Novi arsenal bespilotnih aviona i satelitskog oružja mijenja prirodu ratovanja. Amerika i NATO saveznici posjeduju ovo visoko tehnološko oružje koje sad žele i manje zemlje. Navodimo kratak pregled procesa prenošenja ovih tehnologija.
Priredila Ena Stevanović
Prije godinu dana Saudijska Arabija se na granici s Jemenom žestoko sukobila sa pobunjenicima Houthi. Saudijci su 5.novembra 2009.godine počeli bombardovati mete Houthija u Jemenu, ali zračni napadi su bili neprecizni i slučajno je ubijeno nekoliko civila.
Saudijska Arabija je tražila od Amerike opremu za satelitski nadzor u prostoru da bi mogli preciznije ciljati. General David Petraeus koji je u to vrijeme bio komandant Centcoma je rekao da je podržao zahtjev Saudijaca, ali da su ga State Department i ostali odbili. Oni su upozorili da bi miješanje u granični konflikt, čak i ako se radi samo o davanju informacija o meti, moglo kršiti zakon o ratovanju.
Nakon toga su se Saudijci obratili za pomoć Francuskoj koja ima vlastite satelite za izviđanje. Francuzi su strahovali da bi Saudijci nepreciznim bombardovanjem mogli uzrokovati veliki broj žrtava u Jemenu te su stoga pristali pomoći.U toku nekoliko dana sređeni su svi potrebni detalji.
Kada je 17.novembra francuski predsjednik Nicolas Sarkozy posjetio Rijad bio je spreman da otvori novi inteligentni kanal. Saudijski zvaničnici se prisjećaju da su Saudijci već nakon prvog dana od Sarkozyjeve posjete primali detaljne snimke bojnog prostora u Jemenu.
Koristeći ove precizne satelite Saudijci su bili u mogućnosti da nadgledaju skrovišta Houthija, njihove položaje i skladišta oružja. Nakon toga su ih napali sa razarajućom efektivnošću. Kroz nekoliko sedmica Houthi su tražili prekid vatre i do februara je ovaj rat oko granice završen.
Za Saudijce je ovo bio važan vojni uspjeh. «Francuzi su nam izuzetno pomogli i njihova asistencija je bila ključni razlog koji je doveo do kapitulacije Houthija», izjavili su saudijski zvaničnici.
Pandorina kutija
Ali slučaj sa Saudijcima pokreće šire pitanje prenosa tehnologija koje se u protekloj deceniji pokazalo ubojito efikasnim i u Iraku, Pakistanu i Afganistanu. Ova vrsta oružja je zavodljivo privlačna i omogućava uništavanje neprijatelja sa sigurne zračne udaljenosti od 10.000 do 20.000 stopa.
I tako se otvorila Pandorina kutija: Saudijci sada žele svoj vlastiti satelitski uređaj i uskoro će razmatrati ponude zapadnih kompanija koje proizvode takve uređaje.
Rijad također želi uređaje koji mogu locirati i napasti neprijateljske mete sa udaljenih mijesta. Washington razmatra da li da ponudi u prodaju i verziju svoje bespilotne letjelice Predator.
Takvo oružje bi povećalo mogućnost Saudijske Arabije da zaustavi Iran, ali istovremeno bi im omogućilo da prijete Izraelu.
Razmotrimo sad slučaj Turske. Već godinama Turska traži od Amerike uređaje koji bi im pomogli u borbi protiv kurdskih pobunjenika, posebno grupe «PKK» koja se skriva u sjevernom Iraku. Konačno je stigla ta visoko tehnološka pomoć.
Sjedinjene Države su zajedno s Turskom tajno oformile «centralni komandni centar» za nadgledanje aviona koji lete iznad Iraka. Turski oficiri gledadu snimke preko ramena svojih američkih kolega i mogu napasti sumnjive objekte kada ih uoče. Sjedinjene države ne povlače okidač, oni samo pokazuju snimke.
Borba protiv Al-Kaide u Jemenu prikazuje komplikovane pravne probleme koji se sukobljavaju s upotrebom tehnologije. Prije godinu dana američke specijalne jedinice su odbile da koriste naprednu tehnologiju da lociraju Anwara al-Aulaqi u Jemenu zbog toga što on tada nije bio na formalnoj «zarobi i ubij» listi terorista koji su prijetili SAD-u.
Anwar sada jeste na toj listi te je Obamina administracija, s tihim odobrenjem jemenske vlade, odlučila da upotrijebi svoj avion «Predator» da ga locira u Jemenu.
Ovo oružje je tako dobro da može izazvati ovisnost. Ono omogućava precizne vojne akcije koje su ranije nazivane atentatom. I ostale zemlje se žele zaštititi od terorizma jednako kao i SAD. To znači da će potražnja za ovom vrstom oružja rasti.
«Zakon o ratovanju» zvuči kao zastario koncept u doba današnjeg robo-oružja. Ali u stvarnosti nam nikad nije bio potrebniji jasan međunarodni zakon. Činjenica modernog života je da ljudi u ratnim zonama žive pod stalnom prijetnjom od smrtonosnih naprava. Stoga su potrebna pravila kako za mete tako i za napadače.
Priredila Ena Stevanović
Prije godinu dana Saudijska Arabija se na granici s Jemenom žestoko sukobila sa pobunjenicima Houthi. Saudijci su 5.novembra 2009.godine počeli bombardovati mete Houthija u Jemenu, ali zračni napadi su bili neprecizni i slučajno je ubijeno nekoliko civila.
Saudijska Arabija je tražila od Amerike opremu za satelitski nadzor u prostoru da bi mogli preciznije ciljati. General David Petraeus koji je u to vrijeme bio komandant Centcoma je rekao da je podržao zahtjev Saudijaca, ali da su ga State Department i ostali odbili. Oni su upozorili da bi miješanje u granični konflikt, čak i ako se radi samo o davanju informacija o meti, moglo kršiti zakon o ratovanju.
Nakon toga su se Saudijci obratili za pomoć Francuskoj koja ima vlastite satelite za izviđanje. Francuzi su strahovali da bi Saudijci nepreciznim bombardovanjem mogli uzrokovati veliki broj žrtava u Jemenu te su stoga pristali pomoći.U toku nekoliko dana sređeni su svi potrebni detalji.
Kada je 17.novembra francuski predsjednik Nicolas Sarkozy posjetio Rijad bio je spreman da otvori novi inteligentni kanal. Saudijski zvaničnici se prisjećaju da su Saudijci već nakon prvog dana od Sarkozyjeve posjete primali detaljne snimke bojnog prostora u Jemenu.
Koristeći ove precizne satelite Saudijci su bili u mogućnosti da nadgledaju skrovišta Houthija, njihove položaje i skladišta oružja. Nakon toga su ih napali sa razarajućom efektivnošću. Kroz nekoliko sedmica Houthi su tražili prekid vatre i do februara je ovaj rat oko granice završen.
Za Saudijce je ovo bio važan vojni uspjeh. «Francuzi su nam izuzetno pomogli i njihova asistencija je bila ključni razlog koji je doveo do kapitulacije Houthija», izjavili su saudijski zvaničnici.
Pandorina kutija
Ali slučaj sa Saudijcima pokreće šire pitanje prenosa tehnologija koje se u protekloj deceniji pokazalo ubojito efikasnim i u Iraku, Pakistanu i Afganistanu. Ova vrsta oružja je zavodljivo privlačna i omogućava uništavanje neprijatelja sa sigurne zračne udaljenosti od 10.000 do 20.000 stopa.
I tako se otvorila Pandorina kutija: Saudijci sada žele svoj vlastiti satelitski uređaj i uskoro će razmatrati ponude zapadnih kompanija koje proizvode takve uređaje.
Rijad također želi uređaje koji mogu locirati i napasti neprijateljske mete sa udaljenih mijesta. Washington razmatra da li da ponudi u prodaju i verziju svoje bespilotne letjelice Predator.
Takvo oružje bi povećalo mogućnost Saudijske Arabije da zaustavi Iran, ali istovremeno bi im omogućilo da prijete Izraelu.
Razmotrimo sad slučaj Turske. Već godinama Turska traži od Amerike uređaje koji bi im pomogli u borbi protiv kurdskih pobunjenika, posebno grupe «PKK» koja se skriva u sjevernom Iraku. Konačno je stigla ta visoko tehnološka pomoć.
Sjedinjene Države su zajedno s Turskom tajno oformile «centralni komandni centar» za nadgledanje aviona koji lete iznad Iraka. Turski oficiri gledadu snimke preko ramena svojih američkih kolega i mogu napasti sumnjive objekte kada ih uoče. Sjedinjene države ne povlače okidač, oni samo pokazuju snimke.
Borba protiv Al-Kaide u Jemenu prikazuje komplikovane pravne probleme koji se sukobljavaju s upotrebom tehnologije. Prije godinu dana američke specijalne jedinice su odbile da koriste naprednu tehnologiju da lociraju Anwara al-Aulaqi u Jemenu zbog toga što on tada nije bio na formalnoj «zarobi i ubij» listi terorista koji su prijetili SAD-u.
Anwar sada jeste na toj listi te je Obamina administracija, s tihim odobrenjem jemenske vlade, odlučila da upotrijebi svoj avion «Predator» da ga locira u Jemenu.
Ovo oružje je tako dobro da može izazvati ovisnost. Ono omogućava precizne vojne akcije koje su ranije nazivane atentatom. I ostale zemlje se žele zaštititi od terorizma jednako kao i SAD. To znači da će potražnja za ovom vrstom oružja rasti.
«Zakon o ratovanju» zvuči kao zastario koncept u doba današnjeg robo-oružja. Ali u stvarnosti nam nikad nije bio potrebniji jasan međunarodni zakon. Činjenica modernog života je da ljudi u ratnim zonama žive pod stalnom prijetnjom od smrtonosnih naprava. Stoga su potrebna pravila kako za mete tako i za napadače.