilja i rodne neravnopravnosti, ističući kako ženama treba dati više prostora u svim sferama društva.
„Poseban naglasak stavljam i na angažiranje žena u politici, društvu i poslovnom svijetu“, dodaje Mun.
Šutnja o nasilju
Oružane snage Bosne i Hercegovine jedna su od svjetlijih institucija u kojima žene imaju mogućnost izboriti se za svoj položaj. Brigadirka Mersida Mešetović jedna je od 6 posto žena u strukturi koje do prije nekoliko godina nisu bile značajan faktor.
„Naša je politika da do 2015. godine uvedemo deset posto žena u taj sistem. Smatram da je to najbolji pokazatelj da se vjeruje u nas kao snagu i relevantan faktor odbrane“, navodi Mešetović.
Istovremeno, u Sarajevu je Fondacija „Cure“ održala Osmomartovski marš.
„Žena i dalje nema u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, još imamo porast nasilja u svakom obliku - psihičkog i ekonomskog, a imamo i slučajeve diskriminacije. Čuli ste kada je načelnik Općine Novi Grad Sarajevo poslao poruku da ne treba postojati Klub parlamentarki i da smo mi iz nevladinog sektora tim ženama, na neki način, isprali mozak. To nije tačno. Mi samo želimo jednaka prava i mogućnosti“, kaže aktivistkinja Fondacije „Cure” Jadranka Milićević.
Od ukupno 148 čelnih pozicija u izvršnoj vlasti Bosne i Hercegovine, samo 22 zauzimaju žene. A zamjerljiv je i broj žena u upravnim odborima na svim nivoima vlasti.
„Ne poštuju samo građani i građanke Zakon o ravnopravnosti spolova BiH, nego i osobe koje su donijele taj zakon. Koga onda prozvati i ko će odgovarati zbog toga što se ti zakoni ne sprovode?”, ističe koordinatorka Fondacije “Cure” Vedrana Frašto.
Osmomartovskim maršom Fondacija “Cure” se solidarisala sa aktivistkinjama Bliskog Istoka, a posebno sa onima iz Egipta koje svakodnevno doživljavaju nasilje.
Iako je samo tokom prošle godine u Federaciji BiH prijavljeno skoro 1.200 slučajeva nasilja nad ženama, a u Republici Srpskoj više od 47 posto žena doživjelo neki oblik zlostavljanja, domaće se vlasti bave edukacijama, okruglim stolovima i pitanjima koja, žene koje trpe nasilje, ne dotiču mnogo. Agencija za ravnopravnost spolova u BiH od dostignuća izdvaja usvajanje obvezujućih konvencija, te napredovanje na pozicijama.
„Došlo je do povećanja broja žena u odbrambenim i bezbjedonosnim strukturama, kao i u aktivnostima vezanim za deminiranje“, kaže direktorica Agencije Samra Filipović - Hadžiabdić.
Uz priznanje da žene koje trpe nasilje ne dolaze na okrugle stolove Filipović - Hadžiabdić kaže kako je urađeno mnogo toga da se pomogne.
„U posljednje vrijeme mnogo se radilo na obukama zdravstvenih radnika, ali nisu adekvatno reagovali. To su osjetljiva pitanja i za policiju, jer se dešava da se žrtve vraćaju nasilniku iz ekonomskih razloga. Zato se radi na ekonomskom osnaživanju žena i prevenciji, odnosno radu sa nasilnikom“, pojašnjava ona.
Kupovina cvijeća za 8.mart, Srebrenica
Mada je većina žena - žrtava nasilja nezaposlena, nema adekvatnih programa zapošljavanja. Iz dana u dan sve je više onih koji ostaju bez ikakvih primanja. Unapređuje se, uglavnom, pravo zaposlenih žena, a edukacija policije i zdravstvenih radnika daleko je od prevencije, jer se djeluje nakon nanesenih emocionalnih i fizičkih povreda.Ambasador SAD u BiH Patrik Mun skreće pažnju i na pitanja nasilja i rodne neravnopravnosti, ističući kako ženama treba dati više prostora u svim sferama društva.
„Poseban naglasak stavljam i na angažiranje žena u politici, društvu i poslovnom svijetu“, dodaje Mun.
Šutnja o nasilju
Oružane snage Bosne i Hercegovine jedna su od svjetlijih institucija u kojima žene imaju mogućnost izboriti se za svoj položaj. Brigadirka Mersida Mešetović jedna je od 6 posto žena u strukturi koje do prije nekoliko godina nisu bile značajan faktor.
„Naša je politika da do 2015. godine uvedemo deset posto žena u taj sistem. Smatram da je to najbolji pokazatelj da se vjeruje u nas kao snagu i relevantan faktor odbrane“, navodi Mešetović.
Kupovina cvijeća za 8. mart
I pored toga što je ostvaren značajan napredak u mnogim segmentima, usvojeni brojni evropski obvezujući dokumenti ili zakoni, stanje na terenu govori kako su žene zaštićene samo na papiru. I dalje se u zajednicama o nasilju šuti, poslodavci diskriminiraju trudne zaposlenice, direktori daju manje plaće nego muškarcima za isti posao.Istovremeno, u Sarajevu je Fondacija „Cure“ održala Osmomartovski marš.
„Žena i dalje nema u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, još imamo porast nasilja u svakom obliku - psihičkog i ekonomskog, a imamo i slučajeve diskriminacije. Čuli ste kada je načelnik Općine Novi Grad Sarajevo poslao poruku da ne treba postojati Klub parlamentarki i da smo mi iz nevladinog sektora tim ženama, na neki način, isprali mozak. To nije tačno. Mi samo želimo jednaka prava i mogućnosti“, kaže aktivistkinja Fondacije „Cure” Jadranka Milićević.
Od ukupno 148 čelnih pozicija u izvršnoj vlasti Bosne i Hercegovine, samo 22 zauzimaju žene. A zamjerljiv je i broj žena u upravnim odborima na svim nivoima vlasti.
„Ne poštuju samo građani i građanke Zakon o ravnopravnosti spolova BiH, nego i osobe koje su donijele taj zakon. Koga onda prozvati i ko će odgovarati zbog toga što se ti zakoni ne sprovode?”, ističe koordinatorka Fondacije “Cure” Vedrana Frašto.
Osmomartovskim maršom Fondacija “Cure” se solidarisala sa aktivistkinjama Bliskog Istoka, a posebno sa onima iz Egipta koje svakodnevno doživljavaju nasilje.