Šok, nevjerica i ogorčenje - u kratkom su prve reakcije u Bosni i Hercegovini na oslobadjajuću presudu Momčilu Perišiću u Haškom tribunalu. Žrtve i predstavnici nevladinog sektora kažu da se nisu nadali takvom zaokretu u žalbenom postupku. Kako navode naši sagovornici, Perišićevim puštanjem na slobodu Haški tribunal gubi kredibilitet, želeći da relativizira krivicu svih strana, što je strašan udarac za žrtve koje su očekivale zadovoljenje pravde.
“Ogorčena sam. Ovaj cirkus nisam očekivala. Dvadeset godina čekam pravdu, gdje je ta pravda? Definitvno, nema pravde”, poručuje Fazila Efendić koja je tako prokomentarisala puštanje na slobodu Momčila Perišića.
Fazila je izricanje oslobađajuće presude bivšem načelniku Generalštaba Jugoslovenske vojske, pratila u Potočarima, gdje je 1995. izvršen genocid.
Razočarenje nisu krile ni druge majke, koje su prije 18 godina izgubile najuuže članove porodica, nakon što je Vojska Republike Srpske zauzela taj grad. Podsjetimo, Perišić je u prvostepenoj presudi bio proglašen krivim za doprinos u počinjenju zločina tokom zauzimanja Srebrenice 1995.
“Ja sam ostala bez dvanaestero Malića i devetero Karahasanovića i Karića iz Bratunca. Pa, zar ovo, ovo je Bogu plakati”, kaže Šuhra Malić iz Udruženja “Srebreničke majke”.
“Mi majke nemamo više nikakve solucije ni za život, ni za nešto drugo”, ističe Mejra Đogaz.
“Ovo je nagrada za zločin, a kazna za žrtve. Sram bilo i Haškog tribunala, tužioca i sudija i svih koji znaju gdje je istina”, poručuje Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Srebreničke majke.
Osim Srebrenice, Momčilo Perišić, u prvostepenoj presudi proglašen je krivim i za počinjene zločine tokom opsade Sarajeva. Za oslobađajuću presudu i Perišićevo puštanje na slobodu, Fikret Grabovica, iz Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, čuo je od nas. Nakon šoka, nevjerice i nekoliko trenutaka tišine, kratko je prokomentarisao:
“Ispašće na kraju da su građani Sarajeva sami sebe ubijali, da je jedanaest i po hiljada nevino ubijenih građana ovog grada, sami sebe ubijali”, navodi Grabovica.
Predstavnici nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini ne znaju kako objasniti odluku Žalbenog vijeća Haškog tribunala da oslobodi bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije.
“Haški tribunal, umjesto da bude potpuno nezavisna sudska instanca koja će suditi i ne baviti se ni sa čim drugim, se u posljednjih nekoliko odluka potpuno politizirao i gura vodu na mlin onih koji su cijelo vrijeme tvrdili da je on politički sud, da donosi političke presude. To nije dobro, to nije dobro za međunarodnu pravdu, to nije dobro za cijeli region, i mislim da ono što je godinama građeno, sada pada u vodu”, kaže Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva o tome kaže.
“Ja sam duboko involvirana u ovaj proces iz posebnog aspekta, a to je pokušaj omogućavanja revizije naše tužbe protiv Srbije i Crne Gore, jer nam je ovaj slučaj bio jako važan, i svi su govorili da će presuda Perišiću dati te nove dokaze i dokumente. Da bude takav zaokret od 27 godina na oslobađanje, to stvarno niko nije mogao očekivati. Ja smatram da je to skandalozno, da Tribunal na ovaj način, zaista, gubi kredibilitet i da dolazi ono, čega smo se na početku bojali i upućivali povremeno kritike- da Tribunal želi da relativizira krivicu svih strana. Mislim da je ovo jedan strašan udarac za žrtve koje su očekivale zadovoljenje pravde, ali, daleko je pravda”, poručuje Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode.
“Ogorčena sam. Ovaj cirkus nisam očekivala. Dvadeset godina čekam pravdu, gdje je ta pravda? Definitvno, nema pravde”, poručuje Fazila Efendić koja je tako prokomentarisala puštanje na slobodu Momčila Perišića.
Fazila je izricanje oslobađajuće presude bivšem načelniku Generalštaba Jugoslovenske vojske, pratila u Potočarima, gdje je 1995. izvršen genocid.
Razočarenje nisu krile ni druge majke, koje su prije 18 godina izgubile najuuže članove porodica, nakon što je Vojska Republike Srpske zauzela taj grad. Podsjetimo, Perišić je u prvostepenoj presudi bio proglašen krivim za doprinos u počinjenju zločina tokom zauzimanja Srebrenice 1995.
“Ja sam ostala bez dvanaestero Malića i devetero Karahasanovića i Karića iz Bratunca. Pa, zar ovo, ovo je Bogu plakati”, kaže Šuhra Malić iz Udruženja “Srebreničke majke”.
“Mi majke nemamo više nikakve solucije ni za život, ni za nešto drugo”, ističe Mejra Đogaz.
“Ovo je nagrada za zločin, a kazna za žrtve. Sram bilo i Haškog tribunala, tužioca i sudija i svih koji znaju gdje je istina”, poručuje Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Srebreničke majke.
Osim Srebrenice, Momčilo Perišić, u prvostepenoj presudi proglašen je krivim i za počinjene zločine tokom opsade Sarajeva. Za oslobađajuću presudu i Perišićevo puštanje na slobodu, Fikret Grabovica, iz Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, čuo je od nas. Nakon šoka, nevjerice i nekoliko trenutaka tišine, kratko je prokomentarisao:
“Ispašće na kraju da su građani Sarajeva sami sebe ubijali, da je jedanaest i po hiljada nevino ubijenih građana ovog grada, sami sebe ubijali”, navodi Grabovica.
Predstavnici nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini ne znaju kako objasniti odluku Žalbenog vijeća Haškog tribunala da oslobodi bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije.
“Haški tribunal, umjesto da bude potpuno nezavisna sudska instanca koja će suditi i ne baviti se ni sa čim drugim, se u posljednjih nekoliko odluka potpuno politizirao i gura vodu na mlin onih koji su cijelo vrijeme tvrdili da je on politički sud, da donosi političke presude. To nije dobro, to nije dobro za međunarodnu pravdu, to nije dobro za cijeli region, i mislim da ono što je godinama građeno, sada pada u vodu”, kaže Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva o tome kaže.
“Ja sam duboko involvirana u ovaj proces iz posebnog aspekta, a to je pokušaj omogućavanja revizije naše tužbe protiv Srbije i Crne Gore, jer nam je ovaj slučaj bio jako važan, i svi su govorili da će presuda Perišiću dati te nove dokaze i dokumente. Da bude takav zaokret od 27 godina na oslobađanje, to stvarno niko nije mogao očekivati. Ja smatram da je to skandalozno, da Tribunal na ovaj način, zaista, gubi kredibilitet i da dolazi ono, čega smo se na početku bojali i upućivali povremeno kritike- da Tribunal želi da relativizira krivicu svih strana. Mislim da je ovo jedan strašan udarac za žrtve koje su očekivale zadovoljenje pravde, ali, daleko je pravda”, poručuje Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode.