Suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno je svjedočenjem Tihomira Glavaša, bivšeg načelnika srpske stanice javne sigurnosti u Hadžićima. Tijekom njegovog unakrsnog ispitivanja kao insajdera te svjedoka tužiteljstva, optuženi Karadžić se trudio prikazati kako se srpska strana organizirala u BiH tek nakon što su, prethodno, suprotne strane uspostavile krizne štabove.
Prema Karadžiću i svjedoku Glavašu koji mu je potvrdio većinu pitanja vezanih uz predratne i ratne okolnosti, srpski krizni štabovi su formirani kako bi se organizirala obrana naroda, a ne da bi se ostvarila etnički čista područja, što pak tvrdi tužiteljstvo.
„Da li sam u pravu ako kažem da su muslimanski krizni štabovi i formirani i stavljeni u funkciju već polovinom, ili barem u rujnu 1991.godine?“, upitao je optuženi.
„Da tako je“, potvrdio je svjedok.
„Da li se sjećate da je srpski krizni štab formiran negdje u ožuju 1992.? Nakon što su Muslimani odustali od Lisabonskog sporazuma? I nakon masakra u Sijekovcu“, nastavio je Karadžić.
„Tako je. Čak što više mislim i kasnije od toga datuma, nakon Sveopćeg srpskog Sabora“, potvrdio mu je optuženi.
Kako bi potkrijepio svoju tezu da su ratne operacije bosanskih Srba pokrenute sa ciljem obrane, a ne vršenja zločina, optuženi Karadžić je ispitivao svjedoka Glavaša o naouružavanju Hrvata i Bošnjaka. Pročitao je nekoliko izvještaja policije iz 1992. godine, neposredno prije izbijanja sukoba.
„Milicija srpske općine Hadžići, kod Sarajeva, ne prestaje hvatati muslimanske teroriste. Ovo je 20.04.(1992.). Pored preksinoćne trojice o kojima smo vas obavijestili sinoć je uhvaćeno još 14 na Velikom Polju na Igmanu. Pronađena je oprema, na opremi je napisano „Za Dom spremni“. Čiji je to pozdrav?“, upitao je Karadžić.
„To je pozdrav Hrvatskih obrambenih snaga“, odgovorio je Glavaš.
„Iz kojeg je vremena taj pozdrav?“, nastavio je s pitanjima optuženi.
„Iz Drugog svjetskog rata“, odgovorio je Glavaš.
„Ustaški pozdrav jel' tako?“, upitao je nadalje optuženi koji se brani sam.
„Da“, potvrdio je svjedok.
Optuženi se distancira od lokalnih vlasti bosanskih Srba i paravojnih formacija.
Osporavanje zapovjedne odgovornosti
Tijekom ispitivanja svjedoka, koji je protekli tjedan tužitelju opisao način formiranja srpskih kriznih štabova, Karadžić je pokušao sa sebe skinuti zapovjednu odgovornost za njihove odluke i pokrenute akcije, opisavši ih kao obrambene. Tužiteljstvo ga inače smatra odgovornim za udruženi zločinački poduhvat etničkog čišćenja u više BiH općina koje je koordinirano preko kriznih štabova stvorenih po direktivama lokalnih SDS-ovih dužnosnika.
No tijekom svjedočenja Glavaša, kao načelnika policije u Hadžićima te jednog od sudionika sastanaka lokalnih srpskih vlasti, Karadžić je pokušavao osporiti da je on kao predsjednik SDS-a bio glavni koordinator zbivanja, služeći se prethodnim izjavama svjedoka.
Optuženi je iznio i niz podataka vezanih uz zlostavljanje građana srpske nacionalnosti, kako bi prikazao da je zločina bilo na svim stranama.
Zločini protiv građana nesrpske nacionalnosti, tako se prema Karadžiću nisu dogodili organizirano, već zbog osvete izbjeglica koju se nije moglo spriječiti.
Također pokušao je skinuti sa sebe zapovjednu odgovornost za zločine srpskih paravojnih formacija.
Suđenje se nastavlja novim svjedokom optužbe za genocid i druge zločine u BiH.
Prema Karadžiću i svjedoku Glavašu koji mu je potvrdio većinu pitanja vezanih uz predratne i ratne okolnosti, srpski krizni štabovi su formirani kako bi se organizirala obrana naroda, a ne da bi se ostvarila etnički čista područja, što pak tvrdi tužiteljstvo.
„Da li sam u pravu ako kažem da su muslimanski krizni štabovi i formirani i stavljeni u funkciju već polovinom, ili barem u rujnu 1991.godine?“, upitao je optuženi.
„Da tako je“, potvrdio je svjedok.
„Da li se sjećate da je srpski krizni štab formiran negdje u ožuju 1992.? Nakon što su Muslimani odustali od Lisabonskog sporazuma? I nakon masakra u Sijekovcu“, nastavio je Karadžić.
„Tako je. Čak što više mislim i kasnije od toga datuma, nakon Sveopćeg srpskog Sabora“, potvrdio mu je optuženi.
Kako bi potkrijepio svoju tezu da su ratne operacije bosanskih Srba pokrenute sa ciljem obrane, a ne vršenja zločina, optuženi Karadžić je ispitivao svjedoka Glavaša o naouružavanju Hrvata i Bošnjaka. Pročitao je nekoliko izvještaja policije iz 1992. godine, neposredno prije izbijanja sukoba.
„Milicija srpske općine Hadžići, kod Sarajeva, ne prestaje hvatati muslimanske teroriste. Ovo je 20.04.(1992.). Pored preksinoćne trojice o kojima smo vas obavijestili sinoć je uhvaćeno još 14 na Velikom Polju na Igmanu. Pronađena je oprema, na opremi je napisano „Za Dom spremni“. Čiji je to pozdrav?“, upitao je Karadžić.
„To je pozdrav Hrvatskih obrambenih snaga“, odgovorio je Glavaš.
„Iz kojeg je vremena taj pozdrav?“, nastavio je s pitanjima optuženi.
„Iz Drugog svjetskog rata“, odgovorio je Glavaš.
„Ustaški pozdrav jel' tako?“, upitao je nadalje optuženi koji se brani sam.
„Da“, potvrdio je svjedok.
Optuženi se distancira od lokalnih vlasti bosanskih Srba i paravojnih formacija.
Osporavanje zapovjedne odgovornosti
Tijekom ispitivanja svjedoka, koji je protekli tjedan tužitelju opisao način formiranja srpskih kriznih štabova, Karadžić je pokušao sa sebe skinuti zapovjednu odgovornost za njihove odluke i pokrenute akcije, opisavši ih kao obrambene. Tužiteljstvo ga inače smatra odgovornim za udruženi zločinački poduhvat etničkog čišćenja u više BiH općina koje je koordinirano preko kriznih štabova stvorenih po direktivama lokalnih SDS-ovih dužnosnika.
No tijekom svjedočenja Glavaša, kao načelnika policije u Hadžićima te jednog od sudionika sastanaka lokalnih srpskih vlasti, Karadžić je pokušavao osporiti da je on kao predsjednik SDS-a bio glavni koordinator zbivanja, služeći se prethodnim izjavama svjedoka.
Optuženi je iznio i niz podataka vezanih uz zlostavljanje građana srpske nacionalnosti, kako bi prikazao da je zločina bilo na svim stranama.
Zločini protiv građana nesrpske nacionalnosti, tako se prema Karadžiću nisu dogodili organizirano, već zbog osvete izbjeglica koju se nije moglo spriječiti.
Također pokušao je skinuti sa sebe zapovjednu odgovornost za zločine srpskih paravojnih formacija.
Suđenje se nastavlja novim svjedokom optužbe za genocid i druge zločine u BiH.