Godinu dana nakon izbora BiH još uvijek nema formiranu vlast na državnom nivou, ali ni u pojedinim kantonima u Federaciji. Vladajuće političke stranke, odnosno stranke pobjednice osjećaju se potpuno lagodno u svom neradu, jer je opozicija praktično marginalizirana. Da li se otvara novi prostor za djelovanje opozicije koja u ovom trenutku, slažu se analitičari, ne predstavlja ozbiljnu alternativu aktuelnoj vlasti u BiH?
Zbog složenosti političkog sistema u BiH teško je govoriti o pravom smislu opozicije kakvu imamo u razvijenim demokratskim zemljama. Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, upozorava kako je godinu dana nakon izbora, u BiH još uvijek zapravo nejasano ko je opozicija, a ko pozicija u vlasti.
„Vi ako imate na nekoj određenoj razini jednu određenu političku partiju koja djeluje kao opoziciona, već je na nekom sljedećem nivou, na nekoj sljedećoj razini možete sresti u ulozi vladajuće partije. S druge strane vidimo da već godinama određene političke partije na svojevrstan način sudjeluju u diobi tog kolača na vlasti, tako da ono što mi danas vidimo na toj pojavnoj razini jeste jedna tiha, neglasna opozicija, koja se negdje zapravo zagubila“, kaže Topić.
Ono što posebno zabrinjava, prema mišljenju prof. Dragoljuba Stojanova, je nacionalna homogenizacija koja se dešava stankama uslovno rečeno građanskog profila nakon što jednom uđu u vlast. Tome je, smatra Stojanov, doprinijela i pasivna uloga međunarodne zajednice, koja je nacionalni diskurs vladajućih političkih partija uvažila kao realnost.
„To je interesantno pitanje. Ja sam se to pitao stotinu puta i nisam našao odgovor. Ja kad sam bio u pokušaju te alternativne vlade, nisam naišao baš ni na kakvu potporu međunarodne zajednice - dapače, tako da sam i ja ostao poslije svega zbunjen, kao da i međunarodnom faktoru odgovara postojeće stanje“, kazao je Stojanov.
Borbeni ljudi obeshrabreni
S ovom tvrdnjom slaže se i Lamija Tanović, dugogodišnja predsjednica Liberalno demokratske stranke, koja se prošle godine povukla s te dužnosti. Iako se Liberalno demokratska stranka ubraja među najstarije političke partije u BiH, u političkom životu BiH danas je gotovo i nema. Tanović kaže kako Liberali jednostavno nisu imali šanse:
„Ja sam srela masu ljudi koji su rekli:’Ja sam liberal po profilu, ja bih glasao po svemu za vas, ali ja ću time baciti svoj glas, ja ću izgubiti svoj glas’,“, navodi Tanović.
Ključne stranke opozicije u RS do sada nisu osporavale strateški pristup vladajućeg SNSD-a: jaka RS, slaba BiH. Koaliranjem sa strankama desne političke orijentacije i dojučerašnjim političkim protivnicima, donedavno najjača opoziciona partija u Federaciji – SDP, postala je vladajuća, ali je, prema mišljenju Tanović, oslabila pozicije istinske alternative u BiH.
„Ja ustvari ne vidim opoziciju. Nekako su kao sretni, presretni. Te neke druge stranke koje nisu direktno u vlasti imaju pokojeg svog predstavnika nekako su sretne što bar imaju to jednog ili dva člana u raznim parlamentima i onda se ušute tu negdje. Ja priznajem da je jako puno vrlo pristojnih, nekada vrlo borbenih ljudi obeshrabreno“, ističe Tanović.
Najveći odmak od aktulenih politika u BiH, slažu se analitičari, proteklih godina napravile su Nova socijalistička partija i Naša stranka, koje su na prošlim izborima sudjelovali sa zajedničkom listom iz dva sjedišta - Banjaluke i Sarajeva.
Iako na zadnjim izborima nisu ostvarili značajan uspjeh, Zdravko Krsmanović, predsjednik Nove socijalističke partije, kaže kako su vjerovatno jedina prava opozicija u BiH.
„Vi ako imate političke partije u entitetima koje u principu ne bi ništa promijenile sem što bi se zamijenila vlast - stara narodna izreka je uvijek govorila: ’Sjaši Kurta da uzjaše Murta’. Najveće razočarenje za mene kao čovjeka koji se bavi politikom je to što su u BiH pobjednici izbora socijaldemokratske partije, a one su napravile maltene srpsku socijaldemokratiju i bošnjačku socijaldemokratiju. Obični ljudi to tako doživljavaju i ja sam siguran da na svim narednim izborima sve će manje i manje biti izlazaka ljudi na birališta i biće sve manji i manji odziv. To će se uglavnom svoditi na partijske vojnike i na one ljude koji dolaze zbog interesa u odgovarajuće političke partije i od toga prave biznis“, smatra Krsmanović.
Bez jake opozicije, nema ni jake vlasti. Bez jake opozicije nema ni promjena, zaključuje Krsmanović dok upozorava kako u konačnici promjene biraju sami građani.
Zbog složenosti političkog sistema u BiH teško je govoriti o pravom smislu opozicije kakvu imamo u razvijenim demokratskim zemljama. Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, upozorava kako je godinu dana nakon izbora, u BiH još uvijek zapravo nejasano ko je opozicija, a ko pozicija u vlasti.
„Vi ako imate na nekoj određenoj razini jednu određenu političku partiju koja djeluje kao opoziciona, već je na nekom sljedećem nivou, na nekoj sljedećoj razini možete sresti u ulozi vladajuće partije. S druge strane vidimo da već godinama određene političke partije na svojevrstan način sudjeluju u diobi tog kolača na vlasti, tako da ono što mi danas vidimo na toj pojavnoj razini jeste jedna tiha, neglasna opozicija, koja se negdje zapravo zagubila“, kaže Topić.
Ono što posebno zabrinjava, prema mišljenju prof. Dragoljuba Stojanova, je nacionalna homogenizacija koja se dešava stankama uslovno rečeno građanskog profila nakon što jednom uđu u vlast. Tome je, smatra Stojanov, doprinijela i pasivna uloga međunarodne zajednice, koja je nacionalni diskurs vladajućih političkih partija uvažila kao realnost.
„To je interesantno pitanje. Ja sam se to pitao stotinu puta i nisam našao odgovor. Ja kad sam bio u pokušaju te alternativne vlade, nisam naišao baš ni na kakvu potporu međunarodne zajednice - dapače, tako da sam i ja ostao poslije svega zbunjen, kao da i međunarodnom faktoru odgovara postojeće stanje“, kazao je Stojanov.
Borbeni ljudi obeshrabreni
S ovom tvrdnjom slaže se i Lamija Tanović, dugogodišnja predsjednica Liberalno demokratske stranke, koja se prošle godine povukla s te dužnosti. Iako se Liberalno demokratska stranka ubraja među najstarije političke partije u BiH, u političkom životu BiH danas je gotovo i nema. Tanović kaže kako Liberali jednostavno nisu imali šanse:
„Ja sam srela masu ljudi koji su rekli:’Ja sam liberal po profilu, ja bih glasao po svemu za vas, ali ja ću time baciti svoj glas, ja ću izgubiti svoj glas’,“, navodi Tanović.
Ključne stranke opozicije u RS do sada nisu osporavale strateški pristup vladajućeg SNSD-a: jaka RS, slaba BiH. Koaliranjem sa strankama desne političke orijentacije i dojučerašnjim političkim protivnicima, donedavno najjača opoziciona partija u Federaciji – SDP, postala je vladajuća, ali je, prema mišljenju Tanović, oslabila pozicije istinske alternative u BiH.
„Ja ustvari ne vidim opoziciju. Nekako su kao sretni, presretni. Te neke druge stranke koje nisu direktno u vlasti imaju pokojeg svog predstavnika nekako su sretne što bar imaju to jednog ili dva člana u raznim parlamentima i onda se ušute tu negdje. Ja priznajem da je jako puno vrlo pristojnih, nekada vrlo borbenih ljudi obeshrabreno“, ističe Tanović.
Najveći odmak od aktulenih politika u BiH, slažu se analitičari, proteklih godina napravile su Nova socijalistička partija i Naša stranka, koje su na prošlim izborima sudjelovali sa zajedničkom listom iz dva sjedišta - Banjaluke i Sarajeva.
Iako na zadnjim izborima nisu ostvarili značajan uspjeh, Zdravko Krsmanović, predsjednik Nove socijalističke partije, kaže kako su vjerovatno jedina prava opozicija u BiH.
„Vi ako imate političke partije u entitetima koje u principu ne bi ništa promijenile sem što bi se zamijenila vlast - stara narodna izreka je uvijek govorila: ’Sjaši Kurta da uzjaše Murta’. Najveće razočarenje za mene kao čovjeka koji se bavi politikom je to što su u BiH pobjednici izbora socijaldemokratske partije, a one su napravile maltene srpsku socijaldemokratiju i bošnjačku socijaldemokratiju. Obični ljudi to tako doživljavaju i ja sam siguran da na svim narednim izborima sve će manje i manje biti izlazaka ljudi na birališta i biće sve manji i manji odziv. To će se uglavnom svoditi na partijske vojnike i na one ljude koji dolaze zbog interesa u odgovarajuće političke partije i od toga prave biznis“, smatra Krsmanović.
Bez jake opozicije, nema ni jake vlasti. Bez jake opozicije nema ni promjena, zaključuje Krsmanović dok upozorava kako u konačnici promjene biraju sami građani.